20.02.2010.
Pise: Sanja SEFEROVIC - DRNOVSEK
Direktorica Bosansko-americkog istituta za istrazivanja genocida i edukaciju
“Bosnia”, cula sam ime zemlje u kojoj sam rodena dok sam zadubljeno analizirala rezultate testova mojih daka u biblioteci Aspira Hagan skole na sjeverozapadu Cikaga. Odabrala sam to za rad u bibloteci, jer je okrenut prozorima citavom duzinom biblioteke, ne obracajuci paznju na dake koji su iza mojih leda izvlacili knjige sa polica, zadubljivali se u kompjutere i cari interneta, razgovarali medusobom i koleginicom Kejt, nastavnicom historije koja ih je u biblioteku i dovela.
Radoznalo sam se uputila ka grupi daka odakle sam razaznala glas, da saznam ima li nekog od nasih medu njima i kojim povodom se spomine “Bosnia”. U ovoj skoli ima i daka bosansko-hercegovackog porijekla i sve sam ih znala, ali nisam prepoznala nikog od njih u razgovorljivoj grupi ucenika osmih razreda.
“Nema medju nama nikog iz Bosne, citamo i pisemo o drzavama po sopstvenom izboru i naisli smo na Bosnu i Hercegovinu”, visoka, crnokosa, sa modernim naocarima studentica mi je odgovorila . Ponudila sam im pomoc u slucaju da izbor padne na Bosnu i Hercegovinu, iako su rekli da o njoj ovog puta nece pisati, pa sam se vratila analizi tekstova i prozorima.
Iz koje li to knjige o Bosni citaju, ponovo sam radoznalo ustala i zatrazila da pogledam izvor njihovih saznanja.
“Recite nam kako se kaze: How are you“ na bosanskom, za uzvrat trazili su daci jer im je drug, ne iz ovog razreda, ali sa bosanskog podneblja, i hoce da ga iznenade sa “ Kako si” na njegovom jeziku.
Kratka a nabijena enciklopedija otvorena na strani posvjecenoj Bosni i Hercegovini, nasla se u mojim rukama. Od te jedne strane, polovinu je zauzela fotografija, kao grafika, ucinilo mi se Sarajeva, uklopljenih obrisa minareta, crkvene kupole i katolicke katedrale, sve jedno do drugoga.
Ljepotu podneblja sa slike ostro je prelomio podnaslov teksta u kome se konstatuje da je bio u Bosni gradanski rat. Poslije par recenica o konfiguraciji geografskog podrucja navodi se kratkahistorija jos od doba Rimskog carstva i konstatuje da se Bosna i Hercegovina odlikovala suzivotom razlicitih religioznih i kulturnih grupa i da danas zive na istoj teritoriji tri glavne etnicke grupe Hrvati, Srbi i najveca grupa etnicki Bosanci od kojih je najvise Muslimana (velikim slovom) . Pisac i izdavac, Kingfisher, ove slikovite i luksuzene enciklopedije The Concise Geography Encyclopedia , izdate 2005 godine, pomislila sam ne zna da za etnicke Bosance zvanicni naziv je Bosnjaci od 1993. godine, i da se naziv Musliman sa velikim slovom od tada vise ne koristi. Dalje pise da je veliki broj ljudi napustio zemlju i da je zbog surovog gradanskog rata broj stanovnika opao za jednu cetvrtinu, da sada zemlju sacinjavaju dvije samostalne drzave Muslimansko Hrvatska Federacija i srpska Republika Srpska, “The country is now made up of two-self governing states, the Muslim- Croat Federation and the Serbian Republika Srpska. “ Ispod slicice zastave pise broj stanovnika, glavni grad, a za jezik koji se govori Serbo-Croatian, glavne religije Islamska i Katolicka. Forma politicke vlasti nazvana je -djelimicna demokratija.
