Tekstovi
Početna - - Početna

DIJASPORA
BOSNE I HERCEGOVINE


Dijaspora BiH

Tekst: Download u PDF-u




22.02.2010.





Uvod u problematiku iseljavanja

Svaki prisilni (nasilni) odlazak i napustanje domovine, povezan odredenim razlogom i uzrokom, bolan je, pa i traumatski dozivljaj. Aspekti su mnogostruki i kompleksnost istih je u visestrukoj direktnoj vezi sa iseljenicima i iseljenistvom prema napustenoj zemlji, a svi oni naucno jos nisu dovoljno objasnjeni.

Rijec dijaspora, sama po sebi ne zvuci milo niti je kao takva posebno omiljena, kako kod domaceg stanovnistva, tako i iseljenika. Ipak, rijec je o istim ljudima koji su djeca, sestre i braca, kceri i sinovi oceva i majki, kceri i sinovi domovine i onih u domovini, koji su silom prilika bili prinudeni da napuste domovinu, privremeno ili stalno. Rijec dakle, nije o stranim ljudima vec naprotiv, onim domacim, istim kao i u domovini, samo sto su iz bilo kojih razloga i onih koji cemo jos navesti, promijenili adresu stanovanja.

Dijaspora na starogrckom oznacava, rasutost, rasprostranjenost stanovnika jedne zemlje ili regije, a moze oznacavati status manjine, kao sto je to slucaj sa nekim vjerskim grupama.

Po nekim statistickim podacima Svjetske banke o migraciji stanovnistava u svijetu, ukoliko su oni ispravni, skoro svaki peti stanovnik nase planete nije tamo, gdje je roden.

Vise je razloga zbog cega ljudi napustaju kucni prag.

Migracija stanovnistva je pojam koji oznacava promjenu mjesta boravka na duzi period ili za stalno. Promjena mjesta boravka je cesto i promjena zivotnih uslova pojedinca ili grupe, povezana sa promjenom zivotnih navika, u drustvenom, socijalnom i geografskom smislu.

Migracija znaci promjenu mjesta boravka iz jedne drzave u drugu, ali cesto i sa jednog kontinenta na drugi. Na ovaj nacin je i doslo do stvaranja novih kvalitativnih pojmova, gdje se moze vec govoriti o Svjetskoj ili internacionalnoj migraciji i stvaranju multikulturnih drustava. Najcesci oblik migracije je zelja za boljim zivotom i skoro polovinu svih migranata cine zene. Dok je prije bilo primjetljivo ‚jug-jug’ migraciono kretanje, nakon 2007 ono je preuzelo drugaciju liniju, naime ‚jug-sjever’, gdje sve vise svijeta migrira u Sjeverne zemlje.

Jos uvijek su Sjeverna Amerika i Njemacka zemlje u koju se najvise iseljava, na drugoj strani su Meksiko i Rusija zemlje iz kojih se iseljava. U Evropi devedesetih godina proslog stoljeca, znog agresije, najveci procenat iseljavanja definitivno pripada Bosni i Hercegovini. Za razliku od ekonomskih razloga iseljavanja, u svijetu je primjecen trend iseljavanja u susjedne zemlje.

Po statistickim podacima (IOM) International Organization for Migration, danas cak oko 200 miliona ljudi ne zive u svojoj prvobitnoj domovini, a to je oko 3% svjetske populacije.

„Na medjunarodnom nivou, Globalna razvojna mreza, Medunarodna organizacija za migracije i Svjetska banka rade istrazivanja o razvojnom uticaju migracije. “Globalna komisija o medunarodnim migracijama’’ (GCIM) osnovana na inicijativu Generalnog sekretara Ujedinjenih naroda 2003. godine u svom izvjestaju iz 2005. godine daje preporuku da bi medunarodne migracije trebale postati sastavni dio nacionalnih, regionalnih i medunarodnih strategija ekonomskog rasta i u razvijenom i u nerazvijenom svijetu.“

Iseljavanje je povezano sa stalnom promjenom mjesta boravka u koju ne spada i privremena promjena istog. Vezivanjem ovih pojmova zu turizam i saobracaj, iseljavanje postaje okosnica novih kvalitativnih pojmova savremenog drustva i drustvenog ‚kretanja’ u punom smislu te rijeci, koja sve vise podrazumijeva prostornu ili geografsku pokretljivost drustva.

Pojam internacionalnog iseljavanja oznacava se kao Emigracija, a useljavanja kao Imigracija, pri cemu se ne smije gubiti iz vida i pojam „samo u prolazu“, sto oznacava krace zadrzavanje, ali ne i trajni ostanak u jednoj drzavi.


