18.08.2008.
Dijaspora je glasacka i turisticka masinerija
Davno receno, jos uvijek vrijedi:
Emir Ramic
Predsjednik Kongresa Bosnjaka Sjeverne Amerike prof. Emir Ramic u prvom dijelu opsirnog intervjua za Sarajevo-x.com govori o problemima Bosnjacke dijaspore na americkom kontinentu. Sve se, prema rijecima gdina Ramica, moze svesti na to da je vlastima i gradanima BiH najbitniji novac i glasanje dijaspore. Novac stize ali za izbore dijaspora nema interesa.
Razgovarao: Asim Beslija
Gdine Ramicu, 350.000 Bosnjaka zivi u Sjevernoj Americi i Kanadi, sto je impozantna brojka. Kako bi vi danas opisali veze te dijaspore sa BiH i zbog cega su takve?
Dijaspora je rijetko bila u prilici da sem davanja matici, utice na bilo sta u politickom, ekonomskom, kulturnom i naucnom razvoju matice, iako ona predstavlja najkompetentniju ciljnu grupu, spremnu, sposobnu i voljnu da ulozi svoju emotivnu, moralnu i materijalnu komponentu u ekonomsku, pravnu, moralnu, socijalnu, kulturnu, naucnu, politicku i svaku drugu revitalizaciju matice. Od toga korist moze imati ne samo drzava BiH, vec cijela Evropa i svijet. Uvazavajuci znacaj i mogucnosti dijaspore, drzava BiH stice mogucnosti da tranzicioni proces sprovodi ne samo uz potrebnu pomoc demokratskog svijeta, vec i uz pomoc koja se nudi od dijaspore. Ali dijaspora mora da osjeti da se nesto u matici promijenilo u odnosu na nju, a ne samo da se prica, a da sustinskih promjena zapravo nema. Takvo osjecanje moguce je izgraditi samo dugim, upornim i iskrenim radom. Dekreti tu ne pomazu. Ljudi iz dijaspore su cisti jer ih nije pojeo sindrom samounistenja. To je rezultat cinjenice da su ljudi u dijaspori izbjegli mentalnu manipulaciju i anomalije koje su ljudi u matici stekli teskim zivotom i prezivljavanjem svega onoga sto su preturili preko glave u agresiji i genocidu.
Sta to treba dijaspori
Dijaspori treba pruziti vise od uobicajenog. Potpuno je pogresno sto se u svakom pristupu dijaspori u prvi plan istice – „potrebni ste nam“, a pod tim se uglavnom misli na novac. Tek u novije vrijeme se govori o znanju i iskustvima koje ljudi donose iz dijaspore. Dijasporu, koja se dobrovoljno i snagom svog patriotizma stavila u sluzbu drzave treba uvjeriti da je dobrodosla matici. Jer od tretmana dijaspore u matici zavisi i pozicija drzave BiH u svijetu. Svoditi drzavni odnos sa dijasporom na novac i investicije je povrsno. Ljudi iz dijaspore se moraju osjecati ravnopravnim gradanima BiH, a ne kao biznismeni koji su dosli da uloze, zarade ili potrose. Institucije i gradani BiH ne vide vaznost dijaspore. Bosnjacka dijaspora ocekuje od drzave BiH da Bosnjaci u dijaspori budu ravnopravni gradani svoje jedine domovine, a ne njeni stranci.
Interes bosnjacke dijaspore iz Amerike i Kanade za izborni proces u BiH vise je nego los. Sta je glavna smetnja da se pobudi interes ljudi, jer je jasno da bi oni svojim glasanjem mnogo toga mogli promijeniti u zemlji, posebno u dijelovima gdje je izvrseno etnicko ciscenje?
Izbori su cin na kome svaki gradanin, a posebno oni iz dijaspore prezentira svoju odlucnost, istrajnost, ponos, moralni razvoj, znanje, informiranost, i odanost matici. Izborna scena spada medu najvaznije, najozbiljnije i najprivlacnije scene ucesca dijaspore u djelovanju vlasti, jer ucesce dijaspore u kreiranju politike i funkcionisanju vlasti je znak njene drzavotvorne i patriotske solidarnosti. Cinjenica da dijaspora na izbore izlazi u malom procentu, dovoljan je pokazatelj njene svijesti i osjecaja odgovornosti prema buducnosti BiH. Dijaspora ne koristi svoje pravo da ucestvuju u kreiranju drzavne politike. Ona odbija obavezu da doprinosi opstanku osjecaja odgovornosti u bosanskohercegovackom civilnom drustvu. Time daje jasnu poruku neprijateljima drzave i drustva u BiH, ideje Bosne i bosanskog duha. Istovremeno broj prijavljenih za glasanje u diplomatsko-konzularnim predstavnistvima je odraz rada i odnosa diplomatije prema dijaspori. Vecina ambasada i konzulata ne rade nista da budu dio dijaspore i nemaju skoro nikakvu vezu sa organizacijama u dijaspori.
