CILIM

Moj dragi rodjak zvao se Ahmetaga Dzumhur. Njegova zena bila je Dudihanuma. Ahmetaga Dzumhur, od miloste zvani Kajmo, bio je gradski smetljar u Konjicu. U stvari on je bio opcinski podvornik cija je prva duznost bila da cisti dva ili tri sobicka u staroj opcinskoj zgradi, da raznosi rijetka pisma ili pozive, da pomete konjicke sokake, da u sumrak upali nekoliko gradskih fenjera i da ljeti polije glavnu ulicu konjicke carsije. Imao je magare, kolica i bure sa crijevom i strcaljkom.

Ahmetaga, zvani Kajmo i njegova zena Dudihanuma bili su omaleni, veoma siromasni i nepismeni, ali omiljeni, veseli i veoma sretni ljudi. Nije se u Konjicu mogao zamisliti teferic ili bolje sijelo na koje oni nisu pozivani. Na tefericima bi njih dvoje pjevali i igrali i njihova pjesma bi posebno uveseljavala zvanice. Glasovi su im bili prozukli i pomalo bajati.

U to davno doba, prije pola vijeka, opcina je imala samo tri sluzbenika, dva gradska pandura i pandurskog narednika sa dugackom sabljom oko pasa. carsija se u podne nije ni zatvarala. Trgovci bi kada podju na rucak pred otvorena ducanska vrata stavljali tronozac, stolicu, metar ili metlu. Povremeno bi se u gradu pojavio jedan, ili najvise dvojica lopova. Bilo je to pravo cudo o kome bi se u carsiji dugo pricalo.

Opcinska zgrada bila je pored starog kamenog mosta na Neretvi. Imala je cetiri stara pisaca stola i nekoliko rasklimatanih stolica i klupa na kojima su sjedili odbornici kada bi vijecali ili narod sto bi navracao nekakvim poslom.

Jedina vrijedna stvar u citavoj toj zgradi, po shvacanju moga rodjaka bio je jedan stari cilim sarajevske tvornice cilima u odaji predsjednika. Tome starom cilimu narocitu brigu i paznju posvecivao je Ahmetaga. Za taj cilim imao je i posebnu metlu. Niko pouzdano nije znao ko je i kada je taj cilim nabavio i u opcinu donio. Jedni su pricali da je cilim jos za svabine vlade u Bosni i Hercegovini donio sam barun Benko, a drugi da ga je nabavio barun Kucera. Moj rodjak Kajmo, tvrdio je cas jedno, cas drugo.

Predsjednici opcine su se mjenjali, dolazili i odlazili. Za svoje duge sluzbe moj rodjak ih je promjenio desetak. Svakome novom predsjedniku odrzao bi prigodan govor u kome bi mu pored dobrodoslice napomenuo da dobro pazi na cilim i da ne hoda po njemu bez velike nuzde i nevolje. cilim je promjenio mnogo predsjednika i mora jos dugo da traje i da se ne haba i ne trosi. Predsjednici dolaze i odlaze, a cilim ostaje. Ti govori predsjednicima bili su za Kajmu najvazniji i najsvjetliji trenuci.

Imao je samo jednu zelju – da poslije njega na tu funkciju podvornika, smetljara, fenjerdzije i polivaca konjickih sokaka i cuvara opcinskog cilima dodje njegov sin Ragib.

Zelja mu se ispunila.

Neka mu je lahka zemlja koju je citavog svog zivota cistio i polivao.