Skolski sistemi (EU) Srednje Evrope

Na prvi dan proljeca 2007.godine, u medijima je eksplodirala vijest:
"UN u Zenevi - Njemacki sistem skolstva je diskriminirajuci!"

Cak i polupismenom covjeku ne treba mnogo da shvati, da isti sistem vlada u Austriji, Svicarskoj i mozda u jos kojoj susjednoj drzavi.

Najtragicinije od svega je, da ovo nije prvi put, da se kritikuje skolski sistem, nakosn sto je prije samo cetiri godine seriozno provedena za cesto citirana, a za njih tako neugodna PISA studija.

Ukratko receno, njemacki skolski sistem je diskriminirajuci, prije svega prema djeci "nizih socijalnih slojeva", ukljucujuci djecu stranaca, azilanata, kao i svih onih sa "nizim socijalnim statusom". Njima se, u odnosu na djecu iz "visih socijalnih slijeva", onemogucava (izdavanjem skolske diplome, preporuke) gimnazija, to automatski znaci, mogucnost viseg skolovanja, recimo fakulteta.

Time, na bolji uspjeh u zivotu, bolje obrazovanje, a time i sanse za izborom i zapsoljavanjem u bolje placenim zanimanjima, imaju oni ciji su roditelji bolje situirani, bolje obrazovani.

Slicna situacija je primjecena u Austriji i Svicarskoj.

Odmah nakon proglasenja doslo je do opsirnih objasnjenja, pa cak i prihvatanja konacne kritike od strane UN predstavnika.

Rasireno misljenje je da bi, zbog djece koja se nesto kasnije razvijaju, trebalo tu granicu pomjeriti u naprijed, za jos dvije godine i da bi to po misljenju vecine ucitelja i nastavnika bilo najoptimalnije.

Osim toga, ustanovljene su i cinjenice, sto je sa zaljenjem potvrdjeno opet od ucitelja i nastavnika, da cesto dolazi do "gresaka u preporuci", pa se tako za samo par godina ustanovi da su, oni koji su dobili ocjene, da edva zavrsavaju "realnu skolu", postali izvrsni studenti medicine, a neki su se pokazali i kao "super mozgovi".

Sto reci na sve ovo, kako reagovati?

Ministar skolstva pokrajine Bayern izjavljuje, kako UN nije shvatila njihov skolski sistem kako treba, a zapravo niko ne zna reci, kako bi to predstavnik UN, zapravo trebao da ga shvati.

Ustanovljeno je da u pogranicnim podrucjima, koja granice sa Belgijom, sve vise djece stranaca odlazi u Belgiju preko dana na skolovanje (i to je u EU moguce!), da bi se navecer ili krajem tjedna vracali kucama. Naime, u Belgiji imaju velike sanse da zavrse gimnaziju i kasnije nastave studije u Njemackoj.

Svi strahuju, cak i znaju, pa i prvacici u osnovnim skolama, sta ih ceka ("1 euro job"), ako se ne skoluju za neko bolje zanimanje, koje ce im time donijeti i vecu zaradu.

Ovo jos nije kraj, vec samo vrh ledenog brijega i pretpostavljam da ce se o ovoj temi jos vise cuti, posebno kad su u pitanju nasa djeca, nasa buducnost, a da ne govorimo o pravu, da svako dijete ima ili treba da ima pravo i sansu da postigne sto bolje obrazovanje i rezultate skolovanja.

Kao sto znamo, to drustvo ocekuje od njih, a sada im isto to drustvo to onemogucava i to je ono, sto je zapravo najbolnije za sve spomenute ucesnike.