Knjizevnost BiH
Početna - - Početna
DABAR, STOLAC, DUBROVNIK


"PUTOPISI" EVLIJE CELEBIJE 1660. GODINE

HISTORIJA BOSNE I HERCEGOVINE




SELO DABAR (»DABRA«)

Putopisi Evlije Celebije, obilazak nasih krajeva 1660.g.

To je vrlo prostrano mjesto, koje je dugo i siroko pola sata hoda. Na malom polju lezi napredni zaselak od petnaest kamenim plocama pokrivenih kuca, s vinogradima i bastama. To je muslimansko selo, s malom dzamijom, u koju moze stati samo pedeset ljudi. Zbog straha od neprijatelja, stanovnici ovoga sela svaku noc nocivaju po sumama.

Zatim smo krenuli dalje na zapadnu stranu niz Dabarsko polje i dosli smo u kasabu Do.93

KASABA DOL (PREDOL)

To je bila - kazu - divna kasaba u jednoj dolini, s vinogradima i bastamama s jednom lijepom dzamijom, dva mesdzida, tekijom, malim kupatilom, svratistem i s petnaestak ducana.[Njene gradevine bile su] sagradene od tvrdog materijala. Ovdje se prije naseg dolaska odigrala velika bitka s uskocima. Zarobljeno je mnogo muslimana, pa se potom sve stanovnistvo razbjeglo u planine i tesko pristupacne planinske kose. U vinogradima i bastama lezalo je po zemlji, tako mi boga istinoga, socno voce napusteno i gazilo se. Kad sam ja, siromah, vidio da u ovoj kasabi nema zive duse i da su svi ljudi pobjegli, pobjegli smo takode imi.

Iz kasabe Dola isli smo u zapadnom pravcu upravo niz potok Dol. S desne strane ovoga puta leze tri sata hoda dugi i plodni obronci po kojima su zasadeni vinogradi (bag). Iako su im vlasnici

92 U Orig. stoji Dabra. To staro nase1je pominje i Dukljanin, a od 1285. g. pominju se Dabri vise puta u Dubrovackim aktima. Tu je u ranije tursko doba sjedio vojvoda (1508) g. (C. Jirecek, Die Handelstrassen, 27; Truhelka, GZM, XXIII, 1916, 318.)

93 Nekadasnja kasaba Dol (ili Predol) je danasnje selo Predolje u opcini Hergud, nedaleko od ceste sto vodi od Stoca prema crnogorskoj granici. U Predolju se i danas vide ostaci nekadasnje kasabe Dol ili Predol, koja je po ovoj Evlijinoj stilizaciji upravo onda (1660) propala. O njoj, osim ovih Evliji­nih, nemamo drugih podataka. zdravi, oni nemaju mogucnosti da poberu njihove plodove. U oko­lini ovoga potoka nema cak ni pedalj puste zemlje. Svi vinogradi kasabe Nevesinja su u porijecju ovoga Dola. Grozde rnu je svuda poznato. U jednom grozdu bude po cetiri, a u nekom i po pet oka. Ono je mirisljavo i slatko. Iz njegove sire cijede vino.Za tri sata presli smo i ovu dolinu (dere) i dosli u kasabu Stolac (»Ustolce«).

KASABA STOLAC

To [mjesto je srediste] kadiluka94 i pasin vojvodaluk u hercegovackom sandzaku. Sa sve cetiri strane opkoljeno je krsem. To je lijepa kasabica; ima dzamiju, tri mesdzida, malo javno kupatilo (hamam),95 svratiste (han), dvadeset ducana i oko dvjesta osamdeset plocom pokrivenih kuca, koje imaju baste, vinograde i svoje vode. Zbogstraha od neprijatelja, sve kuce zidane su od tvrdog maten­jala, a neke imaju i cetvorougaone kule s gvozdenim vratima (demir­-kapije).96 Naime, ceremit je u ovim krajevima rijedak. Sve su kuce okrenute prema zapadu. Kako se na uscu potoka Dola u Bregavu nalazi deset vodenica ove kasabe, njih pokrece voda potoka Dola.

Sve rijeke u ovim stranama teku prema zapadu i ulivaju se u rijeku Neretvu. Zalede varosi cine brda doline (rijeke) Dola.

