19. 10. 2010.
Zbog londonskog dokumenta o odgovornosti Srbije: BiH moze traziti naplatu ratne stete!
Slucajevi Ilije Jurisica te akademika prof. dr. Ejupa Ganica, bivseg clana Predsjednistva BiH, koje je Srbija na najbrutalniji politicki motiviran nacin sudski progonila, otvorili su niz novih pravnih pitanja za nasu zemlju.
Nepobitna je cinjenica da je na sudu u Londonu u slucaju "Ganic" po prvi put dokumentirano priznanje Srbije da je ona ucestvovala u medunarodnom oruzanom sukobu u BiH i da je JNA bila njena vojska. No, takvo sto jos nije upalilo nijedan alarm u relevantnim drzavnim organima nase zemlje, Predsjednistvu, Ministarstvu pravde, Ministarstvu sigurnosti BiH.
Prvo priznanje
Prema misljenju prof. Ganica, taj dokument novi je dokaz da je Srbija izvrsila agresiju na BiH, na osnovu kojeg nasa zemlja moze traziti ratne reparacije za sve svoje mrtve civile, unistene objekte, gradove, infrastrukturu...
Jedan od vodecih pravnih eksperata u BiH Sead Hodzic u razgovoru za "Dnevni avaz" pojasnjava medunarodne pravne aspekte koje BiH moze iskoristiti u slucaju da je dokument iz Londona zaista novi dokaz koji moze utjecati na promjenu presude Medunarodnog suda pravde (MSP) u Hagu donesene u slucaju tuzbe BiH protiv Srbije i Crne Gore za genocid.
Uz ogradu da detalje o ovom dokumentu zna samo iz medija, Hodzic podsjeca da u njemu stoji kako Republika Srbija prihvata da se u BiH radilo o medunarodnom sukobu na nacin kako je utvrdeno u pravomocnim presudama Haskog tribunala koji sudi za pojedinacne odgovornosti za zlocin genocida i ostale ratne zlocine.
- Dakle, ako Srbija prihvata ono sto je utvrdeno u tim pravomocnim presudama, prihvata i da se radilo o medunarodnom sukobu. To istovremeno implicira da je i Srbija ucestvovala u tom medunarodnom sukobu. Time je Srbija dokazom snabdjevenim svim potrebnim drzavnim oznakama priznala ili prihvatila svoje ucesce u medunarodnom oruzanom sukobu u BiH - pojasnjava Hodzic.
Medutim, on istice kako ne postoji mogucnost da BiH podnese tuzbu protiv Srbije za agresiju zato sto agresija kao medunarodnopravni krimen, odnosno krivicno djelo, nije nigdje posebno propisana, osim tek 2000. godine u Rimskom statutu Stalnog medunarodnog krivicnog suda. Agresija se spominje jedino u Rezoluciji Generalne skupstine UN-a iz 1974., ali Rezolucija nije pravno obavezujuci akt kao sto je to, naprimjer, konvencija. U Rezoluciji je sadrzan politicki stav drzava koje su je izglasale o nedopustivosti agresije i zbog toga ne moze biti pravni osnov za tuzbu pred MSP-om.
- Dokument koji je donesen 2000., dakle pet godina nakon zavrsetka rata u BiH, ima izricitu odredbu da se ne primjenjuje unazad, odnosno retroaktivno. Taj statut je cak propisao da ce primjena tih odredaba poceti za odredeni broj godina. Dakle, jos nije ni pocela njegova primjena, a nemoguce je da se primjenjuje unazad, te je pravno iskljucena mogucnost podnosenja tuzbe BiH protiv Srbije za agresiju - kaze Hodzic.
No, moguce je trazenje revizije postupka po tuzbi koju je BiH imala protiv Srbije za genocid. U tom slucaju, Predsjednistvo BiH, prema Hodzicu, moralo bi dati novo ovlastenje pravnom zastupniku koji bi nasu zemlju predstavljao u tom procesu, jer je agentu tuzbe za genocid Sakibu Softicu ta funkcija prestala donosenjem pravomocne presude MSP-a.
- Podnosenje zahtjeva za reviziju postupka podrazumijeva novo ovlastenje za njega ili bilo koga drugog, ali ovlastenje moze dati samo Predsjednistvo BiH - istice Hodzic.
Nema reakcija
On smatra da je potrebno detaljno izuciti sve nove dokaze, a u ovom slucaju to je dokument koji je prof. Ganic donio iz Londona, jer je moguce u roku od pet godina od donosenja presude MSP-a dozvoliti ponavljanje postupka.
Osim toga, nasa drzava ima mogucnost da pred MSP-om podnese tuzbu u svoje i u ime svojih gradana za naknadu stete od drzave koja je ucestvovala u agresiji, a i u toj vrsti postupka Predsjednistvo treba dati ovlastenje zastupniku BiH pred MSP-om.
