Knjizevnost BiH
Početna - - Početna
BOSANSKI JEZIK


"Cuvaj rode jezik iznad svega - za njeg'  zivi umiri za njega!"

• Gramatika bosanskoga jezika - (PDF) - 1890.

Clanak rahmetli • Alije Isakovica (1932-1997), zapravo, to je njegova uvodna rijec u njegovom "Rjecniku karakteristicne leksike u bosanskome jeziku", Sarajevo, 1992.


Evo kako pocinje taj tekst: "Nas jezik je nas moral i ne treba osobit trud da bismo objasnili pojam: BOSANSKI JEZIK. Bosanski jezik nije nastao ni u okrilju srpskoga ni u okrilju hrvatskoga jezika, nije njihova izvedenica, vec jedna od objektivnih naporednosti. Bosanski jezik je imao i svoj vlastiti tok do pocetka XX vijeka, kada su politicke prilike izmjenile njegov javni status..."



STA KAZE NAUKA O BOSANSKOM JEZIKU

BOSANSKIM - nazvase stari Bosnjani, Bosanci, Bosnjaci - jezikom dajuci mu ime po zemlji u kojoj jesu, svojoj - Bosni. Svaka polemika van tih okvira ide na pobijanje i negiranje postojanja jednog naroda i njihovog jezika dajuci mu drugo ime,a uporedo upotrebljavajuci isti taj BOSANSKI jezik.

Bosanski jezik je tokom historije mijenjao svoj sadrzaj,na pocetku bijase to jezik starosjedilaca zemlje Bosne,da bi do kraja 19 vijeka naovamo, dosao pod osnovno ime maternjeg jezika Bosanskih Muslimana,islamiziranog slavenskog stanovnistva u Bosni i Hercegovini i Jugoslaviji uopce.U nekoliko osvrta prati se vezanost jezickog izraza pojedinih autora za maticno,bosansko tle,sagledavanju kontinuiteta od prvih znacajnih knjizevnih koraka Bosanskog jezika (Matija Divkovic,16-17 st.),preko Muhameda Hevaije Uskufije (17 st.),Mula-Mustafe Baseskije (18 st.),Mehmed-bega Kapetanovica Ljubusaka (19 st.) do njegovih uzleta u savremenu svjetsku literaturnu galaksiju - djela naseg savremenika Mehmedalije Mese Selimovica. Tokom tih pet stoljeca ispisivana je rijec o Bosni i njenim ljudima,koja je ujedno i svjedocanstvo o razvoju jezika,njegovom hodu "od gnijezda do zvijezda".Osporiti sva ta STOLJECA vrlo je tesko,bez obzira sto su dugo vremena, ne samo Bosanski jezik ,vec i sami Bosanski muslimani bili predmetom "politickih igara" svih onih koji su tezili za dominacijom tih prostora - bilo iz politickih,religijskih ili nekih drugih interesa.


Sve ono sto Srbi imenuju srpskim, Hrvati hrvatskim, muslimani bosanskim, te narodni govori i knjizevni jezik Crnogoraca,plus govori knjizevnojezicka aktivnost svih onih koji se ne osjecaju u nacionalnom smislu pripadnicima spomenuta cetiri naroda,cini sadrzinu termina jezika za potrebe nauke - srpskohrvatski jezik. "On je predstavljao, kao clan zapadnog ogranka juznoslovenskih jezika,narodne govore i knjizevni standardni jezik Srba, Hrvata, Muslimana i Crnogoraca.


Dakle, standardnog jezika koji opsluzuje spomenuta cetiri jugoslavenska narode NEMA.


Nazivan je, jos od vremena reformi V.S. Karadzica i iliraca od sredine 19 st. kada su za osnovu uzeti novostokavski govori istocnohercegovackog tipa,pod zajednickim imenom svakako - od srpskohrvatski, hrvatskosrpski, sa crticom izmedju, srpski ili hrvatski, hrvatski ili srpski, hrvatsko odnosno srpski, srpski, hrvatski, bosanski i dr.