Narod nosi kalpake i bijele turbane. Govore bosanski. To su, medjutim, pravi ratnici veliki prijatelji stranaca i ljudi od rijeci. Stavise, na dan prije nego sam ja, siromah, stigao u ovu varos, doslo je oko pet hiljada kotorskih nevjernika, koji su u ovoj varosi zaro­bili mnoge muslimane, oteli mnogo blaga i tu i tamo zapalili neke kuce. Kad su muslimani, koji su se bili zatvorili u kule, ugledali mene, siromaha, izasli su iz kula napolje zabvaljujuci bogu i sve su nas smjestili u jednu kulu. Uto, hvala bogu, stize vijest da je u potjeru za zarobljenicima, pohvatanim u ovome gradu, posao Suhrab Mehmed-pasa.97A kada je dosla vijest da ih je stigao u casu kada je

94 Ovo je zasada najstariji poznati ,pomen ovog kadiluka. Samo je cudno da se on ne pominje i kod H. Kalfe (1656) ni u popisu kadiluka iz 1667. g., nego tek u popisu kadiluka iz g. 1745, kada mu je pripadala i Gabela.

95 Zgrada ovog hamama ocuva1a se sve do nasih vremena. Podigao ju je neki Silahdar Husein-pasa, koji je po svoj prilici bio Stocanin. Bio je u rodu sa stolackim Saricima, koji su upravijali njegovirn zaduzbinama. (Up. H. Kre­sevljakovic, Hamami, str. 74.)

96 Interesantno je da Evlija ne pominje srednjovjekovni grad u Stocu koji se zvao Viduska. Znaci da je u to doba bio zapusten i obnovljen je tek u 18. vijeku.

97 Misli na Suhrab Mehmed-pasu, onovremenog sandzak-bega hercego­vackog sandzaka Odgojen je u carskom dvoru gdje je g. 1655. postao mirahor, a zatim iste godine aga janjicara. U sevalu godine 1067/1657. imenovan je beg­lerbegom provincije Sivasa (up. Sicil-i osmani, III, 115). Odatle je premjesten na polozaj beglerbega kanjiskog ejaleta, na kome ga nalazimo 1660 (Putopis, 1, 269). G. 1661. pominje se kao valija Merasa (Isto 68). Dalje, znamo da je u jesen 1663. postao sandzak-beg hercegovackog sandzaka (Up. Seyahatnama,VI, 402. i 413). Na tom polozaju ostao je sve do dzumaza I 1076 (9. novembra 1665), kada je postao bosanski beglerbeg, kako navodi Sicil-i (osmani, III, 115, ili neprijatelj sa plijenom ulazio u Kotor i da je izbavljeno oko 300 zarobljenika i mnogo opijackanog blaga, Stocanima je laknulo. Te noci bili smo i mi kao bez duse; uopste nismo imali sna. Sutradan, ranim jutrom, uzeli smo iz ove varosi jos 40 momaka za pratnju te, ne pustajuci ni onih 50 nasih hrabrih drugova koji su nas pratili, krenuli smo na put preko krsa i kamena, opasnim i nesigurnim pu­tevima prema jugoistoku. Iduci osam sati i podnoseci muke i ne­volje, dosli smo u kasabu Ljubinje.

KASABA LJUBINJE

To je takodje vojvodaluk u hercegovackom sandzaku. To je ca­stan kadiluk u rangu kadiluka od 150 akci.98 Ima spahijskog cehaju (sipah kethuda jeri), janjicarskog serdara i trznog nadzornika (muh­tesib), a nema zastupnika serifa (nakibul'esraf) ni drugih (pred­stavnika). Ima vrlo mnogo uglednih ljudi, velikasa i plemica (mir­zadeler).

Varos lezi u jednoj prostranoj, zelenilom obrasloj i plodnoj uvali. Ima dvije vinogradima i bastama okruzene mahale s dvije stotine tvrdo zidanih kuca, prizemnih i na sprat. Okruzene su vino­gradima i bastama. Sve su to dvori pokriveni kamenim plocama i nalaze se u dobrorn stanju, svaka pojedina kuca ima puskarnicu kao tvrdava. U svakoj pojedinoj kuci naazi se redovno po jedan burg kao kula.

