Knjizevnost BiH
Početna - - Početna
DUBROVNIK


"PUTOPISI" EVLIJE CELEBIJE 1664. GODINE

HISTORIJA BOSNE I HERCEGOVINE




NASTAVAK PUTOVANJA U VILAJET DUBROVNIK

Putopisi Evlije Celebije, obilazak nasih krajeva 1664.g.

Sutradan je oglasen polazak. Podigli smo se iz Ljubinja2 i isli prvo u juznom pravcu. Prelazeci mnogobrojne ravnice i brda stigli smo za sedam casova u nahiju

NAHIJA LJUBOMIR,3

Ovdje smo odsjeli pod satorima sa cijelom vojskorn Suhrab Mehmed-pase.4Gradski kapetan5 je u svome dvoru priredio Suhrab Mehmed-pasi tako veliki banket da se to ne moze opisati. Poslije gozbe podijeljeni su pokloni Suhrab Mehmed-pasi, Pracali Mustafa­-pasi6 i meni, siromahu. Zatim smo se povukli u svoj sator.Ova nahija ima brojna napredna sela, sa poljima, livadama, vinogradima i bastama. Njeno stanovnistvo je zbog prijatne klime veselo, a zemlja vrlo plodna. Mnogobrojne rijeke, koje teku sa litica koje se nalaze na sve cetiri strane, pokrecu na stotine mlinova. U selima po periferiji ovoga zelenilom i cvijecem obraslog polja nalaze se kule sa po pet do deset topova i pusaka. Svi ratnici grada

1 U orig.: Dubra Venedik. Tako se od sredine XVII vijeka naziva Du­brovnik u mnogim turskim spisima pa i u zvanicnim dokumentima. Dotle je preovladavao pravilan domaci oblik: Dubrovnik. 2 U orig.: Lubin = Ljubinje, kasaba u Hercegovini izmedu Stoca i Ne­vesinja. I u zvanicnim turskim izvorima ona se zove Lubin. 3 Nahija Ljuhomir, predio kod Trebinja, pominje se jos sedarndesetih godina XV vijeka. 4 Vidi ovdje str. 245, nap. 12.1. str. 419, nap. 97. 5 Interesantno je da Evlija pominje gradskog kapetana u Ljubomiru. Ljubomir nije bio nikakva samostalna kapetanija niti je mogao imati svoga kapetana, nego je tu rijec ili o agi mjesne utvrde ili o kapetanu podrucne ka­petanije. U ovom slucaju u obzir dolazi samo Novska kapetanija, kojoj je pri­padala i nahija Ljubornir. (Up. H. Kresevljakovic, Kapetanije u Bosni i Herce­govini Sarajevo 1954, 144.) 6 Pracali Mustafa-pasa bio je rodom iz Prace u Bosni na putu Sarajevo-Gorazde. On je u aprilu 1664. g. sa nekirn drugirn pasama sakupljao vojsku u Hercegovini da je uputi protiv hajduka na dubrovackoj granici (GNC, XXXI, 1912, 258).

IZ LJUBINJA U DUBROVNIK 1664.

Novog,7 stanuju vecinom u ovoj nahiji. Grad Novi, naime, granici sa Dubrovnikom. Izmedu njih nema nikakvog drugog kadiluka ni nahije. Suhrab Mehmed-pasa je izdao zapovijed da se odsjedne na tome polju.

Sutradan sam ja, siromah, otisao da u grad Dubrovnik odnesem uzvisenu zapovijed i pisma velikog vezira kojim je trazio da se iz Dubrovnika8 posalje poslanik sa haracom (hazine).9 Od naseg dobrog gospodara Suhrab Mehmed-pase dobio sam pedeset dobrih, naoruzanih i uljudnih momaka kao pratnju. Osim toga, dao mi je sto pedeset dukata i jedan curak od samura.

