Knjizevnost BiH
Početna - - Početna
GRAD BLAGAJ


"PUTOPISI" EVLIJE CELEBIJE 1664. GODINE

HISTORIJA BOSNE I HERCEGOVINE




GRAD BLAGAJ

Putopisi Evlije Celebije,obilazak nasih krajeva 1664.g.

Osvojio ga je licno njegovo velicanstvo Fatih,6. To je subasiluk pase hercegovackog sandzaka i kadiluk s rangom kadiluka od sto pedeset akci. Taj kadiluk podaren je kao arpaluk efendiji koji je sada mostarski muftija.7 Ima gradskog zapovjednika (dizdar) i pedeset momaka posade.

Oblik grada. - To je tvrd grad koji lezi na jednoj vrletnoj crvenoj litici koja se dize do plavih oblaka. Ima oblik bedema, a lezi na jednoj ostroj siljatoj stijeni koja je poput ribije hrptenice. Sazidan je od klesanog kamena i izgleda kao da je tek izisao iz ruku neimara. S istocne strane ima jednu visoku kulu, a s desne i s lijeve strane opet pet visokih utvrda (kale). S juzne strane, na vrhu stijene, ima jednu kulu ogromnu i cvrstu kao Aleksandrov zid. Svi bedemi tvrdave su tako divni da se to ne moze opisati. Ima jednu gvozdenu kapiju koja se otvara prema zapadu. Opkopa uopste nema jer su unaokolo pakleni ponori. Posebno na juznoj strani, pod jednim za pet minareta visokim brdom koje izgleda kao planina Bisutuna,7a nalazi se suplja, crvena i vrletna stijena u kojoj ima vise hiljada gnijezda orlova i jastrebova. Covjek se ne usuduje ni da pogleda dolje. U gradu (kal(a) ima petnaest pustih kuca, mala dzamija, dvije cisterne i dva topa. U kuli nema nikog. Gradski zapovjednik (dizdar) i sva posada stanuju dolje. Gradske kapije su dan-noc zatvorene.Spustajuci se od ovog grada prema jugu, nalaze se s obje strane puta citave planine, sume i vocnjaci (bag) sve samih stabala sipova. Te aleje i sipovina same od sebe rastu i iscezavaju.

Varos Blagaj. - Ona se nalazi pod ovim gradom i nikako se ne vidi iz grada. To je malena kasaba. Nalazi se na obali rijeke Bune, koja izvire iz one pecine pod gradskom kapijom, izbijajuci kao sedmoglava azdaja. Ima svega pet mahaia s 450 tvrdo zidanih kuca s kucama jakim kao tvrdava. Sve su pokrivene kamenim plocama a okruzene vino­gradima i bastama. Mnoge su kuce pravi odzaci (handan) pokriveni ceremitom.

Rijeka Buna dijeli ovaj seher nadvoje. Na dva mjesta prelazi se s jedne strane na drugu kamenim mostovima. Ima pet islamskih bogomolja (mihrab). Dolje, medu zidovima (tonluk), nalazi se cudna (osamljena) malena dzamija Mehmed-hana Osvajaca u starinskom

6 Blagaj, stolno mjesto zemlje Hercegove i glavno naselje Mostarske kotline zauzeli su ,Turci g. 1468. Up. M. Dinic, Zemlja Hercegova, Glas Sv. Save, 8, 1940, st. 250.

7 Blagajski kadiluk postojao je jos 28. maja 1473. g., a ukinut je 1851. Za Evlijin navod da je dat kao arpaluk mostarskom muftiji, uporedi bilj. 9. str. 460. Do g. 1782. ovome je kadiluku pripadao grad Pocitelj, u kome je sjedio naib blagajskog kadije.

7a Ime Panine u Persiji. (Vid. ovdje Str. 115, nap. 128.)

stilu. To je divna dzamija sazidana od tvrdog materijala s niskim minaretom, a pokrivena je olovom.

Tu ima medresa, osnovna skola, tekija, manje kupatilo,8 dva svratista, a na suprotnoj strani dzamije desetak ducana.

