Preporuka - posjetite u BiH

Preporucujemo

Bosanske piramide - Visoko

 

Bosanska dolina piramida smještena je u Visokom, gradu udaljenom 29 km od Sarajeva. Navedeni kompleks Bosanska dolina piramida zasad obuhvaća, između ostalog, piramide kojima su dana imena: piramida Sunca, piramida Mjeseca, piramida Zmaja, piramida Ljubavi i Hram zemlje te lokalitet u selu Vratnici, nedaleko Visokog.

U Europi, službeno, ne postoje piramide koje su gradile drevne civilizacije. Točnije, nisu postojale sve do ove godine. Sa zadovoljstvom objavljujem da se u srcu Bosne, 30-ak kilometara sjeverno od Sarajeva, nalazi kamena piramida monumentalnih razmjera - Semir Osmanagić.

Brdo Visočica koje se uzdiže iznad grada Visoko, krije stepenastu piramidu čiji su graditelji iz duboke europske prošlosti, pra-Iliri. Piramida je bez sumnje starija od 3.000 godina, no starost može sezati sve do u doba kada su se pra-Iliri pojavili u ovim krajevima (prije 27.000 godina).

Zanimljiva je priča iz knjige Semira Osmanagića: Svi naši „kontakti", iz njegovog višetomnog ciklusa „Alternativna historija" na www.alternativnahistorija.com.

Bosanske kamene kugle

 

U sjevernoj Bosni, u selu Teočak se nalazi osam kamenih kugli. Pravilnog su oblika, ali im površina nije glatka. Fino su obrađene, ali nedostaje onaj zadnji korak poliranja. Materijal je granit. U kasnijoj fazi na nekim kuglama su izdubljene rupe. Dvadesetak kilometara od Kaknja u srednjoj Bosni, u malom selu Zlokuće nalazi se nekoliko kamenih magmatskih kugli (identični materijal kao u Trnu i Ponikvama). Na malom desetometarskom uzvišenju iznad zemlje te dijelom zakopano u zemlju se nalaze kugle i duguljasti kameni megaliti.

Do proljeća 2005. do Semira Osmanagića i prijatelja još nisu doprle obavijesti o desecima kamenih kugli kraj Zavodovića, kao i na još nekim drugim mjestima u BiH. No poučen njihovom brojnošću u nekim drugim krajevima svijeta, ispravno je uočio: "Desetak lokacija kamenih sfera u Bosni vjerovatno je samo manji postotak njihove stvarne zastupljenosti. Međutim, nakon tisuća godina one se nalaze na nekoliko metara dubine i samo slučajnost će ih izbaciti na površinu: kopanje tunela kroz brdo ili temelja za kuće na dubini od nekoliko metara, pad ogromnih stabala i nestanak korijena iz velikih dubina. Naravno da se neće saznati koliko je tih kugli razbacano po Bosni i gdje su sve njihove lokacije.".

Ipak, već u narednih godinu dana pronađeno je još podosta kamenih kugli u BiH, te je Fondacija "Arheološki park: Bosanska piramida Sunca" došla na zamisao uređenja još jednog arheološkog parka u Bosni i Hercegovini, pod nazivom "Arheološki park: Bosanske kamene kugle". Park bi trebao obuhvaćati sva nalazišta takvih kugli u BiH: u Banja Luci (sela Trn i Slatina), Sanskom Mostu, Teočaku, Maglaju, Srebreniku, Kaknju, Žepču, Varešu, Kladnju, Zenici, Konjicu, Mostaru, Olovu, Starom Majdanu, Zavidovićima, Gračanici...

 

Sarajevska baščaršija

 

Baščaršija je zasigurno jedna od najimpresivnijih i najšarmantnijih trgovinskih centara starog stila u zemlji. Baščaršija je mjesto za trgovinu i susrete već od 15. stoljeća jer su se karavane iz Azije, Dubrovnika i zapada ovdje sastajale da razmjenjuju svoju robu. Danas ona je turističko središte grada.

