30. 08. 2008.
Bosnjacka dijaspora je direktni proizvod genocida. Cijeloj jednoj etnickoj grupaciji je prijetilo fizicko unistenje ciji je nestanak bio plan, cilj, a kasnije i prilika nekim drzavnim politikama na cijem vrhu se nalazilo nekoliko ambicioznih nacionalistickih politicara podrzanih od samog vrha vojnih krugova.
Malo se koja zemlja svijeta, poput Bosne i Hercegovine, moze "pohvaliti", da joj je dvije trecine gradana moralo napustiti domovinu i zapoceti novi zivot u oko 150 drzava svijeta.
Masovno napustanje zemlje devedesetih godina, u vrijeme kada je bjesnila agresija i poslije, vecim dijelom onih koje danas nazivaju dijasporom, nisu napustili rodnu grudu iz avanturizam, a niti materijalne dobiti.
Bosnjacka dijaspora je direktni proizvod genocida. Cijeloj jednoj etnickoj grupaciji je prijetilo fizicko unistenje ciji je nestanak bio plan, cilj, a kasnije i prilika nekim drzavnim politikama na cijem vrhu se nalazilo nekoliko ambicioznih nacionalistickih politicara podrzanih od samog vrha vojnih krugova.
U pocetku je to bio plan pomoci koji se, u vremenu nakon toga, u par sljedecih decenija, pretvorio u novi cin genocida.
Malo koja dijaspora je duboko podijeljena, kao sto je to bosanska i to bas po nacionalnoj osnovi na: Bosnjake i bosanske Hrvate i bosanske Srbe. Muslimane, katolike, pravoslavce.
Tako su stvorene i odobravane prilike, zagovarane jos u vremenu agresije "preseljenje naroda", a povratak nije bio apsolutno moguc. Takvo stanje traje i nakon svih ovih trinaest godina. Stanje u Istocnoj Bosni je jos gore.
Vremenom, nerjesavanjem za zivot potrebnih uslova u domovini te povratak, ne optuzujuci nikoga, ljudima u dijaspori nije nista drugo ostalo, nego da zivot zive ili silom prilika opet zapocnu u zemlji, koja im je pruzila utociste.
Neki su imali srece, neki manje, a neki nikako.
Prilike u nekim zemljama svijeta, kao i slika gostoprimstva se poboljsavala, a negdje pogorsavala. Opsta situacija, sigurnost, borba protiv terorizma, pogadala je najslabije zasticene. Uvjeti se za neke nisu promijenili sve do danas. U nekim zemljama "nasim izbjeglicama" jos uvijek nije rijesen status, tako da pogodjeni ljudi nemaju pravo na rad, zenidbu, udaju, djecu...Malo o tome ko zna, malo koga to zanima, ali svaka prica ima dvije strane. Zapravo, koga to zanima?!
Odnos prema dijaspori
U ocima "domace javnosti" dijaspora zaraduje "brdo para".
Dolazeci godisnje u domovinu, zbog toga cijene rastu, a ispasta opet "domaci" svijet.
Domaca javnost izgleda, vise je zainteresirana za vlastitu ekonomsku korist.
Naravno, ona ne izostaje. U Bosnu i Hercegovinu, po nekim izvorima, godisnje se slije (sa dijasporom!) oko 1,5 milijarda dolara.
Domaca javnost, nije zainteresovana za koriscenje novostecenog znanja i kvalitetnog kadra.
Po nekim izjavama, ljudi ima dovoljno, ono sto nedostaje jesu - investicije!
