…Bosna nije razorena mrznjom – kako je mnogima zgodno pretpostavljati – vec rasirenim nepoznavanjem mrznje. Pojednostavljeno receno, kljuc ovog, proteklog, rata je: drska prepredenost zla i beskrajno sljepilo dobra.

Zlo je racionalnije, opreznije, stvarno dosljednije od dobra. Zlo je vidljivo i eksplicitno, samo ga treba znati prepoznati. Cinjenica je da zlo ne zasljepljuje samo svoje zrtve, nego i spoljne svjedoke, posmatrace. Opazanje opasnosti ne povecava se vec se smanjuje samim njenim priblizavanjem. Mi smo, velika vecina, govorili , kada je ravnan Vukovar, da se to nama ne moze dogoditi!

A, dogodilo se.

Istina, dobro brojcano preovladuje nad zlom, ali ne zna da osjeti opsanost. Kriminalci, lopovi i sverceri su znali da nanjuse rat u nastupanju, zato sto ta grupacija ljudi poznaje mehanizam zla i zlocina, pa ga time lakse i brze osjete i prepoznaju. Zato se ne treba cuditi sto su u Sarajevu medju prvima oni reagovali, pripremili se i medju prvima pruzili otpor agresoru. Toj grupaciji ljudi, zlo nije strano i oni su ga brze prepoznali i reagovali na njega. Krajem 1991.godine, a s pocetkom 1992. godine, svako od nas je morao znati da ce u Bosni biti rata, ali je vjerovao da nece ! Vjerovanje je, izgleda, uvijek jace od znanja, takav je insan, otkako ga ima.

Takodje, danas mi svi znamo da je BiH podjeljena, a vjerujemo da nije! Mozda i ovdje vjerovanje nadjaca saznanje. Sasvim moguce. Samo ko ce to docekati i kada?