Ucesce na izborima i sudjelovanje u izboru buducnosti vlastite domovine, na osnovu osjecaja odgovornosti i obaveze, predstavlja odraz ljubavi prema domovini, a znamo da ljubav prema domovini predstavlja pohvalno djelo. Izbori su najuticajniji instrument koji dijaspori nudi mogucnost da svoje ideale i zahtjeve stavi u okvire izvrsne vlasti i tako ih priblizi realizaciji. Ali, zna li dijaspora odlucivati o svojoj sudbini i sudbine svoje matice? Ko ce odlucivati za dijasporu i njena vitalna pitanja? Neizlazak na izbore je jaki glas protiv buducnosti dijaspore, protiv drzave i drustva u BiH, glas za neprijatelje Bosnjaka i BiH, glas za ocuvanje paradrzavnih tvorevina izniklih na rezultatima agresije i genocida, koje i dan danas truju jedinstveno drzavno i drustveno tkivo ideje Bosne i bosanskog duha. Drustva matice i dijaspore trebaju da se zamisle nad buducnoscu BiH.
U izbornom procesu zakazala drzava
I pored propusta u izbornom procesu kao sto su: zasto se dijaspora mora registrovati svaki put za izbore?, zasto je rok za registraciju bio kratak?, zasto pored CIPS licne karte, vozacke dozvole i bh. pasosa i rodni list bez obzira na datum vadenja nije vazeci dokument?, glavni propust je nedostatak svijesti da su izbori dozivanje bosnjacke svijesti za nacionalne, duhovne, drzavotvorne i teritorijalne vrijednosti na kojima se treba graditi bosnjacka i bosanskohercegovacka buducnost. Sudjelovanje u politickom procesu i doprinos opcem dobru osnovano je pravo i duznost dijaspore. Temeljni nacin ostvarivanja toga prava i duznosti je izlazak na izbore, kao poseban zahtjev patriotske ljubavi prema domovini koja se bas sada suocava sa izazovima povijesnog iskoraka ka jacanju drzave i drustva. Tko ne izvrsava tu duznost, neodgovorno prepusta drugima da odlucuju o pitanjima koja se ticu dijaspore, Bosnjaka i BiH. I ako je postignut mali napredak u odnosu na izbore 2006. godine, razocarani smo u konacne rezultate i broj registriranih glasaca iz dijaspore za predstojece lokalne izbore. Ovi rezultati pokazuju zalosnu sliku odnosa unutar dijaspore i dijaspore prema matici, ali i nemaran odnos bosanskohercegovacke vlasti prema dijaspori. Nijedan opravdan zahtjev dijaspore nije ispostovan od strane politickih organa u BiH. S druge strane razjedinjena dijaspora je nemarna prema izbornom pravu i obavezi da svojim glasom mijenja vec ustaljeno misljenje politickog establismenta u matici o dijaspori kao glasackoj i turistickoj masineriji.
Vjerski i politicki lideri vas povremeno posjete, ima li ste takvih posjeta prosle godine. Je li bilo kakvih konkretnih rezultata tih posjeta, pocetka nekih procesa saradnje i slicno?
Politika je rad za opce dobro i kao takva predstavlja casno i prijeko potrebno sluzenje zajednici. Velicina ljudi koji se bave politikom kao i njihova iskrena ljubav prema narodu i domovini ocituju se na poseban nacin poslije izbora u izvrsavanju zadanih obecanja od onih koji su pobijedili, i u casnom prihvacanju poraza od strane onih koji su izgubili. Sluzenje narodu i domovini i jednima i drugima je zajednicka obaveza i opce dobro, uvijek iznad privatnoga i stranackog interesa. Politicari ne mogu i ne smiju cekati da im potencijalni glas dode iz dijaspore na koljena. Politicari treba da se bore za svoje glasace, da trce za njima, da dijaspori u direktnom kontaktu sa njom prezentiraju svoje politicke programe. Svake godine KBSA na Susrete Bosnjaka Sjeverne Amerike pozove istaknute politicke, duhovne, kulturne i naucne lidere iz BiH. Razmjene se misljenja o mnogim vaznim stvarima ali nema pomaka kako prema zahtjevima dijaspore, tako i u oblasti saradnje dijaspore i matice.S obzirom na veze takve kakve jesu izmedu BiH i njene dijaspore, koliko je ozbiljan problem asimilacije posebno zbog skoro nepostojanja nastave na bosanskom jeziku?