Razlozi pojave iseljavanja i pojave izbjeglica

Faktori koji izazivaju kretanja ove vrste u drustvu mogu biti nezaposlenost, politicka nestabilnost, siromastvo, male place, strah za egzistenciju, djelovanje razaranja, potresa, vulkana, pozara, poplava, klizista, zagadivanja okoline i svih drugih velikih steta nastalih prirodnim ili drugim djelovanjima, kao i onih izazvanih najnovijim klimatskim promjenama.

Kao sto postoji ekonomska migracija, tj. migracija ili iseljavanje po ekonomskom osnovu, kako bi se kod nas u narodu reklo „trbuhom za kruhom“, gdje prije svega postoji jedna vrsta samoinicijativnog, ipak nevoljnog oblika napustanja ognjista, postoje i izvanredni uslovi koji uslovljavaju prisilno napustanje kucnog praga, gdje se nasilnim putem, dakle zu primjenu sile, vrsi promjena demografske slike jednog drustva i koje nikako nije u vezi sa vec spomenutom, ekonomskom stranom.

Ovdje prije svega, spadaju ratovi kao uzroci demografskih promjena u drustvu nasilnim putem, genocid, mucenja, silovanja, protjerivanje i progon zbog pripadosti odredenoj grupi, na rasnoj, vjerskoj, nacionalnoj, politickoj i svakoj drugoj osnovi, koja nije u skladu sa zakonima i medjunarodnom Poveljom o ljudskim pravima, pa ni obicajima ratovanja.

Nisu rijetki slucajevi da se izbjeglice nadu bez pripadnosti jednoj drzavi, sto zakonski ne bi smjelo da se dogodi, a ipak se dogada. Ta pojava nastaje kao posljedica navedenih razloga, gdje se izbjeglice nadu van granica svojih drzava, koje nisu u stanju da im pruze zastitu, a ne vracaju se u nju, iz straha da ce biti progonjeni ili su vec to bili.

Ovdje nastaju novi kvalitativni pojmovi ‚Izbjeglistva i Izbjeglica’, radi cije licne zastite su doneseni mnogi zakoni i konvencije (Zenevska konvencija iz 1951. godine o izbjeglicama. Konvencija o statusu izbjeglica iz 1951. g. je osnovni pravni dokument o tome ko je izbjeglica, koja su njihova prava, a koje su pravne obaveze zemalja potpisnica konvencije. Od 2001. godine, 20. juni je proglasen Danom izbjeglica).

Zabiljezeno je, da se na geografskim prostorima, prije ili u toku stvaranja kriznih zarista, pojavljuju dvije vrste izbjeglica sa kojima se svijet sve vise suocava, a to su migracije slojeva onih, „stvarno siromasnih i u bijegu“ i onih koje slobodno mozemo nazvati „elitom i ekspertima“, a ukljucuju odredeni imucniji i visokoobrazovaniji profili i kadar.

U svijetu je poznato, dok izbjeglice stvarno i dobiju status da su izbjeglice, oni se tretiraju kao azilanti ili oni koji traze azil. Ukoliko im se status potvrdi i prizna, dobivaju politicki azil koji im omogucava dobijanje putnickih isprava za izbjeglice cime sticu pravo zadrzavanja i ostanka u jednoj drzavi, ali i pravo na rad. O tome, kako je stvarno stanje u odredenim drzavama, stoji u nekim od godisnjih Amnesty International izvjestaja.

Zbog sve veceg problema izbjeglica, Zenevskom konvencijom je stvoren i dat mandat Visokog komesarijata za izbjeglice pri UN (UNHCR), cija je osnovna misija, zastita istih.

Da problem nije samo lokalnog karaktera pokazuje, ne samo veliki broj izbjeglica nastao zbog ratnih sukoba, vec sve veci broj izbjeglih zbog klimatskih promjena, ali kao i najnoviji talas nevjerovatnih razmjera, kao ovaj uzrokovan potresom na Haitiju.

Popis kriznih zarista je iz godine u godinu sve duzi, pa se na krize u Sudanu, (Darfuru), Cadu, Etiopiji, Jemenu, kasnije Iraku, Avganistanu, Pakistanu, nadovezuju nove, kao ova u Somaliji ili na Haitiju.


Migraciona politika

Nabrojana kretanja u svijetu, pred drzave i njihova politicka vodstva pogodena kretanjem masa ovolikih razmjera, postavljaju ogroman politicki i opcenito, sve drustveni izazov. Ovdje bih zbog ‚sirine’, izbjegao ulazak u problematiku migracione politike Evropske unije i ‚ogradivanja’ iste, od sve vise narastajuceg problema izbjeglica sa africkog kontinenta.