Krenuvsi sa toga polja, isli smo u juznom pravcu kroz krs i planine na granici Frengistana.10 Na putu smo podnijeli sto hiljada muka i nevolja. Morali smo stalno sa svim nasim junacima-pjesa­cima biti u pripravnom stanju. Putujuci tako, stigli smo za sest sati na konak u

KULU SLANO,11

Ona se nalazi na granici dubrovackog vilajeta. To je visoka kula koja se nalazi na podrucju izmedu hercegovackog sandzaka i Dubrovnika, na jednom tijesnom i nepristupacnom mjestu na obali rijeke Slane.12

Ta rijeka dolazi sa bileckih planina,13. Tekuci prema zapadu, ona tece dvanaest sati pa onda ponire kao derdap pod jednim viso­kim brdom u nahiji Popovo.14 Ta se rijeka uvijek prelazi ladom. Ali onaj most na Slanom preko te rijeke ima jaku utvrdu i kulu, koje je podigao Gazi Husrev-pasa.15Ona ima svoga gradskog zapo-

7 Herceg-Novi u Boki. (Uporedi ovdje str. 436. i dalje).

8 U orig.: Venedik, mjesto Dubra Venedik = Dubrovnik.

9 Dubrovcani su se obavezali, 7. februara 1442, da daju sultanu Muradu dar u vrijednosti od hiljadu dukata. 1458 (23. X. 1458 - Skoplje) povisen je taj danak na 1500 dukata pa je za kratko vrijeme podignut na 15 000 duk. od 1481. godine utvrden je na 12 500 dukata. Taj je danak odasi1jan svake godine. Od 1703. god. p1acao se danak svake trece godine. (I. Jarecek, Die Bedeutung von Ragusa, 63; Radonic, n. d., XXXI, 1912, str. 234, nap. 7; I. Bozic, Dubrov­nik i Turska u XIV i XV vijeku).

10 Brda izmedu Ljubomira i Trebisnjice (Vardista). Niti su ona na granici Frengistana (Evrope), niti je Trebisnjica granica dubrovacke drzave, kako je to vec napomenuo Radonic, GNC, XXXI, str. 234, nap. 8.

11 Staro Slano na desnoj strani Trebisnjice nize Trebinja. Tuda je prolazio put Mostar-Ljubinje-Dubrovnik i varijanta puta Dubrovnik-Bilece. Na St. Slano se islo narocito kad je Popovo bilo pop1avljeno (Radonic, GNC, XXX, str. 234, nap. 9).

12 Rijeke Trebisnjica.

13 U Orig.: Bileke = Bilece, mjesto ,1 Hercegovini na putu Trebinje- Gacko. Evlijin obicaj da planine naziva po ob1iznjim mjestima vec nam je dobro poznat.

14 Nahija Popovo nazvata po istoimenom polju kroz koje protice Trebisnjica. Pominje se od 1468. godine.

15 Vjerovatno misli na bosanskog namjesnika Gazi Husrev-bega. O njemu vid. ovdje str. 107, nap. 75. vjednika (dizdar), dvadeset i devet vojnika posade, skladista municije, sahi-topove i musket-puske, i sve je to uvijek spremno. To je utvrdena kula. U toj kuli nalazi se stalno, dan-noc, jedan sposoban aga bosanskog vezira sa pedeset vojnika. Tako isto jedan aga hercegovackog pase i jedan aga od corbadzija grada Novog. Oni stalno u toj kuli sjede. Tu naplacuju carinu od svih karavana koji dodu iz Sarajeva (Bosna Saraj) kao i od svih karavana koji odlaze u Dubrovnik i otuda dolaze, tako da od svakog tovara uzimaju po jedan gros, a od jednog konjskog tovara po jednu cetvrtinu grosa na ime carine (badz). Na pocetku svakog mjeseca jedan dubrovacki kapetan se pedeset lacmana16sracuna i popise djumruk koji je naplacen na ovome mostu od prolaznika (»putnika i namjernika«) i o tome izvjestava bosanskog vezira i svoga kralja-bana.17

Zatim smo se podigli iz te kule i isli u jugoistocnom pravcu. Prolazeci kroz paklene i strmenite doline i kamenite uvale, podni­jeli smo velike teskoce dok smo stigli na konak u

LAZARET BANDISKA-HAN,18

U tom hanu konace svi putnici, karavani i sluzbenci koji dolaze iz svih podrucja, iz Carigrada, Hercegovine i Bosne. Sluzbenici ovoga Lazaret-hana posluzuju i smjestaju putnike i od mnogih doznaju tajne stvari i njihove privatne poslove. Neki ljudi tu ostaju po cetrdeset dana, a propisano je da se mora ostati najmanje deset ili sedam dana. Goste koji tu stanuju nadzire jedan aga soldata sa pedeset vojnika. Ako bude potrebno da se neka roba koja nije ovdje stajala cetrdeset dana unese u grad i prodaje,onda se ta roba s kraja ili po rubu pospe sircetom, pa se onda ta roba koja je tu cuvana na smjenu unese u grad i prodaje. Naime, po njihovom neumjesnom misljenju, kuga se ne moze unijeti u grad robom koja se prelije sircetom.