Gotovo stoljece i po je proteklo, a da se nije postigla stabilnost u zvanicnom imenu, sto predstavlja kuriozum u svjetskim razlmjerama.


Srpskohrvatski ili obratno, je "politicko rjesenje i umjetna tvorevina", a postoji kao sto bi postojao neki npr. "austro-ugarski"jezik.(O.P.C.H.). Medjutim treba naglasiti da se ta "politicka tvorevina zbratimljenih naroda (SHS) odrzala skoro jedno i po stoljece, da bi na kraju kad je nestalo para - prestala i muzika.


Ako se vec ime jezika u zvanicnoj upotrebi vezuje za ime naroda, muslimani ne mogu zatvarati oci pred tom cinjenicom i ciniti se gluhim. Neosporno je da je podesnost imena srpskohrvatski (hrvatskosrpski) jezik vec znatno smanjena cinom distanciranja od tog slozenog naziva samih Hrvata u Hrvatskoj i Srba u Srbiji. Previse je u takvoj situaciji ocekivati od muslimana da budu zesci zagovornici naziva u kome nije niti bilo zastupljeno njihovo ime, od onih cije je ime figuriralo u terminu srpskohrvatski jezik (i svim njegovim modifikacijama).


Taj termin je izraz konvencije Srba i Hrvata, jer upravo su oni imali glavnu rijec u nominaciji zajednickog jezika. Njegova prozirnost lezi upravo u samoj cinjenici da su jedni prihvatili nominaciju srpskohrvatski, a drugi hrvatskosrpski, sto je utiralo put danas sve cesce upotrebljavanim jednoclanim, nacionalno markiranim (po potrebi)nazivima srpski jezik i hrvatski jezik.


U takvoj situaciji samo po sebi se razumije da ce muslimani vratiti u upotrebu ime bosanski jezik.


Historijat imena bosanski jezik


Prvo pouzdano svjedocanstvo o Bosni imamo od cara-pisca Konstantina Porfirogenita (oko 950.god.), razvojem Bosne u toku 11. i 12 v., a posebno u doba vladavine bana Kulina (1180-1204), potpuno se afirmise kao drzava. Zahumlje (Humska zemlja, Hum)vec 1322 dolazi u ruke bana Stjepana II Kotromanica, da bi od 1378 (za vrijeme kralja Tvrtka I ta oblast bila sastavni dio BOSANSKE DRZAVE. Dakle, Bosna obuhvata i Hum koji se Hercegovinom naziva od Stjepana Vukcica Kosace (on je titulu hercega uzeo 1448 g., a ta je titula u onovremenoj evropskoj hijerarhiji znacila stepen vise u odnosu na titulu vojvode i dolazila odmah iza kraljevske. Naziv Hercegovina javlja se prvi put, u pismu osmanskoga komandanta Esebega iz Skoplja, 1.februara 1454. godine.


Od pada bosanskog kraljevstva pod Turke 1463 g. imenom Bosna obuhvataju se: Bosna u uzem smislu, Hercegovina i Novopazarski Sandzak (kao jedinice nekadasnjeg Bosanskog ejaleta). Dakle, naziv Bosna i Hercegovina i "nije neka prva tradicija, to je vise manje vezano za austrijsku okupaciju, nasljedje onoga-"Bosnien und Herzegowina".


Zato se u ovom tekstu znacenje sintagmi Bosanski muslimani, bosanski jezik odnosi na siri teren: na islamizirano stanovnistvo slavenskoga porijekla, muslimane koji u jezickom smislu pripadaju standardnoj novostokavstini tj. sredisnjem stokavskom arealu, a koji su se u osnovi razvili u okviru nekadasnjeg Bosanskog pasaluka.


Etimologija imena Bosna


Bosna hidronim, pritoka Save, izvor blizu Sarajeva, odatle naziv predjela gdje izvire: Vrhbosna. Toponim pl. Bosnjaci, prezime Bosnjak, Bosnjakovic ili Bosnjanovic, pridjev bosnjanski. Od imena drzave Bosne izvodjeni su kasnije etnici Bosnjanin, Bosnjak, Bosanac, a kao prisvojni pridjevi: bosnjanski, bosnjacki, bosanski. Od 13 v. postoje podaci o razlicitim predmetima pod bosanskim nazivom, razno oruzje koje je bilo u prometu u Dubrovniku, te specijalne bosanske mahrame, bosanski cilimi, nakit bosanske izrade i dr.