Iz razloga smanjivanja ‚zivotnog prostora’, onom dijelu koji se smatra ‚domacim’ stanovnistvom, kretanja sirih razmjera direktno pogadaju iste, sto se odrazava, ogleda i manifestuje u kvaliteti zajednickog zivota. Takodjer, zivota i prilika vlastitih narastaja, silom prilika uslovljenih i nedostatkom prostora za stanovanje, koje tjeraju cijene u vratolomne visine. Kvaliteta zivota se ne poboljsava, vec i sama trpi, a onda se takvo stanje ocituje u tenzijama u sredinama gdje se zivi i radi, od djecijih vrtica, skola i mjesta za obrazovanje, do prave borbe za radna mjesta. Rezultati svega recenog je pojava asimetricne netrpeljivosti, nacionalizma, pa i mrznje. Neredi nisu, takoder iskljuceni.

Zbog sve vece ugrozenosti i onako ugrozene grupacije kojoj pripadaju, zabiljezen je porast suicida upravo kod izbjeglica, azilanata, stranaca, sto se jednim dijelom pripisuje, ne gore navedenim primjerima, vec traumatskim dozivljajima, depresiji i poslijeratnom sindromu.

Dok je 2007. godine broj protjeranih bio 31.6 milion, 2008. godine je silom protjerano 42 miliona stanovnika sirom svijeta, od cega je pridodat broj od 15.2 miliona izbjeglica i zabiljezen rast od 827.000 onih, koji su odmah zatrazili azil.

Kako su migraciona kretanja u novije vrijeme, izazvana opstom ekonomskom krizom uzela maha, cak u ‚normalnim’ uslovima, godisnje u Evropsku uniju useli 1.5 milion stanovnika i taj broj je iz godine u godinu u porastu, time raste i sve veca potreba, da se ovom, sve izrazenijem problemu, pocne sistematski prilaziti i na globalnom planu. Ovdje je rijec o migracionoj politici vecine zemalja koje su direktno suocene sa ovim problemom.

Dok je kod jednih problem potraga za politickim azilom, u drugim zemljama se moze govoriti o strancima koji iz bilo kjeih razloga dobiju tek pravo boravka i to se pravo moze produzavati svake godine, dok se ne steknu prava za dobijanje stalnog boravka ili drzavljanstva. U prvom redu je rijec o strancima i njihovom boravku zbog svoje strucnosti. Na drugoj strani, veliki problem je za drzave iz kojih se vrsi odliv ‚mozgova’ tj. strucnog kadra, kojeg zemlje iz kojih dolaze nikada ne mogu da nadoknade. Na zalost, ovaj primarni problem, nije tako bezazlen u odnosu, kako se drustvo prema njemu odnosi i kako se na njega opcenito gleda.

Kolonizacija se takoder smatra migracijom stanovnistva, ali se koristi u drugom kontekstu.


BOSNA I HERCEGOVINA

UNHCR za Bosnu i Hercegovinu (2010)

Jedno od najvecih talasa izbjeglica sa nasih prostora pocinje agresijom na suverenu drzavu Bosnu i Hercegovinu 1992-1995 godine. I danas nisu poznati svi parametri i cinjenice, ali se zna, da je tada pokrenut neviden i ogroman talas iseljavanja nakon Drugog svjetskog rata, koji je odjednom i direktno obuhvatio oko 2 miliona stanovnika BiH. Za razliku od dijaspore bivsih generacija, posebno uzimajuci u obzir onu ekonomsku, ovog puta se radi, o relativno mladoj populaciji stanovnistva, ne starijoj od 40 godina i dobrim dijelom, rijec je svakako o visokoobrazovanim gradanima i kadrovima raznih profila. Procjene, o pricinjenoj steti drzavi, samo na ovakav nacin, nesagledive su, posebno ako se uzme u obzir, da se radi o jednoj maloj drzavi, sa tako malim broj stanovnika, kao sto je to Bosna i Hercegovina.

Mnogi koji su se htjeli vratiti, vratili su se. Drugi, dok traje vrijeme skolovanja njihove djece, kao i trajanja njihovog radnog vijeka, vrijeme njihovog povratka u domovinu jos nije na dnevnom redu, ali prihvat i povratak svakog svog gradanina, treba da bude razraden i sa konceptom. Osim toga, drzava treba sama da inicira na povratak, jer on nije nesto, sto se podrazumijeva, pa sa tog aspekta, od strane drzave, treba da bude na odreden nacin planirano ohrabrivan i nagradivan. Da je rijec i o direktnom dolasku kapitala, ne treba posebno naglasavati.

