Rodjen je 20. kolovoza 1941. u Pozarevcu, u sredisnjoj Srbiji, gdje je zavrsio osmogodisnju skolu i gimnaziju. Otac Svetozar bio je pravoslavni svecenik, majka Stanislava uciteljica. Oboje su, bas kao i Milosevicev ujak, pocinili samoubojstvo.

Zavrsio je Pravni fakultet u Beogradu 1964., nakon cega je poceo svoj uspon komunistickom nomenklaturom.

Bio je clan Saveza komunista od svoje 17. godine. Radio je u Sveucilisnom komitetu Beograda od 1963. do 1966., a potom je tri godine obnasao duznost savjetnika Skupstine Beograda za gospodarska pitanja.

Od 1969. do 1973. bio je zamjenik glavnog direktora "Tehnogasa". U to je vrijeme direktor te tvrtke bio njegov kum Ivan Stambolic, koji ga je doveo na vlast, a potom postao njegov politicki protivnik. Poslije odlaska Stambolica na duznost predsjednika srbijanskih komunista, Milosevic postaje direktor "Tehnogasa", a poslije pet godina imenovan je za predsjednika Udruzene beogradske banke i ovu duznost obnasa do kraja 1983.

Do izbora na mjesto predsjednika beogradskih komunista, u aprilu 1984., bio je na stalnom radu u predsjednistvu Saveza komunista Srbije. U maju 1986. izabran je za predsjednika srbijanskih komunista, nakon sto je tu duznost napustio Ivan Stambolic i postao predsjednik Srbije.

Godinu dana kasnije Stambolic je poslao Milosevica na Kosovo, gdje su Srbi trazili zastitu od albanske vecine. Tijekom sastanka lokalnih srpskih celnika u Kosovu Polju 24. aprila 1987., stotine gnjevnih ljudi okupilo se ispred dvorane trazeci da saslusaju njihove prituzbe. Tesko naoruzana policija prijecila im je ulaz. Milosevic je izasao pred gomilu i odrzao vatren govor, izgovorivsi recenicu koja je postala dio povijesti: "Nitko ne sme da vas bije", te pozvao okupljene Srbe da sami izravno kazu komunistickim celnicima sto ih muci. Te rijeci su ga doslovno preko noci uzdigle do statusa predvodnika srpskog nacionalistickog pokreta, koji ce u iducih nekoliko godina unistiti AVNOJ-sku Jugoslaviju.

Koristeci se navodnim losim postupcima Albanaca prema srpskoj manjini na Kosovu i opstim losim gospodarskim stanjem u zemlji, Milosevic je krenuo u osvajanje vlasti.

Milosevic je ozenjen Mirom Markovic, vanbracnom priznatom kceri nekadasnjeg visokog komunistickog duznosnika Mome Markovica, rodjenog brata isto tako poznatog srbijanskog politicara Dragoslava Draze Markovica.

Mira Markovic oduvijek je zeljela imati svoju stranku pa su joj u pomoc pritekli Milosevicevi socijalisti i za nju presli u stranku Jugoslavenske udruzene ljevice (JUL), poznate po tome sto su joj duznosnici bili najbogatiji "businessmani".

Milosevic ima dvoje djece. Marija (30) je postala vlasnica vise radio i TV postaja i jedne diskoteke u sredistu Beograda. Poznata je po izjavi da se nikada ne odvaja od mobilnog telefona i pistolja, kojeg je "u afektu" upotrijebila i prilikom predaje njena oca, pucajuci nasumce, ali bez posljedica po okolinu.

Milosevicev sin Marko takodjer je "uspjesni businessman", vlasnik pekara i lanca free-shopova, ogromne diskoteke "Madona" u Pozarevcu i glavni "trgovac" naftom i cigaretama. O njemu se nista ne zna otkako je njegov otac dozivio politicki krah 5. listopada. Tvrdi se da mu je "za petama" krupni srbijanski kriminal vezan za poslove nafte i cigareta kojima duguje veliki novac.