Nuznost ili komoditet
Domaca javnost smatra da:
- nasa dijaspora nije dovoljno bogata da bi BiH donijela tako potrebne investicije;
- dijaspora je ofarbana stranackim, cesto vjerskim farbama, da gradanska opcija skoro i ne postoji;
- dijasporu treba koristiti u podrucjima koja trebaju i odgovaraju iskljucivo "domacima";
- dijaspora treba da ostane tamo gdje jeste;
- da dijaspore sebe smatra najvecim patriotama;
- dijaspora treba sto manje da "soli pamet" drugima;
Malo ko zna:
- da u dijaspori lezi velika snaga sadasnjeg, ali i buduceg lobija za Bosnu i Hercegovinu;
- da se ciljevi investicija vlastite dijaspore razlikuju od drugih, stranih investitora;
- da je za uzajamni rad potrebno vise od deklarativne volje koju izrazavaju domaci politicari;
- da dijaspora nije i nisu samo tamo neki ljudi koji su odlucili zivjeti negdje u tamo nekoj drugoj zemlji;
- da ulaganja u vlastitu dijasporu nisu ulaganja u neke religijsko-nacionalne infrastrukture;
- da je vecina prica o dijaspori bajka, cesto iz zavisti;
- da je veliki dio dijaspore veoma obrazovan, pa i sa zavrsenim najvisim skolama svjetskog kalibra;
- da je dijaspora stanovnistvo BiH, koje samo zivi u drugim zemljama svijeta;
- da nema nikakve razlike izmedu "domacih" i dijaspore i da oni domovinu vole istim zarom;
- veliki dio dijaspore nije zaboravio svoju vjeru, svoj narod, svoju pripadnost, svoju zemlju;
- veliki dio dijaspore zeli pozitivno rjesenje o dvojnom drzavljanstvu;
- veliki dio dijaspore zeli veci utjecaj na politicku i ekonomsku situaciju u zemlji;
Mnogi na zalost smatraju, da bi novac i investicije od dijaspore bile potrebne, ali sama dijaspora nije!
Slabljenju Bosnjaka, diobom na ove i one, cesto, pa i nesvjesno, doprinose upravo neki vodeci Bosnjaci!
Kome je zapravo i zasto u interesu dijeliti Bosnjake!
Postavljanje pitanja: "sta je drzava svojoj dijsapori" i "sta je dijaspora svojoj drzavi", sasvim je pogresna, gledajuci sa obadvije strane i ona vodi u corsokak, u kojem svako na kraju moze da kaze: "Koga nema, bez njega se moze!"
Gdje je rjesenje
Svima je znano, da je u ovom slucaju, svako svakome potreban!
Iskazivanje ljubavi ima vise varijacija i ono je potrebno vise nego ikada.
Nadmudrivanje, ko je kome vise potreban, ko koga vise (ne)voli, nema smisla.
Svi jesu i trebaju biti jednaki.
To sto se dijaspora slabo ili nikako "ne odaziva" na izbore, moze da bude znak samo onoga, sto se dijaspora osjeca napustenom od strane svoje domovine, a briga moze da se iskaze minimalno, ne u novci, vec u podrsci.
Dobar pocetak bi bilo konacno otvaranja skola na bosanskom jeziku, sa od drzave priznatim diplomama i t.d.
Ne smije se zaboraviti da je i dijaspora suocena sa svojim problemima, od gubitka najblizih, napustanja domovine nacinom koje oznacava veliko i tesko ponizenje, jos jedno silovanje vise, jos jedan genocid vise, gubitkom i boli za najblizim, gubitkom statusa, podrske, svake vrste, odlaska i dolaska na nepoznato, strano, cesto i neprijateljski raspolozeno tlo, okolinu i trenutnu atmosferu koja prema ljudima, koji su pobjegli iz jednog rata takoreci u drugi, podmukliji i koja se ne moze nazvati bas prijateljskom...vise je rijec o "trpljenju".
Zato, price o dijaspori, koja samo "zaraduje pare", dode u domovinu da "podize cijene" od kojih domacini pate, samo je iluzija, dio koji pripada sferi maste i koja uopce ne odgovara istini.
Umjesto optuzbi, vise bi odgovarla opcija izgradnje jedne platforme, cija svrha bi vise trebala da bude usmjerena na to, da svaka od strana "ima vise sluha za onu drugu".
Nije li jednostavnije poceti sa suradnjom na ravnopravnoj osnovi, dijaspori dati priliku da se dokaze na svakam mjestu, pa ako je to na ekonomskom, kulturnom, zasto ne i u parlamentu?!
Time bi se prestalo sa vjecnim pitanjima: da li se dijaspora vraca ili ne vraca kuci, kad se zna da je "dusom i tijelom" u svojoj domovini.
Izmisljati protivnike u vremenu kad je manjak saveznika, u vremenu kada je potrebna svaka potpora, posebno novcana, ne iskoristiti znanje, iskustvo, volju i pamet vlastitih ljudi, trenutno je "velika greska u koracima".
- Kraj -
Prof. Hamdo Camo
|
