Tekstovi
Početna - - Početna

BOSNA JE
KRASNA ZEMLJA


Prof. Hamdo Camo

Tekst: Download u PDF-u




BOSNA JE KRASNA ZEMLJA


01.04.2010



Bosna i Hercegovina je krasna zemlja. Kazu, ista Svicarska.

Vjerovatno je to i bio razlog, sto zivim u njoj, jos od pred kraj osamdesetih godina proslog stoljeca. Kako to zvuci, davno. A, zapravo, jos jucer. Najvise nekako fale one nase domace budale i hajvani, a i ona raja sa puno vise pameti, pa da se po vazdan ‚razvaljuje’ uz kakvu kahvurinu sumnjive kakvoce il’ kakvu opaku, mokru lozu.

Eto, cak iz daleke dijaspore se vidi, domaci svijet nekako odjednom ‚opametnio’, pa to ‚ni minska polja vise ne postuje’. Sve se rjesava ‚u sekundi’.

Covjeku nekako zao, kada shvati, da Bosnu i Hercegovinu, gledajuci ozbiljnim ocima, bolji resursi, a gluplji ljudi (cast izuzecima), nisu mogli potrefit’! Mnogi krive sistem! Sa tim smo odrasli. Mislim se, sta bi sa ovakvom zemljom samo uradili danas kakvi otocani sto im more odnosi drzavu? Kod nas, ne zna se sta je gore? To je kao da majmunu das da upravlja visoko osjetljivom tehnikom, kakvim skupim avionom i sve se k’o nadas, da ce konacno sletiti na pistu, a znas prilicno dobro, da nece. I, dok se avion ‚ljulja’ lijevo-desno, Musalom odzvanja pjesma kakva kretena kojem je odavno ‚mirna Bosna’. U tome i jeste ‚ono’ , sto to niko na svijetu nema. I, upravo ‘taj belaj’ kojem je domacima na vrh glave, a strani svijet se svemu tome, nacuditi ne moze. U tom cudu, sam napravi cuda. Kod nas, sve ide. I, ne moglo?Nastala je cudna simbioza ‘domacih I stranih’. Svi znaju sve, svak drzi u saci drugog. Ruka ruku mije.

Samo se ‘omi zabavljaju’, za raju nema « nit’ kruha, nit’ igara ». Ceh sami placaju.

Svima, je jasno, da samo Bosna i Hercegovina ‘gubi’. Gubimo 3:0! Za sada.

Kao da nije dovoljno, sto je dobar dio zuluma priredila medunarodna zajednica, vec im i domaci politicari ‘idu na ruku’, pa im poput tetke sa gadnom grdoboljom, ‘svaku jedu iz ruku’, kao da covjek vlastitu drzavu vec nema ‘u dzepu’, a ne neki tamo komad teritorije, ciji je opstanak jos uvijek upitan. Na stranu sav novac koji su strpali u svoje dzepove, na stranu sto su generalima, vojsci i patriotima pokazali gdje im je mjesto. Kotejner za smece, mnogima je postala ‘visokousluzna banka’, a siromasluk surova stvarnost. Drugima, nikada nije ‘islo bolje’, pa zasto da to mijenjaju. Ostali, kako cute – tako im je! Sami pali, sami birali.

Izjave pojedinih politicara (navodno Bosnjackih stranaka), vise su nego zabrinjavajuce.

Kao da se drzava ne nalazi u ‘najosjetljivijoj dekadi’ od vremena svog postanka, gdje je zajednistvo previse vazno, da bi se ‘dijelile’ rijeci kojih bi se postidjele i casne kurve u svom kupleraju. Prica o demokraticnosti u doba vlastitog opstanka, o jedankosti ‘iz usta onih’ koji su nas doveli u ovaj necastan, nejednak i ponizavajuci polozaj, vise je nego ocajavajuce. (Dijaspora, kako ‘domaci’ misle - nema duse, pa i ne pati!). ‘Domacima’ je toliko stalo, da se javno prizna, kako jedino njima nije fino. Vani treba smjeti doci, da se vidi sta je finoca!