Bašaršija je dio grada, gotovo uvijek u samom središtu grada koji se uglavnom razvio u svom obliku i nazivu za vrijeme osmanlijske vladavine u Bosni i Hercegovini. Ona predstavlja jednu od najvažnijih karakteristika osmanskog grada, ona je njegov komercijalni centar, zona u kojoj se obavlja većina privrednih aktivnosti. Obično se odlikuje specifičnim arhitektonskim kvalitetima koji je čine prepoznatljivom u cjelokupnom kompleksu grada te sa svojim specifičnostima odražava identitet ili duh grada. Osnovni elementi čaršije su uglavnom džamije, dućani i česme. Tu se nalaze se također i hamami, vakufname, gradske uprave i drugi objekti od većeg značaja za grad.

Basčaršija specifična za Bosanskohercegovačko područje svoje korijene vuče iz Osmanlijske i islamske tradicije mada se u Bosni i Hercegovini i inače na Balkanu u Bačaršiju uključuju i specifični elementi koji se ne nalaze u ostalim mjestima koji su bili pod Osmanlijskim uticajem. jednako su autentični i sahat-kula, crkve i sinagoga.

Baščaršija zauzima posebno mjesto kao sastavni element šireg gradskog područja i ima ulogu duše ili srca grada.

Značenje moderne čaršije se relativno izmjenilo od njene prvobitne funkcije. U današnju čaršiju danas spadaju i mnogi moderni objekti koji se koriste za svakodnevnu upotrebu modernog društva kao što su općinske zgrade, kulturni centri, trgovine, ugostiteljski objekti te svi ostali objekti koji čine identitet modernog življenja u gradskoj sredini.

 

Stari Most u Mostaru

 

Stari most je čuveni most preko rijeke Neretve u Mostaru. Sagrađen je između 1557-1566. godine, djelo turskog graditelja Hajrudina. Dana 9. novembra 1993. godine HVO je srušio Stari most. Nakon obnove 2004. godine Stari most je 2005. uvršten na popis svjetske kulturne baštine UNESKO-a. Poznat je kao glavni simbol Mostara i Hercegovine.

Na temelju položaja i konstruktivnog rješenja prvog visećeg mosta, čiji su ostaci pronađeni pri arheološkim istražnim radovima, pretpostavlja se da na mjestu sadašnjeg Starog mosta prije 1452. godine nije postojao drugi. Vjerojatno je da je uporište mosta na lijevoj obali dograđeno naknadno i postavljeno ekscentrično na pravilnu, simetričnu, poligonalnu utvrdu. Ovo uporište je izgrađeno desetak godina nakon izgradnje utvrde, i zidano je na vrlo sličan način s upotrebom istog načina postavljanja skele. I na desnoj obali, zidovi, na koje se oslanjao prvobitni most, također nisu zidarski povezani sa kulom Halebijom.

 

Ajvatovica

 

Ajvatovica je najstarije "dovište i vjerski skup muslimana u Bosni i Hercegovini" ali i kulturno-političko okupljanje Bošnjačkoga naroda. Smješteno je pod planinom Šuljagom i udaljeno šest-sedam kilometara od mjesta Prusac. Ajvatovica je specifičan islamski običaj, ima autohtoni karakter, prerastao iz bogumilskih molitvi za kišu, plodnost i zaštitu ljetnih usjeva. Da se ova manifestacija veže za staru tradiciju Bosne govori i to što njeno vrijeme pada sedmoga ponedjeljka po Jurjevu, tako da se Ajvatovica ne utvrđuje hidžretskim kalendarom.

Nezna se pouzdano kada je prvo pohođenje Ajvatovici održano, ali se zna da je Ajvatovica dobila ime po Ajvaz dedi koji je živio u 15. vjeku. Za Ajvaz dedu legenda kaže da je pronašavši dobro planinsko vrelo nastojao dovesti vodu u Prusac. Nedaleko od samog vrela ispriječila mu se stijena duga 74, široka 30 metara. Narodna predaja kaže da se Ajvaz-dedo četrdeset dana uzastopno ranim sabah-namazom obraćao Allahu dž.š. da stijenu rastavi. Četrdeseto jutro učeći dovu nakon sabah-namaza je zaspao i u snu vidio kako su se dva bijela ovna sudarila i stijena se rastavila. Kada se probudio vidio je stijenu zaista rastavljenu. Nakon toga je Ajvaz dedo sagradio vodovod od drvenih tomruka (cijevi) i proveo ga kroz spomenutu stjenu do Prusca. Nije poznato koliko je ovaj vodovod bio u ispravnom stanju iza smrti Ajvaz dede, ali se zna da je prvi popravak vodovoda vršio Šejh Hasan Kafi Pruščak. Zatim ga je obnovio bosanski namjesnik Miralem - paša početkom 1785.godine. Ovaj vodovod koristi pruščacima sve do 1931. godine kada je higijenski zavod iz Banja Luke napravio moderan vodovod.

