Boj pod Banjalukom

BOJ POD BANJALUKOM (1737.)

 

Rat je bolest. On donosi i druge bolesti. Vojnici regrutirani po bijelom svijetu nosili su u sebi klicu, teske, velike bolesti, jake poput rata - kuge. Od prestanka postojanja srednjovjekovne bosanske Kraljevine, crna smrt je pohodila cesto, vrlo, vrlo cesto Bosnu: 1507, 1533, 1536, 1546/49, 1555/59, 1574, 1588, 1613/18, 1653/58, 1674/76, 1730/32. a i godinu dana poslije dogadaja koji je predmet ove price, a tada je epidemija trajala punih pet godina.

Malobrojni bosnjacki narod postajao je sve malobrojniji. Lijeka nije bilo, a ni lijecnika. Sva Bosna toga doba imala je samo dvanaest ljekara u cetiri grada: Sarajevu, Banjaluci, Mostaru i Travniku, a i oni su bili samo vojni ljekari.

Kad u ratovima izginu oni koji su prezivjeli kugu (a ratovi su bili ucestaliji nego epidemije crne smrti) - kada dakle izginu oni jaci koji su mogli gurati plug, ostaje nejac koja niti moze, niti zna da obraduje zemlju i sljedecih godina po pravilu nastupa glad, glad koja opet izaziva nove bolesti, a i bune u kojima se iznova gine. Pravo je cudo kako je puk Bosne uopce uspio da prezivi pored tolikih i takvih posasti.

ERROR: Content Element type "fdfx_2cols_pi1" has no rendering definition!