Oblik Lazaret-hana. - Taj se han nalazi na zapadnoj strani grada Dubrovnika.19 On je jako daleko od grada, a izgraden je na cetiri ugla kao cetvorougaoni han. Ima vise spratova, dobre sobe, kuhinju, staje kao i sobe za »soldate«. Straze koje svako vece na smjenu paze na goste zatvaraju kapije, pa ih u zoru opet otvaraju.

16 U orig. stoji »lasman« = »Lacmanin« po jugoist. krajevima nasega na­roda upotrebljava se u znacaju stranca, covjeka cija nosnja nije turskog kroja (GNC, XXXI, str. 235, nap. 14).

17 Tj. dubrovackom knezu, koga zove »kralj«, »ban« i »prim«.

18 »To je »Lazaret« (Karantin) na Plocama, istocnom predgradu dubrovackom. Tu je bio i »Tabor«, gdje se istovarivala roba iz turskih zemalja i uopste vodila trgovina s ljudima odande. Neke od tih zgrada (podignute po­cetkom XVII v.) stoje i danas, tako i sam han. Sto se tice drugog imena, »Bandiska«, to je u vezi s talijanskom rijci: bandire (mlet. bandizar), koja je po Primorju bila u upotrebi u obliku »bandiz’ati« - istjerati, prognati, upravo: staviti van zakona. Putnici, polazeci iz Dubrovnika, provodili su posljednju noc pred polazak u Lazaretu i bill su »bandiz’ani «- kontumacirani, nisu se vise smjeli vracati ne izdrzavsi potpunu karantenu« (Radonic, GNC, XXXI, str. 235, nap. 18).

19 Lazareti su istocno od Dubrovnika.

Ima tu izvan hana jos nekoliko ciganskih i vojnickih kuca. To je veliki han cetvorougaonog oblika na jednom kamenom mjestu pored morske obale. Ovdasnji strazari motrili su i na mene siro­maha. Treci dan naseg boravka ovdje pozvali su me sa nasom prat­njom u grad i mi smo otisli.

GRAD DUBROVNIK,20

Na ovome malom podrucju nalaze se dva Venedika. Jedan zovu Bundukani Venedik (Venecija).21 On je nas neprijatelj, koji vec dvadeset godina vodi rat s Osmanlijama.22 Ovaj nazivaju Dubra­Venedik.23 On je vrlo star, a stanovnici su mu velik narod hriscanske vjere. Oni su preveli Evandelje na latinski jezik. Po njihovom vjerovanju »Evandelje je« - kako kazu - »objavljeno Isusu Hristu na nasem latinskorn jeziku«, i time se ponose. Zaista je stari latinski jezik najpravilniji, najjasniji od svih raznovrsnih jezika hriscanskih naroda. On je po svojim gramatickim, morfoloskim i sintaktickim zakonima istancan i lijep kao persijski jezik.

Istorije pisane na tome jeziku su u ovome carstvu vrlo pouzdane, one nikad ne pisu neistinu. Cak kada neko od njih napise jedno djelo, onda to djelo i istoriju prostudiraju svi svestenici, pa ako nadu da u njoj nema nista neumjesno, da nema pretjeranosti niti nedostataka, onda je svi potpisu svojim potpisima kao misljenje sviju i potvrde pecatima dvanaest banova. Posle toga izdaje se nalog da se djelo stampa.Imaju mnogo vrlo sposobnih i obrazovanih astronoma, hirurga, agronoma i savrsenih istoricara.

To su ljudi koji nastoje da zive u skladu sa nacelima mira i dobrih odnosa, tako da dosada nisu nikada nista uradili suprotno dobrim mirovnim odnosima. Na pocetku svake nove godine njihovi poslanici dolaze prije svih drugih i obnavljaju mirovni ugovor. Ali, premda se nalaze pod zastitom Visokog Carstva, to ipak od njih poticu sve varke, intrige i davolstva koja oni ispod zemlje prenose u hriscanski svijet kao najvecu kugu.