 

Nacionalni park Sutjeska

 

Nacionalni park Sutjeska je najstariji nacionalni park u Bosni i Hercegovini.

Tu se nalazi i posljednja prašuma u Evropi Perućica. U Sutjesci se nalazi i Maglić, najviši planinski vrh u Bosni i Hercegovini visok 2386 m, kao i planine Zelengora, Volujak i Bioč.

Planina Maglić se nalazi na granici Bosne i Hercegovine i Crne Gore i može joj se prići iz nacionalnog parka, što predstavnja veliki izazov za planinare, alpiniste i njima slične ljubitelje prirode. Rijeka Sutjeska je milenijumima usjecala svoj put kroz bijesan kanjon i pritiče kroz samo srce ovog nacionalnog parka koji zauzima površinu od 17500 hektara. Njene planine, jezera, rijeke, šume i sačuvana divljina su među najveličanstvenijim u Evropi. Ove Dinaride protežu se duboko u Balkansko poluostrvo, sve do Prokletija na granici sa Crnom Gorom i Albanijom.

 

Nacionalni park Kozara

 

Nacionalni park Kozara se nalazi u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine. Površina parka iznosi 3.520 ha, a nacionalnim parkom je proglašena 1967, sa ciljem zaštite kulturno-historijskih i prirodnih vrijednosti planine Kozare.

Centralni dio Nacionalnog parka i planine Kozare zauzima područje Mrakovice, na kojem se prostire nekoliko zaravnjenih platoa visine od 700-800 metara. Ostali značajni vrhovi su: Gola planina (876 m), Rudine (750 m), Jarčevica (740 m), Glavuša (793 m), Bešića-poljana (784 m), Vrnovačka glava (719 m), Benkovac-Jurišina kosa (705 m), Šupljikovac (652 m), Zečiji kamen (667 m), Kozarački kamen (659 m). Klima je umjereno-kontitentalna. Na području Nacionalnog parka nalaze se izvori većih potoka i rijeka (Mlječanice, Moštanice, Kozaračke rijeke - Starenice) što NP Kozaru čini orohidrografskim čvorištem istoimene planine. Nacionalni park je okružen rijekama Una, Sava, Sana i Vrbas.

 

Nacionalni park Una

 

Nacionalni park Una je jedan od tri nacionalna parka u Bosni i Hercegovini. Nacionalnim parkom je proglašen 29. maja 2008. godine. Nacionalni park obuhvata područje kanjonskog dijela gornjeg toka rijeke Une uzvodno od Lohova, zatim područje kanjonskog dijela donjeg toka rijeke Unac od njenog ušća u Unu uzvodno do Drvarskog polja, te međuprostor između Une i Unca. Cijelo područje nacionalnog parka površine je od 19.800 hektara

 

Graditeljska cjelina Počitelj

 

Počitelj je historijsko naselje orijentalno-mediteranskog karaktera smješteno u dolini rijeke Neretve i jedna od najljepših kulturno-historijskih cjelina u Bosni i Hercegovini. Administrativno pripada općini Čapljina.Počitelj predstavlja tvrđavu koja potječe iz srednjega vijeka. Nalazi se uz lijevu obalu rijeke Neretve kod Čapljine. Utvrda je štitila ulaz u dolinu donje Neretve na putu iz Drijeva prema Bišću. Prvi put se Počitelj navodi u povelji za vojvodu Stjepana Vukčića 1444. (Posichell, Vdobranah castello con lo contato). Kasnije je pomenut 1448 (castrum Beczitel) i 1454. (civitate Pozitell cum pertinentiis suis).