Rijeka Buna. - Kako je teren pod tvrdavom prazan, litica (na kojoj lezi grad)nagnula se na zapadnu stranu tako da covjek misli da ce se sad srusiti. Iz velike pecine sto je pod ovom liticom izvire rijeka s velikim hukom. Na izvoru rijeke, pred pomenutom pecinom, nalazi se veliki basen s povrsinom otprilike kao dva gumna; kazu (da je tako dubok) da mu niko nije mogao naci dna. Pricaju da su mnogo puta bacali visak s uzetom od sto hvati, i da, toboze, opet nisu nikako mogli naci dno. Na obali tog dubokog basena uza same litice podigao je mostar­ski mufti-efendija9 jednu tekiju halvetijskog reda, tako da jedan njen visok kiosk (kasr) gleda u tu vodu. U tome kiosku (gosk) i na balkonima ove tekije zadrzavaju se svi dervisi (us’s’ak) i vode duge prijateljske razgovore i naucne rasprave. Mnogi uceni i dosjetljivi ljudi promatraju raznovrsne ribe sto su u ovome basenu, a od kojih svaka iznosi po deset-dvadeset oka. To su tako zlatne i krasne bozje ribe da im se covjek, sto ih vise gleda, sve vise divi. Ali ih nikako ne love. Oni vjeruju da nijedan covjek koji bi namjerno ulovio jednu od tih riba ili im bacio travu kojom se one truju sigurno nece biti spasen, da nece imati srece i da ce najposlije biti objesen. Voda ovog basena ljeti je takva da se od zestoke studeni ne moze piti. Mnogi mjestani u njemu plivaju kao ronci. U stijeni na kojoj lezi tvrdava i koja se dize nad ovim basenom poput brda Demavenda ima mnogo surih orlova. Na obali ovog basena kolju kurbane pa ih ostavljaju napolju i daju orlovima. Orlovi ovdje uopste ne bjeze od covjeka. (Mjestani) bacaju ribama ovciju dzigericu i ako je one pojedu,oni vjeruju da ce im se, toboze,ispuniti zelja.

Klima kasabe je vrlo prijatna. Tu ima vrlo mnogo grozda, smo­kava, krusaka, jabuka i bijelih tresanja, tako da smo ove blagoslovene godine ovdje jeli prve tresnje. Zaista su to socne i ukusne tresnje.

8 Taj hamam podigao je znameniti hercegovacki legator Karadoz-beg nesto prije 1578. g., a stajao je blizu vrela Bune, nekoliko koraka od prvog mosta preko ove rijeke, upravo uz njenu desnu obalu, gdje se i danas vide zidine, a bio je dvostruk. Napusten je, izgleda, 1814. g., kada je harala kuga (up. Kresevljakovic, Hamami, St. 68).

9 Onovremeni mostarski muftija bio je Zijaudin Ahmed ibn Mustafa. Rodjen je u Mostaru, gdje je kasnije oko cetrdeset godina bio profesor i muf­tija i istakao se kao vrstan poznavalao islamskog prava, 0 kome je napisao vise znacajnih i opseznih djela, a najvise je poznata njegova zbirka fetvi (pravnih misljenja), koja predstavlja prvoklasni istorijsko-pravni izvor. Sa­cuva1o se vise rukopisa toga djela, sto znaci da je mnogo upotrebljavano. Ahmed-ef. je umro 1679. g. cijenjen i postovan (Basagic, Bosnjaci i Hercegovci, St. 152; Istj, Znameniti Hrvati, Bosnjaci i Hercegovci, St 4; M. Handzic, Knjizevni Tad, 11-12).

Na glasu im je kiseli pekmez (tzv. nardenk) i slatko vino (museles) od sipova sto uspijevaju u ovdainjim brdima. Maslina,cempresa, oraha, vinograda i basta ima bezbroj. Podigavsi se odatle i iduci jedan sat prema jugu, dosli smo mjesto gdje se rijeka Buna ulijeva u Bunicu10 i tece dalje. Bunica dolazi iz planine Stoca.11 Sjedinivsi se, one prolaze ispod Danijal-pasina mosta,12 zatim produ Cifluk Ljubovica (»Lubzade«)13 i, kuci dalje, slivaju se u rijeku Neretvu.

Ja sam, siromah, zatim prosao kroz Danijal-pasin Cifluk, a tim sam obalom rijeke Neretve presao strmenite kamenjare, sa vinogradima na mnogim mjestima, i za pet sati stigao sam u grad Pocitelj.



Vezano za temu:

HISTORIJA BIH





© 1999-2006 by Camo, All Rights Reserved