Njihov poglavar je jako bogat. To dolazi narocito otuda sto on, zavaravajuci nas, daje nasem zivotnom neprijatelju Mlecanima (Bundukani Venedik) hranu potajno, ispod tezge, i sto se prema svakom ponasa servilno i mizerno, te sa svim kraljevima zivi u miru i dobrim odnosima. To su vrlo mudri i sposobni ljudi. Prema meni, siromahu, ponasali su se takode vrlo udvorno; uveli su me svecano u svoj grad, koji je njihova prijestonica. U tome gradu nalaze se po

20 U Orig.: Dubra Venedik.

21 »Bundukanski Venedik« su Mleci. Ovaj naziv Evlija je preuzeo od starih arapskih geografa.

22 Kandijski rat (1645-69). Po ovorn se mjestu vidi da je Evlija ova svoja putovanja opisivao brzo poslije samog puta.

23 Turski oblik za Dubrovnik bio bi upravo Dubrovnik, ali se od XVII vijeka javlja i u turskim zvanicnim dokumentima oblik Dubra-Venedik. jedan vrijedan aga bosanskog i hercegovackog pase kao povjerenici za djumruk. Mene, siromaha, ukonacili su zajedno sa svom mojom pratnjom u jednom dvoru blizu pomenutih aga i odredili jednog starjesinu svojih soldata da nas nadzire i dali nam sve jelo i pice koliko je bilo potrebno. Mi smo se smjestili u toj nasoj kuci, ali nam strazari uopste nisu dopustili da setamo. Odmah po zalasku sunca zatvarali su kapije na konaku pasinskih aga kao i na nasem, pa su ih ujutro opet otvarali.24

Oblik i polozaj grada Dubrovnika. - To je izgraden grad na morskoj obali u obliku luka, a graden je tako cvrsto kao da ga je gradio Seddad. Nema nigdje napisano da je neprijateljska noga od postanka ovoga grada zakoracila u njega, niti se na kojoj strani mogu vidjeti neki tragovi napadanja na grad. Sa istocne i sjeverne «strane je kopno i na toj kopnenoj strani nalazi se jedna velika kula jaka kao Magogov bedem.25 s nje se vidi cijelo Jadransko rnore26 tako jasno kao da je pod rukom. Na toj kuli nalaze se veliki balje­mez-topovi, koji cuvaju pristaniste i kopnenu stranu grada. Na kuli ima cetrdeset i sedam puskarnica. Opseg grada zaprema ravno dvije milje, ali ga nije bilo moguce koracima izmjeriti.

Ne samo sa morske nego i sa kopnene strane nalaze se dva jaka utvrdenja i jedan opkop ozidan od kamena skriljca. Sa kopnene strane nalazi se pet uzvisenja koja dominiraju gradom. Na onoj strani grada koja njim dominira nalaze se trostruke tabije i dva bedema debela po dvadeset arsina, a izmedu njih se protezu opkopi. S morske strane nalazi se samo jednostruki zid. Ima sedam stotina malih i velikih topova. Buduci da oni osjecaju veliki strah zbog uzvisina koje dominiraju gradom, oni odrzavaju prijateljske odnose sa sedam kraljeva27 i placaju harac i carinu Osmanlijama. Ali opet izvuku od raje drzava kojima zive u prijateljskim odnosima dva­deset puta vecu vrijednost od toga haraca.

U unutrasnjosti grada nalaze se potijesne ulice i dobre kuce i uopste nema pustog zemljista. Prazan prostor predstavljaju samo »politicki trg«,28 trznica i trgovi pred dvadeset i dva manastira.29

Od svih manastira istice se posebno Hercegov manastir,30 koji je takav da predstavlja citadelu ovoga grada. Svi njegovi svodovi

24 Nepovjerenje dubrovacko prema strancima pominju i inace putnici. (Vidi Radonic, GNO, XXXI, str. 237, nap. 26).

25 Minceta, najvisa kula dubrovackih utvrdenja. (Dalje vidi Radonic, n. d.,238.) Sto se tice izraza »kula Medzudz«, misli se Vavilonska kula St. zavjeta, koju je, po mus1imanskoj tradiciji, podigao legendarni Medzudz--Magog Sv. pisma, Mandzuke nasih nar. pjesama (Radonic. GNC, XXXI, str. 238, nap. 27).

26 Korfesko (krfsko) more (Körfez Deryasi) je Jadransko more. (Vise vidi Radonic, n. d., XXXI, 238, nap. 28.)

27 Za Evlijin izraz »sedarn kraljeva« vidi ovdje str. 360, nap. 42.

28 Misli, po svoj prilici, na palatu Velikog vijeca do »Dvora«. Slobodan je prostor danasnja pijaca »pred Dvororn« (Ibid., nap. 31).