Ime bosanskog jezika u knjizevnim djelima i historijskim izvorima


Bosanski muslimani od uvijek svoj maternji jezik imenuju najcesce bosanskim. I ne samo oni, nego i njihovi susjedi cesto su ga imenovali tako (najcesce katolici) - kako u Bosni tako i izvan nje - o cemu svjedoce brojna djela, dokumenti, te putnici kroz Bosnu i druge nase krajeve.


Navodimo svjedocanstva, argumente, cinjenice i primjere:


1) Bosanski muslimani su ostali vezani za svoj jezik i od kraja 15 do pocetka 20 v. stvaraju knjizevna djela i na orijentalnim jezicima. Blizu tri stotine stvaralaca u tom periodu ostavilo je raznorodna djela, najvecim dijelom na turskom, arapskom i perzijskom jeziku. Na turskom jeziku stvorena je lijepa knjizevnost, od epskih pjesama iz najranijeg vremena preko bogate lirike i proze. U tim djelima jezik zitelja Bosne nazivan je bosanskim. Vise od stotina tih autora dodalo je svome imenu odrednicu Bosnavi/Bosnali/Bosnjak/ Bosanac, koja signalizira njihovu golemu i trajnu vezanost za maticu Bosnu. U cetiri vijeka osmanlijske vladavine uocavaju se tri razvojna toka. Prvi je pisana aktivnost na narodnom jeziku i bosancici, drugi je stvaralastvo na turskom, perzijskom i arapskom jeziku i treci, alhamijado-literatura, knjizevna tvorevina na narodnom jeziku i arapskom pismu.


Bosanska kurzivna cirilica ili bosancica upotrebljava se kao svjetovno pismo i igra najvazniju ulogu u ocuvanju kontinuiteta slovenske pisane rijeci medju muslimanskim stanovnistvom. Ovo pismo njeguje se na dvorovima sandzakbega, a igra veliku ulogu i u diplomatskim kontaktima sa evropskim zemljama. Vecina srednjovjekovne korespodencije na nasim prostorima je pisana bosancicom. Na Porti (u Stambolu) se govorilo "bosanskim" kao diplomatskim jezikom. (Srbi govore da se govorio srpski, a Hrvati - hrvatski). Bosanski begovi dugo vremena su u prepiskama sa Dubrovackom Republikom i drugim susjednim zemljama sluzili bosancicom, koja se nazivala i "begovo pismo" ili "begovica", a bila je rasirena i u privatnoj prepisci. Njome su se koristile i susjedne zemlje. Cak se neki tekstovi na turskom jeziku pisu tim pismom, sto govori o dubokim korjenima cirilicke tradicije u Bosni i kod Muslimana. Djela na orijentalnim jezicima su mnogobrojna, ali sve vise se i u njih unosi duh narodnog poetskog jezickog bica i izraza kao sto je to slucaj u poeziji D.Bajezidagica (umro 1566/1603), M.Nerkesije Sarajlije (oko 1584-1635), D.Mezakije (umro 1676/77), A.Rizvanbegovica - Stocevica (1839-1903), H.Rizvanbegoviceve (1845-1890).


2) Naziv bosanski nije uobicajen samo kod onih koji su stvarali na orijentalnim jezicima (dovoljno je pogledati Ljetopis Mula-Mustafe Baseskije) nego i kod Bosanskih muslimana koji su pisali alhamijado knjizevnost. (Spanjolska kovanica al agami=stran, tudj, bukvalno: strana knjizevnost).


Dok je turski jezik bio jezik administracije, sluzbeni jezik, perzijski je dominirao u pjesnistvu, a arapski je bio jezik vjere i nauke. Oni koji su se htjeli afirmisati bilo u politici, vojsci, umjetnosti, nauci - morali su da poznaju te jezike. Medjutim, ti jezici nisu nikada usli u sire mase i nisu utjecali na njegovanje svog maternjeg bosanskog jezika. Dovoljno je spomenuti ovdje samo Muhameda Hevaiju Uskufiju.


