03.01.2010
Cini se da u ovom trenutku, u podrucju kulture, ne postoji kompetentniji covjek od rezisera Harisa Pasovica, univerzitetskog nastavnika i prvog covjeka medunarodnog uglednog projekta East-West centar.
RSE: Po cemu ces pamtiti godinu koju bi svi najradije zaboravili?
Pasovic: Probleme, koji su bili, smo svi dijelili, a to je izrazito smanjenje budzeta i vrlo teska finansijska situacija. I taj mali budzet, koji ima kultura, jos vise se smanjivao, sto mislim da nije bilo jako fer jer ta smanjenja u kulturi nisu velika finansijska dobit za ukupan budzet drzave, a s druge strane su veliki gubitak za kulturu. Pokazalo se da nema velike kulturne politike, niti ozbiljne brige od strane drzave na bilo kom nivou. S druge strane, mnogi umjetnici se bas i nisu uspjeli izdici iznad toga, prije svega mislim na budzetske korisnike. Oni su rekli: „Nema para i ne mozemo da radimo“.
Mislim da je ovo bila godina pripreme, sto se filmske produkcije tice. Nekoliko filmova je zavrseno, a strasno puno se ocekuje od filma Na putu, Jasmile Zbanic. Taj film sam gledao. To je izvanredan, veliki, fantastican film.
Aida Begic je imala fascinantan uspjeh. Ne znam da li je igdje taj film otisao, a da se nije vratio sa nagradom.
Isto je i sa nasim dokumentarnim filmom Drimers, Nermina Hamzagica, mladog redatelja.
Jos jedan veliki film je snimljen, a to je Cirkus Kolumbija, u reziji Danisa Tanovica. Bio sam sa studentima i saradnicima na snimanju i bila je izvanredan atmosfera u Capljini. Kada se taj film pojavi ove godine, mislim da ce biti jedan od velikih doprinosa za bosansko-hercegovacki film, ali i za evropski film uopce.
RSE: A rad East-West centra?
Pasovic: Izasla je predstava Nora, koja je veoma dobro odjeknula, koja je izazvala pomamu za kartama. Bilo je divno da su ljudi u ovom vremenu stezanja kaisa ipak isli i zeljeli da vide predstavu.
Igrali smo i Klasnog neprijatelja na turneji po Bosni, od Livna, Tomislavgrada, do Jajca. Bili smo na nekoliko medunarodnih festivala, kao i na jednom velikom medjunarodnom festivalu u Poljskoj gdje smo za tu predstavu dobili nagradu za najsavremeniju predstavu. Bili smo na Ohridskom ljetu sa Norom i Klasnim neprijateljem, imali smo i svoj festival. Dobili smo nagradu Zlatni lovorov vijenac za doprinos teatarskoj umjetnosti na festivalu MESS.
Imali smo nekoliko fantasticnih edukacijskih programa. Prije nekoliko dana smo imali, prvi put, premijeru predstave za djecu, Ruzno pace, koju je rezirala nova kolegica, mlada redateljica Elma Islamovic.
Niko ne bi rekao da smo mi jedna mala kompanija, koja radi u iznajmljenom stanu, imamo iznajmljeno skladiste, igramo u iznajmljenim prostorima i imamo vrlo male plate.
Fudbal-fudbal
RSE: Da li ljudi, koji upravljaju nasim zivotima, rade spontano ili iz neke namjere? Ponekada imam dojam kako se organizovano radi na unistavanju nekih temeljnih civilizacijskih tekovina na ovom prostoru.
Pasovic: Zivimo u jednoj zemlji koja je prilicno primitivna po raznim osnovama. Primitivna je po politici, koja je losa, koja je ucinila da smo jos uvijek na zacelju u Evropi, kao jedna od najsiromasnijih zemalja koja ne moze sama da opstane u politickom smislu, kao jedina zemlja iz regiona gdje moramo imati vize da bi putovali po Evropi. Takvim politicarima ne treba kultura. Oni upravo mogu da budu politicari samo u jednoj nekulturnoj zemlji.
Zivimo u zemlji koja je primitivna po politici, koja je losa, koja je ucinila da smo jos uvijek na zacelju u Evropi. Takvim politicarima ne treba kultura. Oni upravo mogu da budu politicari samo u jednoj nekulturnoj zemlji.
S druge strane, ne branim ni umjetnike. Ima nekoliko fenomenalnih umjetnickih institucija i one su uglavnom iz nezavisnog sektora, kao i nekoliko fantasticnih festivala, koji su ponovo iz nezavisnog sektora. Vecina umjetnika koji rade u kulturi se brcka na budzetu, rade malo, upropastavaju i onu infrastrukturu koja postoji, nisu dovoljno, ni snazni, ni motivirani, niti imaju bilo kakve ideje koje su dovoljne moderne da pokrenu stvari. Oni cekaju da im stignu plata.
RS E: Jedna opaka nostalgija za vremenom jednakih trbuha.
Pasovic: U stilu - ne mogu oni mene malo platiti, koliko ja mogu malo i lose raditi.
RSE: Da li si spreman za pogled u naprijed jer nikada nisi podlijegao semama, godisnjim dobama, sezonama, smotrama?
Pasovic: Mi radimo medunarodne projekte. Svaki medunarodni projekt i svako medunarodno gostovanje se priprema najmanje po 18 mjeseci. Mi sada vec imamo projekte koje cemo raditi sa nasim partnerima za 2011. i 2012. godinu. Dobro je sto smo usli u normalne tokove planiranja, svjetske i evropske, a oni su uvijek po nekoliko godina unaprijed.
Ove godine pocinjemo da realizujemo projekte koje smo zapoceli prije godinu ili dvije sa nasim partnerima. Jedan je velika medunarodna koprodukcija Fudbal-fudbal, predstava o fudbalu, koju radimo zajedno sa singapurskim i napuljskim festivalom i jednom od najboljih plesnih kompanija u Evropi iz Belgije. U predstavi ce igrati plesaci i glumci iz Italije, Singapura, Bosne, Slovenije i Belgije. Vec 1. marta pocinju probe u Napulju, a 12. maja je svjetska premijera u Singapuru. Evropska premijera je 4. juna u Napulju, gdje igramo sest predstava do samog pocetka Mundijala. Potom dolazimo u Sarajevo gdje cemo igrati nekoliko predstava u Bosni i Hercegovini.
RSE: Postoji li kod tebe bar trun optimizma u vezi sa ukupnim ambijentom u kome cete sve ovo raditi? Ipak se mora nesto promijeniti u ovoj drzavi. Hoce li ova godina biti presudna u tom smislu?
Pasovic: Na zalost ne mora se nista promijeniti. Bilo bi odlicno da se promijeni, ali mi smo svjedoci vec godinama da se ne mora promijeniti, da zivot moze biti los.
Ako ljudi u ovoj zemlji zele i dalje tako lose da zive, kao sto zive sada, onda ce oni na izborima glasati onako kako su glasali do sada. U ovom trenutku na horizontu se ne vidi previse novih politickih snaga koje mogu da ponude neku novu viziju, a isto tako se civilno drustvo potpuno zaustavilo. Dok mi svi zajedno ne podignemo svoj glas i ne trazimo svoje pravo da zivimo kao slobodni ljudi, u jednoj normalnoj evropskoj zemlji u XXI stoljecu, to se nece ni odgoditi. Ako ponovo budemo glasali po nasim nacionalnim opredijeljenima ili nekim konformizmima ili po nekakvim korupcijama, onda ce opet biti ovako.
Ove godine, nasa buducnost, lezi u nasim rukama.
(Slobodna Bosna)
|