29 Nije jasno Sta misli pod 22 manastira. (Vise vidi Radonic, GNC, XXXI, str. 239, nap. 31.)

30 Mozda crkva Sv. Stjepana, kako je pretpostavio Radonic, ibtd., nap. 31.

pokriveni su olovom. Osim toga, tu se nalaze crkve principa prima,31 arhiepiskopa i banova.32

Kad je u ovaj Venedik dosla jedna skupina koja je ovamo pobjegla iz Istanbula i Rumelije, podigla je jedan manastir koji takode zasluzuje da se vidi. Sve kuce u gradu podignute su jedne iznad drugih kao kuce u kvartu Galata u Istanbulu, a gradjene su od tvrdog materijala i pokrivene raznovrsnirn cerernitom, kamenim plocama i limom.U svakoj kuci i manastiru ima na hiljade vecih i manjih zvona i zvonika na koje su objesena zvona.Kada uoci nedjelje, uoci San Saltuka,33 Svetog Nikole, Hizir Iljasa,34 Kasuma,35Majke Marije i Karandoloza,36 tih hriscanskih svetkovina i praznika, zazvone ova zvona, onda neupucen covjek misli da se pojavio Dedzdzal.37U gradu ima vrlo mnogo Jermena, Grka, Jevreja, Persijanaca i Franaka.

Jedan neobican prizor. - Jedne noci, dok smo mi u ovom gradu spavali dubokim snom, negdje oko ponoci sakupi se ogromna masa i nasta velika vika i galama koja nas je potpuno smela, tako da smo ostali izvan sebe pitajuci se sta je ovo, dusman zeli - mozda da nas napadne i pobije.

Svi stanovnici grada, malo i veliko, zene i mladici, vlastela i soldati pod oruzjem izasli su na ulice drzeci u rukama po dvije zapaljene svijece koje su osvjetljavale cijeli obzor. Dok su oni u skupinama prolazili ispred kuce u kojoj smo stanovali, mi smo ih posmatrali kroz okna prozora cija su krila bila zatvorena sa vanjske strane. Vidjeli smo kako u velikoj vici koja se dizala do neba u jedan glas dovikuju nesto kao: »Bre, ne ostavljaj, ode li, stize li, dode, pobjeze!« Vidjeli smo kako soldati - krvnici ulaze u kuce nekih Jevreja, Grka, Jermena i Persijanaca i iz njih iziaze te skacu tako u skupovima gore i dolje. Bacali su se kamenjem na sve kuce pa cak i na nas konak i trazili nesto vicuci: »Bre, tu je, bre, ondje je.« Dok smo se mi u cudu pitali kakav je to cudan prizor, dotle je nesto kasnije sav taj svijet poceo da se veseli, raduje i igra izvodeci raznovrsne pokrete i vicuci: »pes’kanderos, peskanderos«. 38 Ispalili

31 Po obliku izgleda iskrivljeno od principe primo, ali knez dubrovacki nije nikad i ni od koga tako nazivan. (Vise vidi Radonic, GNC, XXXI, 1912, 239, nap. 34.) U turskim zvanicnim aktima daje mu se ime »knez i beg«.

32 Ovdje rnisli ili uopce na patricije dubrovacke koje docnije zove begovima ili samo na clanove Malog vijeca, koje poslije, opisujuci litiju, zove banovima. (Vise vidi Radonic', n. m., str. 239, nap. 35.)

33 Sari Satluk, legendarni turski svetitelj, a Evlija ovdje misli na Uskrs.

34 Djurdjevdan.

35 Mitrovdan.

36 Vjerovatno Arhandzelovdan.

37 Antihrist.

38 U turskorn peskanderos ne znaci nista. Mozda bi se Evlijino peskan­deros rnoglo dovesti u vezu sa spanjolskim peskaderos - ribari, kako se domisljao Radonic, n. m., nap. 43.

su na stotine hiljada metaka iz pusaka, raketi i topova, a na glas »pas’orez"«39 mislili smo da se grad Dubrovnik zapalio i da sav iz­gorje, pa smo stoga bili zapanjeni.Stanovnistvo je, medutim, u svecanim skupovima pljeskalo rukama, sviralo uz orgulje, trampeta i hutorijane i izvodilo u sku­povima razne melodije, i tako prolazilo.

Posle toga su prosli brojni svecenici drzeci u rukama razno­vrsne kadionice. Miris ambre, melise, ruzmarina i hijacinta (zum­bula) opajao je citav svijet.