3) Konstantin Filozof (pisac s kraja 14 i poc.15 v.) u spisu "Skazanie izjavljeno o pismeneh" spominje bosanski jezik uz bugarski, srpski, slovenski, ceski i hrvatski.


4) Jedan od najstarijih spomena bosanskog jezika imamo u notarskim knjigama grada Kotora: 3.jula 1436, mletacki knez u Kotoru kupio je petnaestogodisnju djevojku "bosanskog roda i hereticke vjere, zvanu bosanskim jezikom Djevenu".


5) Ninski biskup u Peri pisao je 1581. g.fra J.Arsenigu "bosanskim jezikom";


6) U djelu Jeronima Megisera "Thesaurus polyglotus" (Frankfurt na Majni, poc. 17v.) spominju se uz ostale nase govore (dijalekte): bosanski, dalmatinski, srpski, hrvatski.


7) Bosanskim jezikom su ga zvali (uz: slovinski, iliricki/ilirski, ponekad i hrvatski) i mnogi pisci od 17 v. naovamo: Matija Divkovic, "Bosnjak rodjen u selu Jelaskama sjeverno od Varesa koji je pisao dobrim narodnim jezikom svoga kraja"; Stjepan Matijevic, Stjepan Margitic, Ambroz Matic, Luka Dropuljic, Ivan Frano Jukic, Martin Nedic, Anto Knezevic...


8) Duvanjski biskup fra Pavle Dragicevic 1735, pise da u Bosni ima devet svecenika koji u vrsenju vjerskih obreda ispomazu "bosanskim jezikom", jer ne razumiju dobro crkvenoslavenski. Dodaje da je ucenim katolicima u razgovorima sa pravoslavcima dovoljno da poznaju bosanski jezik.


9) Evlija Celebija, turski putopisac iz 17 v., u poglavlju "jezik bosanskog i hrvatskog naroda" svoga cuvenog putopisa hvali Bosnjake, za koje kaze: "kako im je jezik, tako su i oni cisti, dobri i razumljivi ljudi". Govori o bosanskom jeziku koji je po njemu blizak latinskom, a spominje i bosansko-turski rijecnik M.H.Uskufije.


10) Jedan od prvih gramaticara, Bartol Kasic (Pag 1575 - Rim 1650), rodjeni cakavac, odlucuje se za stokavstinu bosanskog tipa, kakva je Divkoviceva, te se u svom "Ritualu rimskom" (Rim, 1640) istice da je za stvaranje zajednickog knjizevnog jezika (lingua communis) u juznoslavenskim krajevima potrebno izabrati jedan govor (on se zalaze za bosanski slijedeci na taj nacin preporuke Kongregacije za propagandu vjere i svojih poglavara iz Rima).


11) Isusovac Jakov Mikalja (1601-1654) u predgovoru "Blagu Jezika slovinskoga" iz 1649 zeli kako kaze da uvrsti "najodabranije rijeci i najljepse narjeceje" dodajuci da je "u ilirskom jeziku bosanski jezik najljepsi", i da bi svi ilirski pisci trebali nastojati da njim pisu.


12) Dubrovacki dramaticar Djore Palmotic, opredijelio se za govor "susjednih Bosnjaka", isticuci ljepotu toga govora.


13) Hrvatski pjesnik Andrija Kacic Miosic (1704-1760) autor "Razgovora ugodnog", snazno afirmise stokavstinu;svoju je "Korabljicu" " prinio iz knjiga latinskih, talijanskih i hronika Pavla Vitezovica" u "jezik bosanski".


14) Bosanski jezik spominje, pored srpskog, hrvatskog, ceskog i poljskog i spisatelj Matija Antun Reljkovic (1732-1798).


