30.01.2010.
Dijaspora i dalje na drzavnoj margini
Drzava se bavi sama sobom. Zato se od nje trenutno ne moze ocekivati znacajna pomoc. Za pocetak bi bilo dobro da postoji, ako vec ne ministarstvo a ono makar neka komisija za dijasporu, da se napravi zakon o dijaspori itd., istaknuto je na ovom okruglom stolu u Mannheimu Iako bosansko-hercegovacka dijaspora spada medu najmnogobrojnije u svijetu ona je ipak zapostavljena i prepustena samoj sebi. Ovo je jednoglasna ocjena okruglog stola na temu BH dijaspora njeno stanje i mogucnosti, odrzanog u njemackom gradu Mannheimu u petak, 18.12.2009. godine u Kulturno-sportskom centru Ljiljan. Organizator ove sesije bio je Bosnjacki akademski forum Njemacke (BAF) a u povodu 25. novembra, Dana drzavnosti Bosne i Hercegovine. U radu okruglog stola ucestvovali su Avdija Alibasic, profesor historije i slobodni intelektualac, Midhat Hajrovic, generalni sekretar Zajednice sandzacke dijaspore, dr. Nedim Makarevic samostalni privrednik i Ishak ef. Alesevic, glavni imam oblasti Hessen ispred Islamske Zajednice Bosnjaka Njemacke. Sesiju su moderirali Zenahir Mrakovic i Senad Hadziselimovic.
S obzirom da je ova sesija bila jedna od manifestacija uprilicenih u povodu Dana drzavnosti BiH, moderator je u samom uvodu zamolio prof. Alibasica da kaze nekoliko rijeci o znacaju ovog historijskog momenta za BiH. Osvrcuci se na drzavno-pravni kontinuitet BiH, profesor Alibasic je podvukao da je drzavnost BiH definisana jos poveljom Kulina-bana iz 1180.god. Formu drzavnosti BiH je zadrzala tokom cijelokupne povijesti, pa i u okviru turske i austro-ugarske imperije kao corpus separatum. 25. novembra 1943.godine BiH je jos jedanput potvrdena kao drzava svih njenih gradana i naroda.
U nastavku okruglog stola Ishak ef. Alesevic se bavio terminom dijaspore isticuci kako starogrcka rijec dijaspora znaci nesto sto je razasuto, rastjerano, dok se u terminoloskom smislu pod dijasporom podrazumijeva jedna vjerska ili pak nacionalna grupa koja je na bilo koji nacin protjerana i zivi na tudem teritoriju a kulturno je vezana za svoju domovinu. Bosansko-hercegovacka dijaspora prema nezvanicnim procjenama broji oko 1,3 miliona ljudi, razasutih u preko stotinu zemalja svijeta istakao je ef. Alesevic. Od toga, na primjer, samo u SAD-u zivi preko 300 000 nasih ljudi a 50 000 u Kanadi.
On je naveo da se nasa dijaspora, uglavnom, moze podijeliti u cetiri kategorije: Prva kategorija je stara dijaspora koja je zemlju napustila 1945., druga je tzv. politicka dijaspora koja je zemlju napustila izmedu 1945. i 1960., nakon cega je do kraja 80-tih godina uslijedila ekonomska i na kraju od 1992., ratom uzrokovana dijaspora. Prema rijecima Ishak ef. Alesevica 78 % nasih ljudi u dijaspori cini ova posljednja grupacija, dakle ljudi koji su od 1992. godine prognani sa svojih ognjista. Medutim, iseljavanje naseg naroda jos uvjek ne prestaje. Tako je prema njegovim saznanjima Bosnu i Hercegovinu od 1996.godine napustilo preko 250.000 mladih ljudi i ta tendencija je u porastu, sto je jako zabrinjavajuce zakljucio je Ishak ef.
Midhat Hajrovic, generalni sekretar Zajednice sandzacke dijaspore, se u svom obracanju bavio razlikom izmedu termina dijaspora i nacionalna manjina. Dijaspori ne pripada nikakav teritorij, ona je jedna etnicka manjina koja zivi na tudem teritoriju a kao cilj pred sobom ima svoju domovinu. U tom smislu smo mi u Sandzaku nacionalna manjina jer zivimo na svom teritoriju. Nismo dijaspora. Medutim, povijest koja je razdvojila Sandzak od Bosne napravila je od ovog podrucja jedan specifikum i mi smo danas emocionalno jako vezani za Bosnu.
S obzirom da je obisao svijet od Australije do Amerike i cesto imao priliku da se susretne sa nasim ljudima u dijaspori, dr. Nedim Makarevic je iznosio neka svoja iskustva i zapazanja. Primjetio je da su problemi sa kojima se ljudi u dijaspori susrecu uglavnom svugdje isti, te da od strane drzave nije primjetna bilo kakva konkretna strategija kojom bi se ta nasa rasutost po butum svijetu makar donekle obuhvatila, akamo li da se taj potencijal mudro iskoristi. Prema njegovim rijecima, 20 % bruto nacionalnog dohotka nase drzave je novac koji dode iz dijaspore. Stoga se drzava BiH mora vise i konkretnije okrenuti prema dijaspori.
Na pitanje moderatora zasto BiH nema neko tijelo koje bi se bavilo dijasporom, odgovorio je prof. Alibasic: Drzava se bavi sama sobom. Zato se od nje trenutno ne moze ocekivati znacajna pomoc. Za pocetak bi bilo dobro da postoji, ako vec ne ministarstvo a ono makar neka komisija za dijasporu, da se napravi zakon o dijaspori itd.
U nastavku se razgovaralo i o vecim temama kao sto su znacaj i uloga dijaspore u politickom zivotu Njemacke kao i o njenim mogucnostima bolje saradnje sa domovinom, Bosnom i Hercegovinom. U diskusiji koja je uslijedila izneseni su i konkretni prijedlozi. Posebno su u tom pogledu isla izlaganja gosp. Hajrovica i prof. Alibasica. Oni su na konkretnim primjerima pokazali kako se moze uspjesno saradivati.
Iako su bili pozvati okruglom stolu nisu prisustvovali generalni konzul BiH u Stuttgartu Hariz Halilovic, zbog poslovnih obaveza i konzul u Frankfurtu Rasema Mehadzic, zbog bolesti. Predlozeno je da se zakljucci sa ove sesije u pisanoj formi dostave njima i da skupa pokusamo iznaci put zajednickog djelovanja.
Za kraj interesantna je cinjenica da, na primjer, jedna Crna Gora, koja nema ni blizu svih stanovnika ukupno koliko ih Bosna ima samo rasijanih po svijetu, ima Centar za dijasporu. Hoce li milion i tristo hiljada nasih ljudi u dijaspori i dalje biti prepusteno samim sebi, ostaje da se vidi.
(www.preporod.com)
|