Prvog maja 2006. godine navrsilo se tacno stotinu godina od kako je utemeljena prva bosnjacka nacionalna organizacija u Sjevernoj Americi pod imenom Uzajamno potpomagajuce muslimansko drustvo Dzemijetul Hajrije Chicago. Kroz cijelo stoljece u kojem je ovo udruzenje iz Chicaga dozivjelo svoju evoluciju i brojne transformacije mozemo reci da je ocuvalo do danasnjeg dana i ostavilo Bosnjacima Sjeverne Amerike u nasljede svih pet elemenata specificnog bosnjackog nacionalnog bica: bosnjastvo, islam, bosanski jezik, bosnjacku kulturu, tradiciju i obicaje. Na ovaj nacin kao nacija kroz cio jedan vijek Bosnjaci Sjeverne Amerike su ocuvali svoju posebnost i oduprli se negativnoj asimilaciji koja je tako snazno izrazena u americkom Melting potu i kanadskom Kulturnom mozaiku. Tokom stogodisnje evolucije preko razlicitih oblika bosnjackog organizovanja pocev od Dzemijetul Hajrije u Chicagu koja je je iznjedrila Bosansko-americku kuturnu asocijaciju {BACA} pa do KBSA, kroz ocuvanje, jacanje i prezentiranje svih vrijednosti bosnjackog nacionalnog bica na najbolji nacin su nabrojane organizacije i mnoge druge bile ambasadori vrijednosti, dometa i dostignuca Bosnjaka i bosnjastva u Sjevernoj Americi. Istovremeno su one promovirale pozitvni oblik integracije, to jest stepen pozitivnog uklopljenja bosnjacke zajednice u americki Melting pot i kanadski Kulturni mozaik. Bosnjacke organizacije su svojim djelovanjem jasno pokazale jos jednu vrijednost bosnjacke dijaspore Sjeverne Amerike. Kroz cijelo proteklo stoljece Bosnjaci Sjeverne Amerike su ostali vjerni jedinstvenoj, nezavisnoj, demokratskoj, tolerantnoj drzavi BiH i otvorenom, slobodnom civilnom drustvu, u kojima svaki narod i gradanin uziva jednakopravnost, mir, slobodu. One su svojim djelovanjem sirile istinu o dogadajima u BiH tokom posljednje decenije 20. vijeka u ime postizanja pravde za sve zrtve agresije i genocida, tih strasnih zlocina protov covjecnosti, mira i slobode u Evropi i svijetu.
Raste broj Bosnjaka u Americi
Polazeci od toga da bez svijesti o pripadnosti bosnjackom etnosu svaki Bosnjak - pojedinac, po dolasku u americki Melting pot i kanadski Kulturni mozaik se nalazi pred iskusenjem gubitka svoga nacionalnog identiteta sto ima visestruke negativne ljudske i egzistencijalne reperkusije, potrebi svijesti o nacionalnoj posebnosti, sjevernoamericke Bosnjake je motiviralo da se udruze i izgrade nacionalnu instituciju koja ce cuvati i jacati zajednicke bosnjacke vrijednosti: naciju, vjeru, jezik, tradiciju, obicaje i kulturu. Tako je roden KBSA. Bez identiteta Bosnjaci su bezlicna amorfna masa koju svako moze oblikovati po svome nahodenju, po svojim potrebama i ciljevima, po svojim interesima. KBSA se pokusava tome organizovano suprostaviti.
Temeljac organiziranom, institucionalnom i stepenovanom organizovanju Bosnjaka na prostorima Sjeverne Amerike udaren je sa KBSA. Rastuci broj Bosnjaka u Sjevernoj Americi prati i rast njihovih nacionalnih, patriotskih i vjerskih potreba i zahtjeva. Potrebe za odbranom i jacanjem svih komponenti bosnjackog bica i svih pozitivnih vrijednosti multidimenzionalnog bh. drustva i drzave u Sjevernoj Americi ne mogu ostaviti KBSA po strani. To je izazov na koji on svojim intelektualnim potencijalima, bar donekle, i sada moze odgovoriti, ali i prilika za koju se treba dodatno osposobiti. Prvi korak, po meni, bio bi da se KBSA adekvatno predstavi sjevernoamerickim Bosnjacima kao njihov stit od svih aspekata negativne asimilacije u americki Melting pot i kanadski Kulturni mozaik. Da Bosnjaci znaju cime raspolazu i na koje zahtjeve realno KBSA moze odgovoriti. Zatim da KBSA predstavi Bosnjake i BiH u americkom i kanadskom drustvu i na kraju KBSA i Bosnjaci moraju naci snage da pobjede unutarnacionalne podjele i mrznju koje im zamagljuju um. Danas postoje samo dvije tacke mogucega progresa Bosnjaka; prva, unutarbosnjacki dijalog, ljudski, znanstveni, za koji je svaki onaj ko se humanim bicem cuti i, druga, sukob unutar bosnjackog bica za sto je svaki onaj u cijem tijelu animalna narav cuci. U prvo KBSA moze uloziti pamet, mudrost, razboritost, uvazavanje drugog i lijepu rijec, a u drugo dovu: Boze! uputi ih, jer ne znaju! Zeljeli su nas prikazati ne onakvim kakvi jesmo, vec kakve su nas trebali za metu. I danas smo svjedoci da oni najmocniji i najglasniji nemaju hrabrosti da stvari nazovu pravim imenom. KBSA treba siriti istinu i Bosnjacima i BiH.