Na pola strane toliko sustinskih gresaka, netacnost u nazivu Bosnjaka, nema njihovog jezika vec se navodi srpsko-hrvatski koji vise ne postoji, umjesto jedne drzave podjelise je na dvije, i nema vise pravoslavne vjere.
Ispod slike Mostara, u kome su rodeni moj otac i moja sestra, a ne Sarajeva kako sam mislila, pise kako u njemu vise nema, zbog gradanskog rata ni jednog Srbina. Slika i ovakav komentar, konacno sam shvatila, nisu greske, nego lazi o svemu sto se dogodilo i dogada.
Sta ce zakljuciti ovi daci, kad porede kako je bilo prije a kako sada, gradanski rat u Bosni i Hercegovini u kojoj u Mostaru nema Srba ni pravoslavlja, kakva laz, apsurdna, grozomorna karikatura bolnih dogadaja, Jugoslovenske (Srpsko-Crnogorske) i Hrvatske agresije na nezavisnu Bosnu i Hercegovinu u kojoj je izvrsen genocid nad neduznim nenaoruzanim ne srpskim stanovnistvom prije svega bocnjackim, nad njegovim bosanskim jezikom i kulturom, islamskom vjerom i mostovima poput Mostarskog, dzamijama, bolnicama, skolama, od strane susjednih drzava Srba ili Hrvata i njihovih bosanskih marioneta, poput Karadzica. Sjecam se kad sam saznala za vjest da je Mostarski most srusen od strane hrvatske vojske da mi se svjest zamracila. Osjetila sam sada ponovo onu istu mucninu kao da se nalazim na obnovljenom Mostarskom mostu koji se ljulja.
Nastavnica Kejt je svoje dake pored enciklopedija i na internet i nekoliko web stranica uputila.
Otvorila sam internet i ukucala u Google, Bosna i Hercegovina, u prvih 10 udarnih web stranica pise: gradanski rat u Bosni i Hercegovini, Wikipediji, Bosnian War or War in Bosnia and Hercegovina, The Bosnian Civil War 1992-1995-On War.com ,The War of Bosnia and Hercegovina, You Tube, Urban Dictionary- Bosnian War, The Bosnia War –washingtonpost.com, Bosnian War at Amazon, Bosnian Civil War, A Dictionary of Contemporary World History, 2004, Jan Palmowski), Bosnian Civil War ( 1992-5) Enciclopedia.com.
Medjudrzavni sukob naziva se gradanskim ratom, nema zrtve i agresora, svi su isti u Bosni i sve sto se tamo zbiva. Da li je svejedno mojoj prijateljici Zuhri Osmanovic, da li joj je muz ubijen u gradanskom ili internacionalnom ratu, da li joj je cetrnaestogodisnji sin, koji joj je otet iz ruke, nestao od Srba i generala Mladica u gradanskom ili agresorskom ratu, sa suzom u ocima pitala sam se, jer me strasno zaboljela neistina. Koliko lazi i nepravde se svalilo na malu zemlju i njen Bosnjacki narod koji se kao cudom odbranio od rusilacko nastrojenih agresora, koji su htjeli da je rastrgnu na pola. Da li je moguce da propaganda Srbije ima toliko uticaja, kako se obicno pomisli u ovakvim slucajevima, na primjer na pisce i izdavace ove enciklopedije kojima sam protesno pismo odmah poslala. Iza toga mora biti svega, kao na primjer naruseni odnosi na svjetskom planu izmedu Hriscanstva i Islama sigurno uticu na ovu propagandu kada se iskrivljuje realnost, proslost i sadasnjost.
Sta se desilo od 1995. kad je Amerika i Nato snage srpske agresorske polozaje bombardovala, kada je genocidna politika agresora u Srebrenici dozivjela kulminaciju pred ocima svijeta, i kad je pobijeno 8000 nenaoruzanih muskaraca tri generacije, djedova, sinova i unuka u istom streljackom stroju.