15) Antun Kanizic, Franjo Marija Appendini (1808 u Dubrovniku pojavila se njegova "Grammatica della lingua illirica" u cijem predgovoru istice da je od svih dijalekata ilirski ili dalmatinsko-bosanskinajsavrseniji, Ivan Popovic (kojemu je bosanski govor medju slavenskim isto sto i aticki medju grckim), u nastojanju da Juzni Slaveni oforme jedinstven knjizevni jezik, zalazu se za usvajanje bosanskoga govora jos mnogo prije Beckog dogovora iz 1850. godine.


16) Alberto Fortis (1741 -1803. god 1774 u Veneciji u djelu "Viaggio in Dalmazia" objavio i u originalu i prevodu na talijanski - znamenitu nasu baladu Hasanaginicu - jezik Morlaka naziva: ilirskim, morlackim, ali i bosanskim.


17) Mula Mustafa Baseskija u svome Ljetopisu spominje Mula Hasana Niksicanina (1780),koji govori pola turskim,pola bosanskim jezikom.


18) Naziv bosanski jezik upotrebljavaju i Slavonci Ivan Grlicic (zupnik u Djakovu,1707) i Matija Petar Katancic (1831 u Budimu objavio u sest knjiga prevod Svetog pisma "u jezik Slavno-Illyricski izgovora Bosanskog").


19) Prema svjedocenju Matije Mazuranica ("Pogled u Bosnu ucinjen 1839-1840", Zagreb, 1842, str. 54), sarajevski pasa, iako "dobro znade turski, arapski i arnautski", ne voli da neko pred njim govori turski i istice "da je nas slavni bosnjacki jezik od svih najljepsi na svijetu". U Putopisu se kaze da se u Bosni "eglendise Bosnjacki".


20) Svoj jezik naziva bosanskim i Stocanin Halil Hrle, prevodilac sa arapskog ("Kasidei burdei bosnevi", Stolac, 1849).


21) Hercegovacki srpski prvaci, medju kojima i Prokopije Cokorilo, traze od Ali-pase Rizvanbegovica da se za vladiku postavi covjek vican bosnjackom jeziku. Bosanski biskup Vujicic jos je 1881 g. nas jezik zvao bosanskim.


22) I hercegovacki ustanici su ga tako zvali : Pero Tunguz, jedan od njihovih vodja, znao je reci: "Razumi me, coece, bosanski ti govorim !".


23) Autor prvog naseg stampanog alhamijado teksta, s prvim pokusajem stvaranja stabilnijeg arabickog pravopisnog uzusa za stampanu praksu jeste Mustafa Rakim (1868 g. objavio je u Istambulu djelo "Ovo je od virovanja na bosanski jezik kitab"). Autorstvo tog djela inace je pripisivano Mehmedu Agicu iz Bosanskog Broda.


24) Mostarac Omer Humo (umro 1880), narodni prosvjetitelj, koji se borio za uvodjenje narodnog jezika u skole, na kraju svoga Ilmihala ("Sehletul vusula", Sarajevo 1875.g., ovo je prva knjiga pisana arebicom a nasim jezikom, objavljena u Bosni) kaze: "Ah da je Bog do meni bio avaki bosanski pisani citab", a u pjesmi "Stihovi zahvale na bosanskom jeziku":


"Brez suhbe (sumnje) je babin jezik najlasnji,
Svatko njime vama vikom besidi,
Slatka braco, Bosnjaci,
Hak (istinu) vam Omer govori".


Autor je i pjesme "Dova na bosanskom".


25) "Gramatika bosanskog jezika za srednje skole" nepotpisanog autora Frane Vuletica, prva je gramatika u Bosni i Hercegovini za interkonfesionalno skolstvo. Zemaljska vlada BiH stampala ju je 1880 g. Dozivjela je vise izdanja i bila u upotrebi do 1911, s tim sto od 1908 g. nosi naziv "GRAMATIKA SRPSKO-HRVATSKOGA JEZIKA".


26) Salih Gasovic, rodom Niksicanin, autor je Mevluda ("Casni mevlud na bosanski jezik ", Sarajevo 1878; zapravo je to prepjev Mevluda Sulejmana Celebije) za ciji nastanak kaze:


"Molise me kolasinski prvisi,
Mevlud nami daj bosanski napisi".