Snazan otpor asimilaciji
Zivimo u dinamicnom vremenu u kome KBSA mora prihvatiti ritam brzih promjena nego sto je to bilo ranije. KBSA sada samo pokusava da odrzi korak. Za sada to uspijeva. Iskustvo steceno tokom dosadasnjeg rada KBSA posluzice nam da izvrsimo potrebne, ne samo formalne promjene i potpunije odgovorimo na zahtjeve Bosnjaka u Sjevernoj Americi.
Stradanje materijalne i bioloske osnove bosnjackog naroda je neosporna cinjenica. Gubici Bosnjaka samo tokom zadnje agresije i genocida su 10% populacije, polovina preostalog stanovnistva je protjerana iz vlastite zemlje diljem svijeta, a ostatak se nalazi na cetvrtini teritorije BiH. Veliki dijelovi bosnjackog naroda su u nezavidnom politickom, ekonomskom i kulturnom polozaju i okruzenju, bez mogucnosti neposredne povezanosti s maticom. Razorenost bosnjackih materjalnih i kulturnih dobara je ogromna. Preduvjet za bioloski, ekonomski i teritorijalni oporavak Bosnjaka jeste jacanje njihove svijesti i duha. Unutar bosnjackog naroda nema intelektualne snage koja bi odredila osnovna nacela bosnjacke opstojnosti, strategiju nacionalnog razvoja na bazi realne analize nacionalnog stanja. Razlog za to je nedostatak politickog prostora za razvoj kulture tolerancije i dijaloga unutar kojih neslaganja ideja ne znace licna neslaganja. Bosnjacima treba uvezanost na principu jednakih mogucnosti za sve. Rastuci broj Bosnjaka u dijaspori prati i rast njihovih nacionalnih, patriotskih i vjerskih potreba i zahtjeva. Potrebe za odbranom i jacanjem svih komponenti bosnjackog bica i svih pozitivnih vrijednosti multidimenzionalnog bh drustva i drzave u dijaspori je izazov na koji KBSA odgovara otvaranjem procesa za formiranje Kongresa Bosnjaka svijeta. Kongres Bosnjaka svijeta kao medunarodna neprofitna, nevladina i nestranacka organizacija, ima za cilj okupljati i povezivati Bosnjake i bosnjacke organizacije i zajednice izvan BiH i tako stvarati uvjete njihovog uspjesnijeg djelovanja za interese BiH i Bosnjaka. On djeluje na prezentiranju i povezivanju svekolike bosnjacke bastine, historije, kulture, tradicije, jezika i duhovnosti u velikoj porodici naroda svijeta. Istovremeno prezentira najbolje vrijednosti multidimenzionalnog bosanskohercegovackog drustva i drzave u prodici drzava svijeta.
Kao krovna organizacija dijaspore u tom dijelu svijeta, imate li podatke i pratite li statistiku o kretanjima nasih gradana? Koliko ih se vratilo u BiH, koliko je novopridoslih, koliko je ljudi odselilo u druge zemlje.
KBSA nema tacne podatke o broju gradana BiH van matice. Mi se sluzimo podacima dobivenim od institucija BiH koji kazu da vise od 1,3 milona gradana BiH zivi u dijaspori. Kada je u pitanju Sjeverna Amerika i posebno Bosnjaci, KBSA operise sa brojkom od oko 350.000 sjevernoamerickih Bosnjaka, od cega oko 300.000 americkih i oko 50.000 kanadskih Bosnjaka. Prema procjeni KBSA vise od 80 % od naznacenog broja sjevernoamerickih Bosnjaka su protjerani iz BiH kao rezultat agresije i zlocina genocida.
(Sarajevo-x.com)
|