Tu postoje dvije muslimanske bogomolje (mihrab). Prva je vrlo lijepa i uredna dzamija Mustafa-age, kizlarage sultana Gazi Osman­-hana.99 Ima i jedan, Hadzi-Ahmed-agin, mesdzid. Dalje, ima: jedna nesto prije 14. januara 1666, kada je javljeno iz Carigrada Dubrovcanima da je Muharem-cehaja umro na putu za svoju rezidenciju, a na njegovo mjesto postavljen je dotadasnji hercegovacki sandzak-beg Suhrab Mehmed-pasa, a za hercegovackog sandzak-bega postavljen brat recenog Muharem-pase, Mustafa­-pasa, koji je izvaden iz has-odaje (Radonic, Dubrovackaakta i povelje, III, 2, 566-7). Muharem-pasa je otisao iz Carigrada oko 7. novembra 1665 (Isto, 559). Prema tome nije tacno da je Suhrab Mehmed-pasa jos g. 1075/166-65. postao bosanskirn beglerbegom kao sto kaze Rasid,Tahir, I, 127. Suhrab Mehrned­-pasa je upravljao Bosnom sve do 1077/1666, kada je svrgnut s tog polozaja. To je bilo nesto prije 24. novembra 1666. g., kada je Palmotic javio Senatu da je Suhrab Mehmed-pasa svrgnut, a bosanskim beglerbegom imenovan carski cohadar A1i-pasa (Isto III, 2,615). U Bosnu je dosao krajem 1666. g. (Isto, III, 2,618-619). G. 1079/1668. postao je namjesnik u Ujvaru u Madarskoj. Na tom polozaju zadesila ga je smrt u mjesecu muharemu 1080/junu 1669. godine (Sicil-i osmani, III. 115; Vucetic, Dubrovnik ze kandijskog rata (1645-1669), Dubrovnik 1869, prestampano iz Programa dubrovacke gimnazije; Radonic III, 2, 566-619).

98 Taj kadiluk imao je isti rang i 1745. g., kada mu je bio pripojen Konjic. Tome kadiluku pripadalo je ponekad i Trebinje.

99 Kislaragina dzamija zove se danas Gradska dzamija. Sagradena je izmedu 1620. i 1630. g. Ljubinjci znaju da je ovu dzamiju podigao neki kizlar­-aga (upravitelj carskog harema), ali ne znaju vise da mu je bilo ime Mustafa­-aga i da je bio kizlaraga sultana Osmana II. medresa, jedna osnovna skola, dvije tekije, zracno javno kupati1o,100 jedno veliko i impozantno svratiste (han)101 i desetak prikladnih iskromnih ducana.

Njegovi stanovnici su porijeklom iz Novoga. Oni imaju nosnju kao Novljani: na glavi nose crven fes i berete i idu golih cjevanica kao alzirske levente, jer su svi ladari i fregatnici, ah opet medu­sobno govore bosnjacki i latinski; svi su junaci koji ne znaju za strah i bojazan.

Ovdje smo, hvala bogu, nasli Suhrab Mehmed-pasu. On nas je s pompom pozvao u audijenciju. I kad smo imali cast biti primljeni, odrzao je svecan divan. Kad su procitane carske naredbe, on rece:

»Carevo je da zapovijeda.« On se toliko obradovao sto je bio osloboden vojnog pohoda na Kanjizu i sto mu je bilo naredeno samo da cuva grad Kotor - kao da je sav svijet postao njegov. Tada je naredio da mene, siromaha, ogrnu svecanom, zlatom izvezenom odorom i darovao mi jednog osedlanog hercegovackog ata i kesu grosa. Istoga je casa razapeo svoj veliki vezirski i manji bijeli cador i naredio da se isture tugovi. Mene, siromaha, primio je na konak alajbeg. Istog casa poslao mi je moj domacin po jednom franackom lacmanu 20 sahana jela. Sutradan,u ranu zoru, dode i Mustafa-pasa Pracanin, pa se opet odrza divan Asafa,sina Berehjahova. Procitane su carske naredbe, pisma velikog vezira i pri- jateljsko pismo (mahab­betname) naseg gospodara Ibrahim-cehaje, pa je njihov sadrzaj po­stao poznat i Mustafa-pasi Pracaninu. Mustafa-pasa je bio odreden za pandur-pasu na tri hiljade vojnika-strijelaca koji ce se platiti iz dubrovackog haraca (hazine), i osloboden vojnog pohoda protiv Raba (Djur), pa je stoga poigrao od radosti, te je i on darovao meni, siromahu, kesu grosa, konja, jednog mletackog roba, jednog dresi­ranog lovackog psa i jednog malog kera.