U svecanoj povorci posadili su dvanaest hiljada zena na umjetnicki izradene nosiljke, a u svecanoj povorci zena nosili su preko stotinu hiljada sitnih svijeca od voska i kafura na tankim direcima lada koji su poput kiparisa, i prolazili tako osvjetljavajuci nocnu tminu varosi.

Poslije ove zenske povorke naisla je povorka od dvanaest dubrovackih vlastelina (beg), na impozantnim i divnim konjima koji su bih pokriveni prostranim zlatom ukrasenim prekrivacima. Sami begovi bili su takode pod oruzjem, u impozantnim odorama, sa narocitim sjajnim kapama.

Zatim je prolazila sva vojska pod oruzjem; a sa strana se nalazilo na hiljade popova, koji su prolazili citajuci Evandelje melodicnim glasom. Zatim se pojavila jos jedna velicanstvena povorka, koja je nosila zatvorenu nosiljku poput tahterevana; cijela ta nosiljka bila je utonula u pozlacene ukrase; sva je bila izradena u zlatu, draguljima, sitnom biseru i dragom kamenju; u njoj su se nalazili lik Isusa Hrista, a do njega lik Majke Marije, obuceni u skupocjenu tanku tkaninu, u dibu i zlatom izvezenu kadifu sa draguljima, tako da je na oba lika bilo skupocjenih dragulja koji su vrijedili vise nego pet misirskih riznica.

Ali lik Isusa Hrista bio je - ne budi primijenjeno - kao lik kakvog popa sa crnom calmom na glavi i kosom pod njom; lice mu je obasjavalo odjecu kao bozansko svjetlo. Stajao je tako kao da sjedi na prijestolju. Majka Marija je sjedila isto tako na drugom prijestolju. Kruna »Maj Ferav«, koju je imala na glavi, bila je sva iskicena raznovrsnim draguljima, koje su slali svi kraljevi kao zav­jet. Na vratu je imala nekoliko stotina ukrasnih brojanica, a na noktima dijamante od cetrdeset do pedeset karata. Oci su joj bile napravljene od dragog kamenja koje u noci svijetli, tako da su to likovi koji ocaravaju.

Ti su likovi pomocu raznih naprava stavljani u pokret i mirovanje tako da je izgledalo kao da je to ljudski organizam. Ali su u smislu sijedecih stihova bili bez duse i sposobnosti da govore:

Divnu sliku radis, Behzade,40
Privlacnu po zamisli i kistu,

39 »Poz’orez’« je, svakako, pogresno zapisana nasa rijc »pozar«.

40 Behzad je ime slavnog persijskog slikara.

Ali sta ces cinit onda
Kad treba da izrazis ljupkost glasa!


Sa strane tih likova gorjelo je na stotine hiljada svijeca od kafura i kandila kao da je uoci Nove godine.41 Kada su svestenici pronijeli na nosiljkama ova dva lika, onda su prosli svi popovi sa raspecima i zastavama sa krstovima iskicenim zlatom i draguljima, a za njima su udarali bubnjevi, svirale, trube i trampeta, i tako su otisli u Hercegov manastir. Te noci trajalo je u varosi veselje i ra­dost sve do zore.42

Sutradan smo se sastali s banom. Naime, cim je svanulo, dode jedan otmjen kapetan sa vise soldata i pocasnom cetom, odvede mene, siromaha, i haznadara novskog janjicarage banu princ-primu. Sve stanovnistvo je izaslo na docek. Prolazeci s mukom, zbog velike guzve na trgu i bazaru, ipak sam bacio oko na trg i bazar. Mnogi ducani pripadali su cohadzijskom, platnarskom, kujundzijskom,pa­pirnicarskom,cekrekcijskom,svjecarskom,makazadzijskom, gvozdarskom, kasapskom, terzijskom i drugim esnafima koji su se nizali po redu.

Tu nema bezistana, a trg i bazar su prema velicini grada bili maleni.

Na hiljade zanatlija rade u svojim kucama, a u ducanima samo kupuju i prodaju robu. Ima djevojaka i zena koje prodaju robu na bazaru. U ovim zemljama to nije sramota. Promatrajuci varos lijevo i desno konacno smo stigli u dvor.