27) Ibrahim Edhem Berbic stampao je "Bosansko-turski ucitelj" (1893 u Carigradu); Ibrahim Seljubac (1900) "Novu bosansku elifnicu", a u tom duhu radili su i drugi autori vjerskih udzbenika (npr. Junuz Remzi Stovro).


28) Sejfudin Proho izdao je 1907 u Sarajevu "Tedzvidi-inas (na najlaksi i najkraci nacin bosanski jezik.)".


29) Iste godine u Sarajevu izlazi "Tedzvidi edaijjei bosnevi" Ibrahima Saliha Puske.


30) 1908 u Sarajevu se pojavljuje djelo M.Dz.Causevica "Bergivija", koje je urednistvo "Tarika" prevelo na bosanski jezik, "radi opcenite koristi".


31) Arif Sarajlija takodjer je dao svoju verziju prevoda Mevluda S.Celebije, ("Terdzuman mevludski na jezik bosanski",Carigrad 1909).


32) Franjevci su 1894 g. otpisivali M.P.Desancicu da ne govore srpski nego bosanski.


33) Gradonacelnik Mostara I.Kapetanovic ne jednoj sjednici 1895 g. zabranjuje da gospodin Stagner nesto kaze na njemackom jeziku; u zapisniku je navedeno kako je rekao "da mi ovdje nismo u Becu niti Gracu, vec u Mostaru i da treba da se govori bosanski, da svi razumimo".


34) U doba austrougarske uprave naziv bosanski jezik (Kallay ga je forsirao svojom nacionalnom politikom da suzbije hrvatski i srpski nacionalni pokret) postaje i sluzbeni, ali ga ta uprava poslije i napusta, akceptirajuci ime srpskohrvatski jezik (baron Burijan ga je forsirao cime je napustao Kallayevu nacionalnu politiku). Potiskivanje bosanskog jezika u stranu jasno je vidljivo i po datumima. Od 1.1.1879 upotrebljavan je naziv bosanski jezik, kao sluzbeni jezik u Bosni i Hercegovini. Od 23.1.1879 na sjednici Bosanske komisije bilo je zauzeto stnoviste da se naziva "bosanski zemaljski jezik". Ali u provizornom poslovniku za organe vlasti u BiH od 16.2.1879 vec je upotrebljena oznaka "srpsko-hrvatski jezik". Naredbom Zemaljske vlade od 4.10.1907 g. odredjeno je da se "ima posve napustiti naziv 'bosanski jezik' i da se imade zemaljski jezik nazivati 'srpsko-hrvatski jezik'.


35) Prvi stampani kalendar "Tursko-bosanski rjecnik" (Bitolj,1912)sto ga je sastavio Ahmed Kulender,


Zapazanja pojedinih autora i pisana o jeziku Bosne


1) Petar Kocic usprotivio se uticaju njemackog jezika i stila austrougarske administracije, jer to dovodi do "varvarstva… naseg velikog, silnog, sjajnog i slobodnog jezika… To nas kao stare i dobre Bosnjane mora boleti, jer je nas jezik i u najstarijim vremenima bio neobicno lijep i zvucan, mnogo ljepsi i narodniji od jezika u istocnim srpskim zemljama koji se razvio unekoliko pod uticajem vizantijske kulture i grcke sintskse". Navedeno prema: M.Sipka, jezik Petra Kocica, Radovi Instituta za jezik u sarajevu, knj.XIII, Sarajevo, 1987, 92.


2) Isidora Sekulic: "Jezik Bosne, to je jedna kolektivna umetnost ciste genijalnosti, od ranga narodnih umotvorina, ali koja nije samo cudo proslosti, nego cudo sadasnjosti"

3)Aleksander Belic "….Nema nikakve sumnje da je bosanski jezik, zajedno sa Vukovim hercegovackim i Danicicevim vojvodjanskim, narodna osnovica naseg knjizevnog jezika".