Bosna je divna zemlja. Covjek se u njoj radao uvijek sa nekakvom nafakom ?!
I, u njoj je vazda bila mudrost – nista ne reci. Ali, ne lezi vraze!

U njoj zivi, bice valjda, jedini svijet (cast izuzecima), koji je u stanju, kakvom jeste (sj…m!), sa opakom genetskom manom, ne postivati nikoga. Pa, ni sebe. Bosna je to. Nisu veziri uzalud bjezali! Glavna moda, tipa ‘polupismenog Bosnjaka’, pik i obrusavanje na kakvog profesora ili doktora nauka. Jedna vrsta nacionalnog sporta, citanje redova dnevne stampe o ponasanju kakva bahata i kocoperna koji, uz ulicni sleng, po pravilu na nisan uzima kakvog, ni manje ni vise, akademika. Bilo kojeg, sa paletom. Sto obrazovaniji, to bolji. Takav vakat. Gadan!

Minimalci, probisvjeti, sitne duse, coravi jad i bijeda, raja carsije, ima svoju ‘dnevnu dozu insulina’ kojom lijeci vlastiti neuspjeh. Vatreni navijaci, ali i ostri protivnici svega sto mirise na novinu, inovaciju, promjenu i uspjeh sazet u onoj poznatoj: « Sve ti mogu oprostiti, ali uspjeh ne!» Zato u pravilu, po dresiranim vjernim posrednicima ‘bockaju’ iz kakva budaka, uzivajuci u trenutnim nevoljama drugih, pa bili oni i nasi najvisi predstavnici vlasti ili vjere.

Procitah kolumnu Harisa Pasovica, gdje ne mogodoh da se otrgnem dojmu napisanog o cioranovskom osjecanju koje se ovdje izvrsno uklapa: «Emil Cioran (1911-1995) bio je filozof koji je iz rodne Rumunije emigrirao u Francusku. U svojim djelima on ispituje poziciju da su ljudi jedni drugima neprijatelji, da su kao vrsta bolesno zavidni, zlobni, cinicni, surovi. On govori kako su (ljudi jedni drugima) sustinski sovinisti, sebicni, beznadezno prosti, opsjednuti sobom, netolerantni.» Kad se fino uklapa u nasu sliku, covjek eto rahat moze popiti slatku.

Tacka. I, ne bila.

Izuzmu li se bolesni, sta tek reci o nasem „lezihljebovicu“? Uharac mu.
Trudi se svim silama, da u ‘ovakvom stanju’ srecno pozivi do gole penzije.

Svijet coskova nema, a fukara, ako li se sila zakona ostavi po strani, nema nikakva respekta ni prema cemu! Prema svojima najblizima, posebno! Los neki obicaj.

U kontaktu bilo koje vrste, ‘sa poznatim ili sa nepoznatim’, odmah su na Ti.
Svejedno o kome da je rijec. Respekt, postovanje, pardon – nikome! Skolovan ili ne. Bogat ili siromasan. Uspjesan, vladar ili svoj. Nema to postovanja, ni prema vlasti. Pa, ni prema ‘onom minskom polju’, napomenutom na pocetku price. A, ljubav, povjerenje, ponos, tacnost, brak, drustvo i drustvenost, zajednica i zajednistvo, izrastaju na postovanju, na tom respektu.

Kako covjek cini, tako ce mu i biti. Kako posije, tako ce i poznjati. Ko voli drugog da blati i da pljuje po drugima, sam zaboravlja: “Ko iznad sebe pljuje, na obraz mu pada!” Niko nema pravo drugoga da ugrozava. Sloboda misli, da. Sloboda izrazavanja, da. To nikako ne znaci slobodu vrijedanja, neuvazavanja, koje prilicno sigurno vodi instiktivnom nagonu gadenja.