Banov dvor,43. - Kada bih ovaj dvor, naselje srece, opisao onako kakav je on uistinu, prica bi bila duga i to bi nas ometalo u nasto­janju da opisujemo nase putovanje. Naime, on je vrlo lijepo umjetnicki izraden, ali nije u skladu sa gradom; tijesan je. To je peto­spratni dvor, sazidan od tvrdog materijala tako cvrsto kao da ga je gradio Seddad.44 Ni s jedne strane nije nigdje ostecen. U njemu ima preko tri stotine soba, cehja, ostava i kuhinja. Ali po vanjskim zido-vima dvorane za vijecanje (divanhane) nalaze se slike ranijih gospodara (begova) i ostalih vladara, koje prosto ocaravaju i izgledaju kao nesto neostvarivo.

Kada je Abaza-pasa,45 odustao od ustanka u Erzerumu46 i kada je preko spiska njegovih gresaka prevuceno pero amnestije, on je odreden za namjesnika na Bosansku krajinu. I kada je cuo za ove slike koje se nalaze na divanhani ovoga dubrovackog dvora, dosao je brzim marsom i zatrazio od bana da ude u grad.

41 Misli mozda »Navruz«, prvi dan proljeca, nove godine kod Persijanaca.

42 Radonic misli da je ovdje Evlija, koji se nalazio u Dubrovniku krajem maja i u julu 1664, oplsao svecanost »Tijelovo«, koja se u rimokat. crkvi slavi u prvi cetvrtak po Duhovima (Radonic n. m., nap., 48).

43 Misli se tu na »Dvor«, palatu dubr. vlade.

44 O ovom Seddadu vidi ovdje str. 80, nap. 71.

45 Cuveni protivnik janjicarski, docnije bosanski valija (vidi GNC, XXIX, str. 64, nap. 101).

Na to su mnogi rekli:»Neka dode«, i tako dali odobrenje i pristanak. Medjutim, jedan Pop medu njima rekao je.

- Ako dode i ude u grad, ko ce ga istjerati iz grada? On je jedanput bio usao u Erzerum, zatvorio se u grad i za osam godina47 nije ga moglo istjerati osam vezira iz Erzeruma, dok na koncu nije sam dosao te mu je tako oprosten grijeh. Ako sada ovamo dode, ko ce ga moci istjerati iz ovoga grada. Nego bolje je da malo govorimo, a vise zahtijevamo, i da mu sprijecimo ulazak.

Dubrovcani (Venedikli) su dali Abaza-pasi stotinu hiljada dukata, na sto je on odustao od ulaska u grad.48

Od onoga vremena oni su slike koje se nalaze u ovome dvoru tako majstorski prebojili cudnim raznim bojama da neobavijesten covjek ne moze imati pojma o tim slikama. Ali ako ih pazzjivo pogleda, onaj ko se razumije u slikarstvo, odmah ce uociti njihove odlike i vidjece nesto interesantno.

Kad sam ja, siromah, usao u ovaj dvor, nastojao sam da po svojoj volji razgledam ovaj umjetnicki dvor sve dok ban nije izasao iz svoje celije (harem) vani. Sjeo sam na jednu stolicu. Poslije toga je na jedna vrata ove dvorane (divanhane) izaslo dvanaest vlaste­lina. Kad su ugledali mene, siromaha, uzeli su u ruke svoje platonske sapke,49 pozdravili mene, siromaha, i stali. Ja sam, siromah, skocio sa stolice na noge i zauzeo stav kojim se odaje postovanje. Oni su zatim sjeli na stolice. Ali medu njima uopste nema obicaja da se neko protura u procelje. Sva dvanaestorica posjedali su nao­kolo ukrug i tako sjedili. Svih ovih dvanaest begova50 vladaju i upravljaju tako kao da je to jedna glava; u jednoj godini jedan vlastelin vodi sve upravne poslove. Ali ipak oni su u savjetovanjima jednoglasni i istomisljenici. Ake jedan od tih dvanaest begova umre, ima jos cetrdeset begova, pa jedan od njih dolazi i ulazi u tih dva­naest begova. Ako umre neki od cetrdeset begova, ima jos tri stotine vanjskih begova, pa onda jedan od njih kojega pozovu ulazi u tih cetrdeset. Ali se nijedan beg ne moze izabrati u vijece dva­naest begova dok ne postane sredovjecan covjek i dok ne navrsi cetrdeset godina zivota. To je jedan od njihovih obicaja i zakona koji su naslijedili od svojih predaka.