Po narodnorn predanju, on je bio iz porodice Kozlia. Rodno mu je mjesto Zabice, selo neda]eko od Ljubinja. Ovo je predanje vrlo vjerovatno, jer su mnogi nasi ljudi gradili zaduzbine u svom zavicaju, pa je to valjda ucinio i Mustafa-aga Koz1ic. On je postao kizlaragom u novembru 1605 g. I u ovoj casti ostao do 1620. godine, kada je svrgnut, i 1622. ponovo postavijen. Umro je 1623. i pokopan na Ejubu u Istanbulu. On nije identican sa kizlaragom Gundu1iceva Osmana. Onaj se zove Sulejman i obnasao je tu cast od 1620. do 1622. (Sicili osmani; IV, 386 i H. Kresev1jakovic, Hamami, 77).

100 Ovaj hamam stajao je na sjevernoj strani Gradske dzamije. Pripadao je njenom vakufu, a sagraden je kada i dzamija. Zapusten je pocetkom, a po­rusen krajem proslog stoljeca (1896. godine). Evlija ne kaze da u Ljubinju po­stoje dva hamama, kako je shvatio Kemura, pa je Kresevljakovic s pravom u to posumnjao (Hamami, str. 76>.

101 Taj han stajao je kojih stotinu metara na sjeverozapadu od pomenu­tog hamama, ispod brda Radovine, a pripadao je vakufu pomenute dzamije.

XXXII
NASE PUTOVANJE U VILAJET DUBROVNIK,1

Sutradan je oglasen polazak. Podigli smo se iz Ljubinja2 i isli prvo u juznom pravcu. Prelazeci mnogobrojne ravnice i brda stigli smo za sedam casova u nahiju

NAHIJA LJUBOMIR,3

Ovdje smo odsjeli pod satorima sa cijelom vojskorn Suhrab Mehmed-pase4. Gradski kapetan5 je u svome dvoru priredio Suhrab Mehmed-pasi tako veliki banket da se to ne moze opisati. Poslije gozbe podijeljeni su pokloni Suhrab Mehmed-pasi, Pracali Mustafa­-pasi6 i meni, siromahu. Zatim smo se povukli u svoj sator.Ova nahija ima brojna napredna sela, sa poljima, livadama, vinogradima i bastama. Njeno stanovnistvo je zbog prijatne klime veselo, a zemlja vrlo plodna. Mnogobrojne rijeke, koje teku sa litica koje se nalaze na sve cetiri strane, pokrecu na stotine mlinova. U selima po periferiji ovoga zelenilom i cvijecem obraslog polja nalaze se kule sa po pet do deset topova i pusaka. Svi ratnici grada

1 U orig.: Dubra Venedik. Tako se od sredine XVII vijeka naziva Dubrovnik u mnogim turskim spisima pa i u zvanicnim dokumentima. Dotle je preovladavao pravilan domaci oblik: Dubrovnik.

2 U orig.: Lubin = Ljubinje, kasaba u Hercegovini izmedu Stoca i Nevesinja. I u zvanicnim turskim izvorima ona se zove Lubin.

3 Nahija Ljuhomir, predio kod Trebinja, pominje se jos sedarndesetih godina XV vijeka.

4 Vidi ovdje str. 245, nap. 12.1. str. 419, nap. 97.

5 Interesantno je da Evlija pominje gradskog kapetana u Ljubomiru. Ljubomir nije bio nikakva samostalna kapetanija niti je mogao imati svoga kapetana, nego je tu rijec ili o agi mjesne utvrde ili o kapetanu podrucne ka­petanije. U ovom slucaju u obzir dolazi samo Novska kapetanija, kojoj je pri­padala i nahija Ljubornir. (Up. H. Kresevljakovic, Kapetanije u Bosni i Herce­govini Sarajevo 1954, 144.)