Dugo vremena pogrešno se smatralo da je u Počitelju bilo bosansko kraljevsko brodogradilište u 14. vijeku. Čuveni drugi novi grad kojeg je Tvrtko I. Kotromanić gradio 1483. u primorju zvao se Brštanik. On je pogrešno smještan da se nalazi kod Počitelja pa je i određena aktivnost oko Tvrtkovog brodogradilišta, a i prodaje soli, dovođena u vezu sa Počiteljem. Kasnije su historičari dokazali da je Brštanik bio dalje od Počitelja, pa je sve ostalo što se povezivalo za Počitelj ostalo bez ikakvoga osnova. Uprkos tome i danas se može pročitati u literaturi da je Počitelj zidao Tvrtko 1483., i da je tu bilo brodogradilište ...

 

Plivska jezera u Jajcu

 

Plivska jezera u koja sapadaju Veliko i Malo jezero, nastala su na rijeci Plivi, lijevoj pritoci Vrbasa u Jajcu. Jezera su smještena u riječnoj dolini Plive, izmedju Jajca i naselja Jezero.Veliko jezero leži na nadmorskoj visini od 424 metra. Dugačko je oko 3,3 kilometra, sa prosječnom širinom od oko 400 metara, a maksimalnom od oko 700 metara. Najveća dubina jezera je oko 36 metara. Nastalo je na mjestu gdje Pliva završava svoj tok, nizvodno od naselja Jezero, a završava u naselju Zaskoplje

kružna staza koja svojim obimom zaokružuje kompletno Plivsko Jezero sa predivnim mjestom Jezerom u sredini staze.

Staza započinje od vodenica na Malom Plivskom Jezeru i prati magistralnu cestu do mjesta Jezero na udaljenosti od 4 km. Dionica staze do mjesta Jezera je asfaltirana, dok je povratna staza makadamska cesta. Na udaljenosti od 400 m od početne tačke staze nalazi se jedan hotel i jedan motel koji pružaju mogućnost osvježenja i objedovanja. Na tom dijelu postoje dva drvena platoa nad vodom koji su atraktivni za odmor. Na putu do mjesta Jezero koristi se magistralna cesta te preporučujemo na toj dionici (3,5 km) opreznu vožnju biciklom jer ne postoji izrađena biciklistička staza.

Specifičnost staze u ovom dijelu je da prijelaz rijeke se čini preko riječne ade u kojoj je smješteno naselje i kao takvo pruža prelijep osjećaj uobličavanja ljudske životne kulture i prirodnog ambijenta koji rijeka Pliva na tom dijelu tvori.

 

Jahorina za zimsko izletište

 

Jahorina je planina u Bosni i Hercegovini koja pripada Dinarskom planinskom sistemu. Najviši vrh je Ogorjelica sa 1.916 m nadmorske visine. Ljeti je prekrivena gustom zelenom travom, a zimi i do 3 m visokim snijegom. Jahorina se prostire od 43°39' do 43°47' sjeverne geografske širine i od 18°31' do 18°43 istočne geografske dužine.

Izvanredna konfiguracija terena, obilje vrlo kvalitetnog snijega, pogodna klima, 20 kilometara staza za alpske discipline kao i blage padine (Rajska dolina) uvrstile su ovu planinu među najljepše i najpoznatije ski-centre. Prosječan broj dana sa sniježnim pokrivačem na Jahorini je 175, i to od oktobra do kraja maja. Desetogodišnji prosjek visine sniježnog pokrivača u februaru iznosi 106 cm.

Na četrnaestim Zimskim olimpijskim igrama u Sarajevu, na Jahorini su održane alpske discipline za žene.Jahorina je od Sarajeva udaljena 30 km, a od Pala 15 km.

 

Bjelašnica - za skijanje

 

Bjelašnica je planina u centralnom dijelu Bosne i Hercegovine, smještena jugozapadno od grada Sarajeva. Kao i susjedna Jahorina i Bjelašnica pripada dinarskom planinskom sistemu. Na najvišem dijelu (2067 m nadmorske visine) podignuta je značajna meteorološka stanica, koja je ujedno i najviša stalno nastanjena tačka u Bosni i Hercegovini. Razvijen je kraški i lednički reljef. Srednja godišnja temperatura iznosi samo 0,7 °C, zbog izrazito niskih zimskih temperatura. Najviša temperatura dostiže 24 °C, a najniža -41 °C. Ljeti je prekrivena gustom zelenom travom, a zimi i do 3 m visokim snijegom.