4) Mesa Selimovic : "Najsublimniji izraz cjelokupne nase narodne poezije, a mozda i naseg jezika uopste nalazi se u baladi


'Omer i Merjema':


"Djul mirise, mila moja majko,
Cini mi se Omerova dusa".


5) Skender Kulenovic u "Ponornici" kaze: "Jos pet stotina godina turska vlast ovdje da je ostala, ovi negdasnji patarini govorili bi bosanski"


Navedeni podaci o bosanskom jeziku u knjizevnim djelima i historijskim izvorima znace sljedece:


1) Da ime bosanskog jezika ima visestoljetnu tradiciju, kakvu ima i bosanska drzavnost;


2) Da je to ime prisutno i u predosmanskom periodu;


3) Da se kroz cio osmanski period protese na sve tri nacionalne supine u Bosni (muslimane, katolike, pravoslavce), a tek krajem tog perioda sudava se na muslimanski krug usljed jacanja srpske i hrvatske nacionalne svijesti kod bosanskog pravoslavnog i katolickog stanovnistva;

4) Da pokriva znatno siri teren od adminstrativnih bosansko-hercegovackih granica, osobno kod slavenskomuslimanskog stanovnistva.

5) Da je osnovno narodno ime jezika Bosanskih muslimana, ne samo u Bosni, sto pokazuje i najnoviji popis stanovnistva.


Glavne osobenosti govora Bosanskih muslimana (i uopste bosanskog jezika) su :


1) Siroka zastupljenost upotrebe turcizama;
2) Ocuvanje glasova h i f;


a)Upotrebu turcizama u nasem jeziku (i knjizevnom jeziku) najelementarnije prikazuje djelo Mese Selimovica "Dervis i smrt" i pjesma Skendera Kulenovica "Na pravi put sam ti, majko, izas'o".


b)Fonema h cini sastavni dio konsonantizma muslimanskog govora, tj. da je cuvanje h opstemuslimanska crta, dok se taj konsonant kod katolika i pravoslavaca, po pravilu, gubi. Dok je kod muslimana h zastupljeno npr. dodjoh, kod Hrvata i Srba ga nema ili kao sto ga nema niti kod irenica (stra, gra) umjesto strah, grah i dr. Dok je odlika muslimanskih govora primjena foneme h , kod Hrvata i Srba se najcesce uklanja sonantima "v" i "j" (uvo, njijova, snaja). Umjesto "h" u tim govorima je cesto "k" (dodjok), ili "g" (od njig, uzeg). Sto se tice imena lijepo se "h" u izgovoru spominje (Haso, Huso, Husnija, Hercegovina), dok je to kod Hrvata i Srba (Aso, Uso, Usnija,Ercegovina). Mogli bismo navesti veliki broj primjera, ali nam to sada nije potrebno.


Bosanski jezik nije djelo pojedinaca: stvarali su ga Bosanci, stoljecima. Stoga uopste nije "politicko nasilje nad jezikom" reci da Bosanski muslimani govore bosanskim jezikom.


A sto se tice spoljne historije naseg standardnog jezika, zapavo je svojevrsna prica o tradiciji unitarizma na ovim prostorima i nju ovdje nije vrijedno niti spomenuti.


" Cuvaj rode, jezik iznad svega,
U njem zivi, umiri za njega".


Salihaga: Cuvajmo materinski jezik, "Bosnjak". List za politiku pouku i zabavu,I / 1891, br.5, Sarajevo, 30.jula 1891, str.1.


Nas jezik je nas moral i ne treba osobit trud da bismo objasnili pojam: BOSANSKI JEZIK

Vezano za temu:

• Historija Bosnjacke knjizevnosti
• Pjesmica o proljecu
• Bosanski jezik
• Bosanski jezik postoji
• Ime Bosanskog jezika
• Bosanski ili bosnjacki jezik
• Bosanski jezik mit ili stvarnost
• Jezik Bosnjacke knjizevnosti
• Nerazumjevanje Bosnjaka, jezika
• Emancipacija Bosanskog jezika
• Simpozij o Bosanskom jeziku
• Svojatanja Bosnjackih pisaca





© 1999-2006 by Camo, All Rights Reserved