Zivot je kao biciklo. Ili se vozi naprijed ili padne. Svako je odgovoran za sebe i svoju sudbinu i nema pravo zbog svojih propusta (pa i desavanja!) i vlastitih neuspjeha (kome je do njih stalo?), da okrivljuje druge.

Bosanski gradovi ili ono sto je ostalo od njih, (nedavno procitah: “BiH je postala rahmetli multietnicko drustvo!”), pretvaraju se u ono sto su bili mnogi prije ‘ovog rata’, mjesta visoke (begovsko + oligarhijsko) porodicno-familijarne i prilicno iskrivljene slike prijateljske uvezanosti, gdje svako svakoga zna, ako ne zna, svejedno. Tako, svi se vidaju ono, od denaze do denaze. Pa, i to je za neke previse, te su poceli ‘paliti’ i dolaziti na ‘svaku drugu’.

Voda u bezenu, ako se ne obnavlja novom, postaje plodno tlo za razvoj raznih bolesti, sredina zabokrecine, ameba, paramecija, imbecilnosti i svake druge vrste bolesti, te i sama postaje bljutava, neukusna, pa na kraju i neupotrebljiva. Mnogi su postali dovoljni sami sebi. Mnogi su, ne i sa pravom, vise - silom prilika, odvojeni od svake vrste drustvenog zivota, a kultura je samo za one ‘lude ili bogatije’. Treba li se onda uopce pitati, zasto su nam drustvene vrijednosti i norme zamijenile mjesta. Otvaraju se boredeli, cvjetaju igre na srecu, a kulturne ustanove se zatvaraju. Tome nisu krivi politicari. Oni ‘disu’ onoliko, koliko im se dozvoli.

Carsija pocinje, gdje prestaje razum. Kultura je konacno zauzela svoje sigurno zadnje mjesto.

Ocaravajuci fenomen ‘Feniks ptice’, koja svijetu davno odasla poruku, samo sto taj ‘svijet pun sebe’, nije u stanju da je svojim zakrzljalim osjecajem primi, sazvace i provede u djelo.

Neka nam je Bog na pomoci.


Prof. Hamdo Camo





IZABRANI TEKSTOVI:

EVROPA(EUROPA) - MIT I STVARNOST
POLITIKA, DRZAVA, USTAV
POPULIZAM
PATRIOTIZAM
POLITICKA PODOBNOST

OPIJUM RELIGIJE
AGONIJA BOSNE I HERCEGOVINE
VRIJEME GLOBALNOG ZABORAVA
KVALIFIKACIJA GENOCIDA U SREBRENICI
DUH MILOSEVICA JOS ZIVI
SUKOB KULTURA
SVIJET NA KURSU KONFRONTACIJE
DJASPORA BOSNE I HERCEGOVINE
EKSPLOZIVNO ZADOVOLJSTVO
KUDA LETE DIVLJE PATKE

AKO ZELIS MIR PRIPREMI SE ZA RAT
MISLIM DAKLE JESAM (1)
ZLOCIN - NAD ZLOCINOM
RAVNOPRAVNOSTI, KOLIKO JE ZELE SVI
EVROPSKA UNIJA FAKTOR DESTABILIZACIJE
QUO VADIS - BOSNO I HERCEGOVINO
AGRESIJA NIJE GRADJANSKI RAT
BOSNA JE KRASNA ZEMLJA
DOMOVINA NIJE KAO PRIJE
MEHAMETLUK NAS BOSANSKI

VAKAT I NEVAKAT
KRIZEVI U SKOLAMA
ZAVJERA UNISTAVA BOSNU I HERCEGOVINU
TRI IDENTITETA NISU BUDUCNOST BIH
KO PODRZAVA RS, PODRZAVA GENOCID


© 1999-2010 by Camo, All Rights Reserved