U Njemackoj, u Bonu, dok je jos trajala opsada Sarajeva, cetriri sedmice poslije pada Srebrenice ( 11 jula) avgusta 1995. odrzan je Medunarodni kongres za dokumentaciju genocida u Bosni i Hercegovini , pod pokroviteljstvom Simona Wiesenthala, gdje se konstatuje da se ne moze vise opravdavati pasivnost evropskih vlada, njihovih glasnogovornika i institucija, Ujedinjenih nacija, koje su da bi opravdali svoju pasivnost , ukazujuci na zlocine “ izjednacile sve tri zaracene strane, neprestano relativizujuci genocid i terminom “ gradanski rat” uspjesno zataskavali srspku agresiju. Medunarodni sud pravde je prihvatio tuzbu BiH protiv Srbije zbog genocida. .”..doslo se do ozbiljnih saznanja da je Miloseviceva vlada provodila smisljenu agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu i bila odgovorna za angazovanje trupa koje su pocinile genocid.” ( Uvodno izlaganje- Tilman Zulch, Genocid u Bosni i Hercegovini 1991-1995, Izdavaci Institut za istrazivanje zlocina protiv covjecnosti i medunarodnog prava, Sarajevo, Gesellschaft fur bedrohte Volker-International, Gottingen, Human rights Group for Bosnia, Kuala Lumpur)
Na Kongresu, obratio se skupu Marek Edelman, sa rijecima “ Postovane dame i gospodo , Dvadeseto stoljece moze se oznaciti kao vijek genocida”( Genocid u Bosni I Hercegovini, strana 35),a svoje izlaganje Mr. Kreso Muharem nazvao je Agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu-Ambijent pocinjenog genocida.( st. 43),
Treba ponovo sazvati Medunarodni kongres da vidimo sta se sve ovo u meduvremenu, poslije rata dogada, u Mostaru, gdje se most opet ljulja.
U biblioteci, okruzena knjigama i dacima, shvatila sam da nema drugog za Bosnu izlaza, mora se ispraviti neistina, pocevsi od imena, umjesto Bosanski rat 1992-1995, Agresorski rat protiv Bosne i Hercegovina I992-1995, i karakter genocida ne samo od srtane bosanskih Srba vec od susjednih zemalja i Slobodana Milosevica, nije jedna Srebrenica vec treba govoriti i o drugim Srebrenicama,
, “ukljucujuci zrtve s ostalih mjesta na podrucju opstine Prijedor, te krajiske Srebrenice i drugih Srebrenica sirom Bosne i Hercegovine: od Sanskog Mosta, Kljuca, pa sve do Drine i na Drini, toj najvecoj masovnoj grobnici Bosnjaka u XX stoljecu, od Foce, Gorazda, Cajnica, Visegrada, Rudog, Rogatice, Vlasenice, Brckog, Zvornika, Srebrenice, Mostara, Stoca, Prozora, Bugojna, Nevesinja, Trebinja, Bilece, Bijeljine, Bosanskog Samca, Doboja, Teslica, Prnjavora i drugih okupiranih gradova, te svih mjesta u opsadi.( Prof. dr SMAIL CEKIC. Izlaganje povodom polaganja kamena temeljca za izgradnju Centralnog spomen obiljezja nevino ubijenim Kozarcanima 1992, Kozarac, 2. decembra 2009. – Bitne cinjenice o dogadajima u Bosni I Hercegovini na kraju XX stoljeca)
To se mora uraditi ne samo zbog Zuhrinog i mog sina, vec i zbog ovih daka kojima sam stalno okruzena. Fenomen Bosne i Hercegovina prevazilazi okvire njenih granica i nehumanost koja se na nju srucila prerasce u rak ranu koja kao i svaka rana ima tendenciju sirenja preko utvrdenih granica.
Obrazovanjem a ne lazima, moze se lijeciti ova anomalija, i ponovo ucvrsiti temelji poljuljanog Mostarskog mosta.
U Bosni se brane civilizacijski principi, objasnila sam moju suzu ucenicima u biblioteci skole u kojoj sam zaposlena.
(SABAH)
|