46 To je bilo 1628. godine.

47 Od 1623. do 1628. godine.

48 Slicnu pricu o zelji Abaza-pase da pohodi Zadar (1630) ima i Naime, kojim se Evlija mozda koristio.

49 U turskom eflatuni; Arapi, a po njima i Turci zovu grckog filozofa Platona Eflatun .Ali u turskom eflatuni oznacava rujnu boju - jednu ni­jansu izmedu ljubicaste i ugasitocrvene boje. Ovdje Evlija misli stvarno na Platona, odnosno da kape dubrovackih vijecnika slice na Platonovu kapu pa da su mudri kao Platon.

50 Pod dvanaestoricom begova ima se razumjeti Malo vijece (ono se u XIII v. sastojalo od 11 clanova), pod 40 begova Vijece umoljenih (Consilium Rogatorum), ciji je broj varirao izmeda 30-40. Pod 300 spoljasnjih begova misil Evlija na Veliko vijece (Consilium Maius), koje je imalo oko 300 clanova. (Radonic, n. d., str. 244, nap. 55).

Ukratko, kad je ovih dvanaest vlastelina posjedalo na svoja mjesta, predate su im carske zapovijedi i pisma Ibrahim-age, cehaje velikog vezira; na to su sva vlastela ustala na noge, upitali za zdrav­ije i stanje mene, siromaha, velikog vezira i cehaja-bega. Zatim su ponovo skinuli svoje kape i procitali carske zapovijedi. Kad su razumjeli njihov sadrzaj, rekli su:

- Carska zapovijed se ima izvrsiti, nas harac i nasi poklisari su spremni. Mi cemo u smislu carskog fermana dati Suhrab Meh­med-pasi i Pracali Mustafa-pasi plate za tri hiljade.Zatim su izrazili svoja blagodarenja sultanu i velikom veziru. Potom su rekli:


- Ali fregate Novljana haraju nasa sela; oni robe nase hris­cane, gone nasu stoku, koze i goveda. Ako nam ne vrate nase ovce, mi cemo sada po nasim poklisarima koji ce poci sa haracom (hazine) izloziti svoje stanje cestitome sultanu i obavijestiti ga o nasiljima i nepravdi koja nam je ucinjena.


Ja sam, siromah, imao u rukama naredbe Suhrab Mehmed-pase kojima mi je bilo naredeno da od Novljana povratim Dubrovcanima njihove ovce, pa sam te naredbe i zapovijedi odmah pokazao vla­steli. Na ovo su se svi jako obradovali i pokazali prema meni jos vise naklonosti i usluznosti, te jos vise povecali prinadleznosti plate (za pandure). Takode su pokazali dovoljno postovanja i paznje prema haznadaru novskog janjicarage. Nekoliko dana koje sam tu boravio pozivala su neka vlastela mene, siromaha, na gozbe, a mnogi su opet dolazili meni, siromahu, govoreci: »Idemo agi velikog vezira.« Kad bi mi dosli, ja sam im davao vezene marame, rucni rad Kaja­-sultane. Oni su meni, siromahu, davali novcanicu dzunje, tj. nov­canicu od dvadeset dinara. Neki su mi davali cohu, kumas, platno, puske i sokole. Ali njihov novac po imenu dinar jako je cist, od samog srebra i vrlo sitan.Na tom novcu nalazi se s jedne strane liknjihovog glavnog bana, a s druge strane lik Isusa Hrista i zapis s datumom rodenja Isusovog. Bio je vrlo dobro obrubljen. Tezio je jedan dirhem.51

Kad sam ovaj grad razmotrio, primio sam od bana mnogobrojne darove i poklone kao i »patente« - pisma, stotinu soldata pod puskom za pratnju, te krenuo sa haznadarom novskog janjicarage na put da razgledam grad Novi. Dubrovacki poslanik krenuo je, medutim, sa carskim blagom Suhrab Mehmed-pasi putem preko kule Slano. Ja sam, siromah, putovao iz grada Dubrovnika sad u istocnom pravcu, sad morskom obalom, a sad opet kamenitim, krsevitim i neprolaznim putevima, prolazeci kroz dobrostojeca i naseljena du­brovacka sela. Putujuci tako pet sati i podnoseci muke i nevolje, stigil smo u grad Mircine.

51 Dinar, sitan, srebrni novac u razno doba razne velicine. Isti izgleda: s jedne strane slika Hristova, a s druge, sv. Vlaha. Tezina im nije bila toliko velika kao sto kaze Evlija nego je varirala (Radonic, n. d., 245, nap. 56).



Vezano za temu:

HISTORIJA BIH





© 1999-2006 by Camo, All Rights Reserved