6 Pracali Mustafa-pasa bio je rodom iz Prace u Bosni na putu Sarajevo-Gorazde. On je u aprilu 1660. g. sa nekirn drugirn pasama sakupljao vojsku u Hercegovini da je uputi protiv hajduka na dubrovackoj granici (GNC, XXXI, 1912, 258).

IZ LJUBINJA U DUBROVNIK 1660.

Novog7 stanuju vecinom u ovoj nahiji. Grad Novi, naime, granici sa Dubrovnikom. Izmedu njih nema nikakvog drugog kadiluka ni nahije. Suhrab Mehmed-pasa je izdao zapovijed da se odsjedne na tome polju.

Sutradan sam ja, siromah, otisao da u grad Dubrovnik odnesem uzvisenu zapovijed i pisma velikog vezira kojim je trazio da se iz Dubrovnika8 posalje poslanik sa haracom (hazine).9 Od naseg dobrog gospodara Suhrab Mehmed-pase dobio sam pedeset dobrih, naoruzanih i uljudnih momaka kao pratnju. Osim toga, dao mi je sto pedeset dukata i jedan curak od samura.

Krenuvsi sa toga polja, isli smo u juznom pravcu kroz krs i planine na granici Frengistana.10 Na putu smo podnijeli sto hiljada muka i nevolja. Morali smo stalno sa svim nasim junacima-pjesa­cima biti u pripravnom stanju. Putujuci tako, stigli smo za sest sati na konak u

KULU SLANO,11

Ona se nalazi na granici dubrovackog vilajeta. To je visoka kula koja se nalazi na podrucju izmedu hercegovackog sandzaka i Dubrovnika, na jednom tijesnom i nepristupacnom mjestu na obali rijeke Slane.12 Ta rijeka dolazi sa bileckih planina,13. Tekuci prema zapadu, ona tece dvanaest sati pa onda ponire kao derdap pod jednim viso­kim brdom u nahiji Popovo.14 Ta se rijeka uvijek prelazi ladom. Ali onaj most na Slanom preko te rijeke ima jaku utvrdu i kulu, koje je podigao Gazi Husrev-pasa.15Ona ima svoga gradskog zapo-

7 Herceg-Novi u Boki. (Uporedi ovdje str. 436. i dalje).

8 U orig.: Venedik, mjesto Dubra Venedik = Dubrovnik.

9 Dubrovcani su se obavezali, 7. februara 1442, da daju sultanu Muradu dar u vrijednosti od hiljadu dukata. 1458 (23. X. 1458 - Skoplje) povisen je taj danak na 1500 dukata pa je za kratko vrijeme podignut na 15 000 duk. od 1481. godine utvrden je na 12 500 dukata. Taj je danak odasi1jan svake godine. Od 1703. god. p1acao se danak svake trece godine. (I. Jarecek, Die Bedeutung von Ragusa, 63; Radonic, n. d., XXXI, 1912, str. 234, nap. 7; I. Bozic, Dubrov­nik i Turska u XIV i XV vijeku).

10 Brda izmedju Ljubomira i Trebisnjice (Vardista). Niti su ona na granici Frengistana (Evrope), niti je Trebisnjica granica dubrovacke drzave, kako je to vec napomenuo Radonic, GNC, XXXI, str. 234, nap. 8.

11 Staro Slano na desnoj strani Trebisnjice nize Trebinja. Tuda je pro­lazio put Mostar-Ljubinje-Dubrovnik i varijanta puta Dubrovnik-Bilece. Na St. Slano se islo narocito kad je Popovo bilo pop1avljeno (Radonic, GNC, XXX, str. 234, nap. 9).

12 Rijeke Trebisnjica.

13 U Orig.: Bileke = Bilece, mjesto ,1 Hercegovini na putu Trebinje- Gacko. Evlijin obicaj da planine naziva po ob1iznjim mjestima vec nam je dobro poznat.