Prema podacima Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, u 100 zemalja sirom svijeta i danas, 15 godina od Dejtona, boravi jos uvijek, vise od pola miliona (500.000) osoba i gradana BiH, koje su zemlju napustile zbog ratnih dejstava na ovim prostorima.

Prema procjenama Svjetskog saveza dijaspore Bosne i Hercegovine u dijaspori zivi vise od 1,3 miliona nasih gradana u skoro svim drzavama svijeta, sto predstavlja jednu trecinu ukupne populacije drzave, a to za ovako malu drzavu od nekih 4 miliona stanovnika, nije mali broj. Po zvanicnim podacima, BiH je vec izgubila oko 60 000 svojih gradana, koji su se ispisali iz njenog drzavljanstva i uzeli drzavljanstva drugih drzava. Ukoliko domaci politicari nesto hitno ne preduzmu, taj broj ce permanentno biti u porastu.

Prema procjenama Svjetske Banke skoro 37% stanovnistva Bosne i Hercegovine zivi van njenih granica.

Status raseljenih osoba u BiH trenutno ima oko 39.000 porodica, odnosno 117.000 osoba. U posljednjih 14 godina, smatra se, da je skoro sva zauzeta imovina vracena predratnim vlasnicima, te je od 450.000 unistenih kuca obnovljeno njih 320.000. Osim toga, procjenjuje se da oko 2.700 osoba zivi u kolektivnim smjestajima sirom BiH. Traze se mogucnosti da se izvrsi implatacija trajnih rjesenja za oko 7.000 izbjeglica koji se jos i danas nalaze u susjednoj Republici Hrvatskoj.

Ovo su trenutno, samo ‚izvodi navoda’ iz Univerzalnog periodicnog pregleda o stanju ljudskih prava u BiH, sacinjenom krajem 2009. godine.

U izvjestaju se kaze i to da je BiH zemlja s najizrazenijim izbjeglicko-raseljenickim problemom u Evropi. S priznatim izbjeglickim statusom u nasoj zemlji boravi oko 187 osoba, dok je, prema evidenciji Ministarstva sigurnosti BiH, izdato oko 250 izbjeglickih kartona.

Svakako da su brojke u ‚na terenu’ drugacije i pretpostavlja se, da su one neuporedivo vece, te samo sebi svojstvenim jezikom, jezikom prognanih, govore i potvrduju svoju gorku sudbinu zivota u izbjeglistvu, a cesto je rijec o povratnicima i njihovim jos uvijek i nakon toliko godina, nerjesenim statusom u svojoj zemlji. Etnicka, nacionalna i vjerska, ali i dnevno-politicka poigravanja sa sudbinama ljudi, cest su razlog nerjesenih pitanja ovih, duboko unesrecenih ljudi na prostoru svojih opstina, cesto mjesta rodenja, a zatim i boravka.

Povratak na svoje, stalna je zelja jednih i obaveza drugih, sve sa ciljem da se ova mala napacena zemlja pokrene na putu ka integraciji u Evropsku uniju.

Bosna i Hercegovina ima kompleksnu politicku strukturu (2010). To je drzava koja ima, smatra se, oko 4 miliona stanovnika, a koja raspolaze sa 13 Ustavnih odredbi, 14 pravnih sistema, 13 ministara na drzavnom nivou i sa vise od 140 razlicitih ministarstava. Zemlju i nakon vise od 15 godina od zavrsetka ratnih dejstava, odreduju i definisu etnicko-nacionalni principi, odnosi i stranke.

BiH je jedina zemlja u svijetu koja nema svoju Maticu iseljnika, zbog neizglasanog zakona o dijaspori. Van BiH vec postoji krovna organizacija dijaspore BiH pod nazivom Svjetski savez dijaspore Bosne i Hercegovine. Osim ove organizacije, postoje brojne druge organizacije i udruzenja, ali i pojedinacne vrijedne inicijative, koje se neovisno jedne od drugih, bave istom problematikom, a koje se ticu poboljsavanja uslova zivota gradana, dijaspore u sredinama u kojima zive i gdje se u potpunosti i opravdano osjecaju ‚ zapostavljene i napustene ’od maticne drzave, od domovine i konkretnije, od institucija u kojima na kraju sjede konkretno zaduzeni ljudi, sa konkretnim imenima i prezimenima.

