18. 01. 2010.
U povodu godisnjice smrti Dzemala Bijedica, Mostarca i nekadasnjeg predsjednika Saveznog izvrsnog vijeca SFRJ, u Mostaru ce u sklopu Naucnog skupa "60 godina Muzeja Hercegovine" Husnija Kamberovic odrzati prigodni referat pod nazivom "Imenovanje Dzemala Bijedica za predsjednika SIV-a Jugoslavije 1971. godine".
Bijedic, roden u Mostaru 12. aprila 1917., poginuo je sa suprugom Razijom, te jos sest saradnika i clanova posade, 18. januara 1977. kada se avion SIV-a kojim je iz Beograda letio za Sarajevo, zabio u brdo Inac iznad Kreseva.
Ovog predratnog skojevca i komunistu, i danas mnogi u BiH proglasavaju jednim od glavnih saradnika Josipa Broza Tita zasluznih za to sto je BiH bila ravnopravna sa ostalim jugoslovenskim republikama, na osnovu cega je 1992. godine i mogla proglasiti samostalnost.
U Bijedicevoj biografiji stoji da je prije II svjetskog rata cetri puta bio zatvaran u svom rodnom Mostaru, da je aktivno ucestvovao u NOB-u, a lista njegovih posljeratnih funkcija je duga i vodi ka gore na hijerarhijskoj listi bivse zajednicke drzave.
Poznavaoci njegovog djela navode da je bio organizator nove bosanske privredne reforme i infrastrukture, posebno izgradnje moderne putne mreze, regionalnih vodovoda, gradskih kanalizacija i telekomunikacija, te osamdesetih godina proslog vijeka djelimicno ostvarenog kulturnog projekta "hiljadu skola".
To sto je bio uvijek uz Tita, dovelo je do spekulacija da bi mogao biti njegov nasljednik, sto je, onda, otvorilo sumnje u slucajnost avionske nesrece. O kolektivnom pamcenju na Bijedica svjedoce i brojne diskusije koje se danas vode po intemet-portalima, u kojima cak i mladi, rodeni znatno nakon njegove pogibije kostatuju da je "izgleda, bio dobar covjek".
Oni koji su ga znali tvrde da bi se "tesko moglo reci da je bio lukav. Ili naivan. Osvetoljubiv, tvrdoglav ili kapriciozan".
"Bio je impulsivan, zacas bi planuo, ali je to zacas prolazilo i on bi se brzo nasmijao. Nije koristio svoju funkciju za obracun sa neistomisljenicima. Upecatljiv je primjer odnosa sa Osmanom Pirijom, direktorom HEPOK-a. Posto je ovaj inzinjer stalno kritikovao Dzemala i provocirao sukob, te prizeljkivao politicki rivalitet, Dzemal mu je porucio da sa "pozicije predsjednika Vlade SFRJ nije fer obracunavati se sa nekim ko nema ravnopravnu politicku moc za raspravu". Radilo se o nekim razvojnim planovima u Hercegovini za koje je Dzemal rekao da sa Pirijom o njima moze raspravljati kada ne bude premijer", zapisao je u jednom sjecanju Bahrudin Bijedic.
Osim Dzemala Bijedica na naucnom skupu Mostarci ce se istovremeno sjetiti jos jednog svog velikog sugradanina, pjesnika Hamze Hume, koji je umro 19. januara 1970. godine. Dr. Medhija Maglajlic govorice o "Iscezlim danima Hamze Hume".
"Ima ljudi koji su sa cijelim svijetom na ti, takav je bio Dzema. Ni je se gromova bojao, kao da ih je izazivao da osvijetle njegov put od gnijezda do zvijezda... Sta je njemu bilo, onolikom covjeku da zagrli cio svijet", zabiljezio je Enver Mehmedbasic.
"Gledao sam ga na Musali, davno minula ponoc, prati na spavanje penzionisanog konobara, drugara iz djetinjstva, kome je secer udario u noge. "Samo me ti, Sice, uhvati pod ruku i nista ne brini. Smjestice tebe Djemac u krevet". Gledao sam ga preko Titovog mosta, ide sa Gadafijem, kisa. On je gologlav, Gadafi u kabanici, pod kukuljom. "Skini mu, Djema, tu kukulju da ga vidimo", dovikne neko sa strane. Skine. Gadafi ga gleda zacudeno, on siri ruke, pokazuje na narod natiskan po trotoaru, pa se smiju obojica...", sjeca se Miso Maric.
(san)
|