- Dakle, BiH bez obzira na to sto se, prema presudi MSP-a, odgovornost Srbije odnosi na nepoduzimanje mjera da sprijeci genocidne radnje, odnosno nekaznjavanje pocinilaca, moze podnijeti zahtjev za odstetu. Ta tuzba se podnosi po opcim medunarodnopravnim propisima u oblasti obligacionog prava trazenja naknade stete i reparacija - zakljucuje Hodzic.
Medjutim, cinjenica je da se u BiH jos niko nije pozabavio pitanjem trazenja odstete od Srbije, bas kao i sto je i cinjenica da nasa drzava nema kontrolu nad procesima koji su od njenog interesa, poput toga da je pokazala apsolutnu slabost u zaustavljanju Srbije da po cijelom svijetu hapsi branioce Bosne i Hercegovine.
Stoga je prof. Ganic, komentirajuci nedavno pustanje na slobodu Ilije Jurisica, zasigurno s punim pravom postavio pitanje sta cine resorni ministri nase zemlje i nasa diplomatija da zaustave Srbiju u proganjanju bh. patriota i sta je odgovor nase zemlje na to da je njenog covjeka druga drzava nevinog drzala u zatvoru. Tim vise sto uvijek treba imati i na umu da se u ovim konkretnim slucajevima radi o ljudima koji su u ratu zastupali akcije drzave, jer su bili na drzavnim funkcijama i u sluzbi drzave BiH.
Prof. Ganic je i misljenja da treba jasno utvrditi zbog cega je BiH bila neuspjesna u dokazivanju direktnog ucesca Srbije u genocidu na podrucju BiH, te se, prema njemu, ni u kom slucaju ne bi smjela ostaviti neiskoristenom sansa koju nam daje novi dokaz da je Srbija direktni ucesnik oruzanog sukoba u BiH, a samim tim i zlocina, a sto nam otvara vrata za naplatu ratnih reparacija.
Nije tesko dokazati ulogu JNA
U priznanju Srbije o njenom ucescu u ratu u BiH kaze se da je JNA bila njena vojska, ali se tvrdi i da se ona povukla 19. maja 1992. godine. Prema misljenju prof. Ganica, nasoj drzavi sigurno ne bi bio tezak zadatak da dokaze da je ta vojska na teritoriji BiH ostala i poslije tog datuma i da je zapravo samo prekrstena u Vojsku Republike Srpske, a takoder podsjeca i da su se vec prije 19. maja 1992. godine dogodili strasni agresorski napadi na istocnu Bosnu, kao sto je prije tog dana pocela i opsada Sarajeva.
Tuzbe zbog neopravdanog pritvora
- Kada je rijec o konkretnim slucajevima Ejupa Ganica ili Ilije Jurisica, oni mogu traziti odstetu za pretrpljenu stetu. U slucaju da Jurisic bude osloboden optuzbi u Srbiji, vrijeme koje je on proveo u pritvoru smatra se neopravdanim i prema propisima BiH, i prema propisima Srbije. On ima pravo i na rehabilitaciju i na naknadu materijalne i nematerijalne stete, te ima mogucnost izbora pred kojim sudom podnijeti tuzbu, u BiH ili Srbiji.
Isto tako, Ganic ima pravo na naknadu stete zbog pritvora u Londonu, ali i cinjenice da je vise mjeseci prakticno drzan u kucnom pritvoru. On moze pred sudom u BiH ili u Velikoj Britaniji solidarno tuziti Veliku Britaniju i Srbiju, jer su obje odgovorne za naknadu stete - objasnio je Hodzic.
Predsjednistvo BiH daje ovlastenja
Kod pitanja pokretanja revizije pred MSP-om moglo bi doci i do ocekivanih problema u slucaju da srpski clan Predsjednistva BiH bude protiv, a u Ustavu BiH niti bilo kom drugom pravnom aktu nase zemlje nije do kraja precizirano pitanje vitalnog interesa.
- U nekoj pretpostavljenoj situaciji, konkretno u ovom slucaju, moze se desiti da clan Predsjednistva iz RS glasa protiv da se dadne ovlastenje za zastupanje BiH pred MSP-om i on moze smatrati ovo pitanjem od vitalnog interesa. U slucaju da je odluka na Predsjednistvu donesena sa dva glasa za i jednim protiv, odluka nije konacna, jer taj clan Predsjednistva ima pravo zahtijevati od skupstine, u ovom slucaju Narodne skupstine RS, da se ona o tome izjasni. Ako ona podrzi njegov stav, nema donosenja odluke preglasavanjem jednog clana Predsjednistva. Upravo ovo je drastican primjer toga sta u nasoj zemlji znaci
(DNEVNI AVAZ)
| 