Kronicno nepostojanje skola na bosanskom jeziku, dopunskih skola, ali i pitanja o priznavanju diploma stecenih u inostranstvu, posebno zaposljavanja kadrova koji su zainteresovani da rade u domovini, iako prekvalifikovani, ne mogu da nadu zaposlenje. Tu spadaju pitanja informisanja, pomanjkanje, djelomicni ili totalni izostanak TV programa, problematika dvojnog drzavljanstva, te posebno izrazenog problema glasanja, uslovi, nacin, dokumentacija i isprave koje vani svi nemaju pri ruci. Tako nedovoljna obostrana priprema rezultira slabim odazivom, kao na zadnjem glasanju, gdje je procenat iznosio zalosnih 2%. Nije tesko pogoditi, na ciju stetu.

Osim toga postoje i odredeni problemi, tehnicke i politicke prirode, od kojih treba naglasiti otvoreno pitanje i izrazenu potrebu dijaspore za stvaranjem ministarstva za dijasporu, koja je pitanje vise politicke volje domacih politicara, ukoliko se zanemare problemi vezani za teznju da se nad dijasporom pokusavaju vrsti odredeni politicki, stranacki utjecaji i manipulacije.

Znacaj i potencijal dijaspore

Stvarni ekonomski potencijal i jacinu dijaspore, mnogi domaci mediji, medijske kuce, domaca javnost, a posebno domaci politicari, uopce nisu u stanju realno da ocijene, kao niti sav njihov znacaj.

Spomenimo podatak Svjetske banke, da je dijaspora i oni koji se smatraju migrantima 2008. godine poslala u zemlje razvoja 300 milijardi americkih dolara!, cime daleko prelaze granice pomoci za razvoj industrijskim zemljama. Ukoliko se pridruze sume novca koje se godisnje unose periodicnim posjetama domovini, onda bi skrivanje pogleda od ove vrste ekonomskog jacanja svoje zemlje, vise nego eklatantan primjer pomanjkanja politickog, ali i svakog drugog oblika realnosti, pa i mudrosti. Nije tesko pogoditi, na ciju stetu.

Upavo na ovom primjeru, rekao bih, postavlja se ispit zrelosti drustva, javnosti i politike, kako ispravno gledati na pitanje i problem dijaspore, da li kao na opasnost ili kao sansu. Izbor je vas, cuje se sve glasnija poruka mladih iz dijaspore, sto je potpuno opravdano, ako se izuzme ton glasa, koji je zapravo vise provokativan iz razloga, da se krene u akciju. Mladi su uvijek spremni i zeljni da pomognu svojoj domovini. Domaci su, po svoj prilici i na zalost, gledajuci na izostanak zeljenih i navedenih rezultata, jos uvijek drugacijeg misljenja.

Postojanje odredenog straha od dijapsore je ne/opravdano, ako se ima na umu, da u svakom pogledu, ista zeli svojim iskustvom stecenim u demokratskim i visokorazvijenim zemljama svijeta i svojim ogromnim ekonomskim potencijalom i znanjem pomoci svojoj domovini, dok domace politicke strukture uporno odbijaju tu pomoc, sto se ogleda u nepostojanju pomenutih resora vec duze vrijeme, kroz cije institucije dijaspora jedino ispravno moze da funkcionise.

Ozbiljnost trenutka, pokazuju i izjave medunarodnih politicara, da dijaspora moze puno da pomogne BiH na putu ka EU, dajuci na znanje svima i vjerovatno znajuci bolje od svih drugih koje su njene stvarne mogucnosti. Na kraju, pomenimo takoder i najnoviji projekat Instituta za istrazivanje zlocina pri Univerzitetu u Sarajevu, pod nazivom „Emigracija, iseljavanje i deportacija bh. gradana u zapadne zemlje i mogucnost povratka“, kojim je takoder ocigledno shvacena navedena ozbiljnost trenutka. Projekat je pokrenut marta 2009. godine od strane direktora Instituta prof. dr. Smaila Cekica i mr. Alage Dervisevica, kao rukovodioca ovog vrijednog projekta.



- Kraj -



Literatura i izvori


- Godisnji izvjestaj UHNCR pri UN
- Univerzalni periodicni pregled o stanju ljudskih prava u BiH, 2009.
- Internacionalna organizacija za izbjeglice (IOM)
- Njemacki Institut za ljudska prava (2008),
- Godisnji izvjestaj o ljudskim pravima sa akcentom na temu: Robovanje danas.
- Godisnji izvjestaj Instituta za ljudska prava (2008),
- Zenevska konvencija za izbjeglice


Svicarska, dana 22.02.2010
Prof. Hamdo Camo




Vezano za temu:

DIJASPORA BOSNE I HERCEGOVINE
DIJASPORA, NUZNOST ILI KOMODITET
DIJASPORA JE GLASACKA I TURISTICKA MASINERIJA


© 1999-2010 by Camo, All Rights Reserved