Visoravan omeđenu planinama, Bjelašnicom sa sjevera, Treskavicom sa istoka, Visočicom sa juga i planinom Obalj sa zapada, nazivamo bjelašničkim platoom. Rijeka Rakitnica razdvaja planine Bjelašnicu i Visočicu i odvodi druge potoke kao što su Tušiočki potok u Neretvu.

U sklopu 14. Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu, na Bjelašnici su izgrađeni brojni sportski i turistički objekti, koji se i danas koriste, a važan je i TV toranj, koji je u protekloj agresiji na Bosnu i Hercegovinu srušen.

 

Tekija Blagaj

 

Voda izbija ispod 200 metarske litice i to u količini da u potpunosti samostalno formira rijeku Bunu. Stoga ne iznenađuje da je i turski sultan bio impresioniran, pa jer naložio da se do izvora napravi tekija. Ova kuća u 16. stoljeću je napravljena za potrebe derviškog reda, a i danas je najmističnije mjesto u cijeloj Bosni i Hercegovini.

Otvorena je za posjetioce tokom cijele godine, a u prelijepom vrtu koji gleda na izvor Bune možete popiti osvježavajuće piće, tursku kafu ili čaj. Ovo područje je također poznato po raznolikosti svoje flore i velikom broju endemskih vrsta. Na nižim amplitudama je mnogo zimzelenih i bjelogoričnih biljaka, dok se po brdima nalaze rijetke šume. Plodna obradiva zemlja je pogodna za tipičnu mediteransku poljoprivredu.

 

Jajačka sahat kula

 

Jajačka sahat-kula se nalazi u Gornjem Gradu, u Gornjoj mahali u Jajcu. Kula je sagrađena u srednjem vijeku, kao isturena kula ispred jajačke tvrđave. Pretpostavlja se da je građena u vrijeme gradnje obora, u periodu vladavina Hrvoja Vukčića Hrvatinića. Kula je sačuvala u cjelini karakter srednjovjekovne ulazne kule prema podgrađu. To je jasno vidljivo po staroj jajačkoj stambenoj aglomeraciji, ali i po karakteru i položaju ovog objekta.

Naziv sahat-kula nije adekvatan ovoj građevini jer nema nikakvih zvaničnih podataka o satu koji je eventualno stajao na tom mjestu, niti je toranj sagrađen sa tom namjenom. I Basler također navodi da nema podataka da je na njoj ikada stajao sat , mada se prema kazivanjima izvjesnog Hadže Šećerćehajića navodi podatak da je objekt ustvari za vrijeme osmanske uprave preinačen u sahat-kulu i da je satni mehanizam bio okačen iznad kapije, na luku sa istočne strane. O održavanju sata brinula se porodica Šeherćehajića, čija se kuća nalazila u blizini. Nakon okupacije Bosne i Hercegovine, austrougarski vojnici su odnijeli sat i zvono

Dodatno jajačka sahat-kula se i po svojoj visini i proporcijama razlikuje od tipičnih sahat-kula izgrađenih u Bosni i Hercegovini u to doba te je jedinstven objekat u ovoj kategoriji objekata u Bosni i Hercegovini.

 

Strbački buk na Uni

 

Strbacki Buk koji se nalazi kod sela Donji Strbci, u neposrednoj blizini drzavne granice Hrvatske sa BiH.

Strbacki Buk je u stvari nekoliko vodopada, jedan drugom u neposrednoj blizini a najveci slap je visok oko 25 metara i velicanstvena je slika u kojoj covjek moze da uziva satima.

Naime, rijeka se velikom brzinom zahvaljujuci ogromonom protocnom snagom vode, obrusava niz stjenovitu podlogu i tako se razbijajuci od stijene stvara prekrasan bijeli zid koji posmatracu zasigurno oduzima dah.

I ovaj velicanstveni dio rijeke je po svojoj, gotovo netaknutoj divljini, privukao rafting sportase koji svake godine pohode ove predjele uzivajuci u ljepotama rijeke Une i u njenim nemirnim vodama koje u sportasima izazivaju strahopostovanje ali i divljenje.

 

Navedene destinacije posjetite nećete se pokajati!

web portal camo.ch