14 Nahija Popovo nazvata po istoimenom polju kroz koje protice Trebisnjica. Pominje se od 1468. godine.

15 Vjerovatno misli na bosanskog namjesnika Gazi Husrev-bega. O njemu vid. ovdje str. 107, nap. 75. vjednika (dizdar), dvadeset i devet vojnika posade, skladista muni­cije, sahi-topove i musket-puske, i sve je to uvijek spremno. To je utvrdena kula. U toj kuli nalazi se stalno, dan-noc, jedan sposoban aga bosanskog vezira sa pedeset vojnika. Tako isto jedan aga herce­govackog pase i jedan aga od corbadzija grada Novog. Oni stalno u toj kuli sjede. Tu naplacuju carinu od svih karavana koji dodu iz Sarajeva (Bosna Saraj) kao i od svih karavana koji odlaze u Dub­rovnik i otuda dolaze, tako da od svakog tovara uzimaju po jedan gros, a od jednog konjskog tovara po jednu cetvrtinu grosa na ime carine (badz). Na pocetku svakog mjeseca jedan dubrovacki kapetan se pedeset lacmana16sracuna i popise djumruk koji je naplacen na ovome mostu od prolaznika (»putnika i namjernika«) i o tome izvjestava bosanskog vezira i svoga kralja-bana.17

Zatim smo se podigli iz te kule i isli u jugoistocnom pravcu. Prolazeci kroz paklene i strmenite doline i kamenite uvale, podni­jeli smo velike teskoce dok smo stigli na konak u

LAZARET BANDISKA-HAN,18

U tom hanu konace svi putnici, karavani i sluzbenci koji dolaze iz svih podrucja, iz Carigrada, Hercegovine i Bosne. Sluzbenici ovoga Lazaret-hana posluzuju i smjestaju putnike i od mnogih doznaju tajne stvari i njihove privatne poslove. Neki ljudi tu ostaju po cetrdeset dana, a propisano je da se mora ostati najmanje deset ili sedam dana. Goste koji tu stanuju nadzire jedan aga soldata sa pedeset vojnika. Ako bude potrebno da se neka roba koja nije ovdje stajala cetrdeset dana unese u grad i prodaje,onda se ta roba s kraja ili po rubu pospe sircetom, pa se onda ta roba koja je tu cuvana na smjenu unese u grad i prodaje. Naime, po njihovom neumjesnom misljenju, kuga se ne moze unijeti u grad robom koja se prelije sircetom.

Oblik Lazaret-hana. - Taj se han nalazi na zapadnoj strani grada Dubrovnika.19 On je jako daleko od grada, a izgraden je na cetiri ugla kao cetvorougaoni han. Ima vise spratova, dobre sobe, kuhinju, staje kao i sobe za »soldate«. Straze koje svako vece na smjenu paze na goste zatvaraju kapije, pa ih u zoru opet otvaraju.

16 U orig. stoji »lasman« = »Lacmanin« po jugoist. krajevima nasega na­roda upotrebljava se u znacaju stranca, covjeka cija nosnja nije turskog kroja (GNC, XXXI, str. 235, nap. 14).

17 Tj. dubrovackom knezu, koga zove »kralj«, »ban« i »prim«.

18 »To je »Lazaret« (Karantin) na Plocama, istocnom predgradu dubrovackom. Tu je bio i »Tabor«, gdje se istovarivala roba iz turskih zemalja i uopste vodila trgovina s ljudima odande. Neke od tih zgrada (podignute po­cetkom XVII v.) stoje i danas, tako i sam han. Sto se tice drugog imena, »Bandiska«, to je u vezi s talijanskom rijci: bandire (mlet. bandizar), koja je po Primorju bila u upotrebi u obliku »bandiz’ati« - istjerati, prognati, upravo: staviti van zakona. Putnici, polazeci iz Dubrovnika, provodili su po­sljednju noc pred polazak u Lazaretu i bill su »bandiz’ani «- kontumacirani, nisu se vise smjeli vracati ne izdrzavsi potpunu karantenu« (Radonic, GNC, XXXI, str. 235, nap. 18).

19 Lazareti su istocno od Dubrovnika.

Ima tu izvan hana jos nekoliko ciganskih i vojnickih kuca. To je veliki han cetvorougaonog oblika na jednom kamenom mjestu pored morske obale. Ovdasnji strazari motrili su i na mene siro­maha. Treci dan naseg boravka ovdje pozvali su me sa nasom prat­njom u grad i mi smo otisli.



Vezano za temu:

HISTORIJA BIH





© 1999-2006 by Camo, All Rights Reserved