HAMZA HUMO
Početna - - Početna
ENVER COLAKOVIC


(1913. - 1976.)



Rodio se 27. maja 1913. u Budimpesti. Otac mu bijase industrijalac Vejsil-beg Colakovic, vlasnik mnogih nekretnina i sarajevske ciglane koja je sve do kraja drugoga svjetskoga rata zaposjedala podrucje danasnjega glavnog zeljeznickog kolodvora, a njegova majka Ilona (Fatima-Zehra) izdanak je stare madjarske plemicke obitelji Mednyanszky.

Nesretno i burno djetinjstvo, protkano selidbama i putovanjima, Enver Colakovic provodi uglavnom u Budimpesti, a nakon prvoga svjetskog rata obitelj Colakovic seli u Sarajevo.

Do kraja 1942. zavrsio je roman Legenda o Ali-pasi, te autobiografsko djelo Knjiga majci, u kojem otvoreno istice svoje antifasisticko opredjeljenje i opisuje suvremena cetnicka, ustaska i okupatorska zvjerstva nad narodom, progone Zidova, Srba i zatiranje muslimanskih sela.

Ovo je razdoblje najplodnijeg Colakovicevog javnoga rada. 1943. dobiva nagradu "Matice hrvatske" za najbolji hrvatski roman, na temelju rukopisa romana Legenda o Ali-pasi. Uz brojne pjesme objavljuje pripovjetke, novele, eseje, kazalisne prikaze, politicke osvrte u kojima se zalaze za bosanskohercegovacke muslimane, te roman u nastavcima Mujica Hanka.

1943. izvodi se i njegova salonska komedija "Moja zena krpi carape". Legenda o Ali-pasi, tiskana 1944, dobiva odusevljene kritike tada najutjecajnijih hrvatskih pera. 1943/44. Colakovic je napisao zbirku pripovjedaka Lokljani, koje su medjusobno povezane, i roman Melun. 1944. Colakovic hrabro objavljuje antiratnu pjesmu Majko u "Vijencu" br. 6-10.

Konac rata Colakovic je docekao kao slomljen covjek.

Pjesice se iz Madjarske vratio u Zagreb, a zatim u Sarajevo gdje bijase uhapsen. Iz Sarajeva je prebacen u Zagreb. Imanje mu je odmah nakon rata bilo eksproprirano.

Mak Dizdar mu pise da se ne vraca u Sarajevo, jer ce izgubiti glavu.

Potpuno nevin, Enver Colakovic bijase nekoliko puta u Zagrebu uhapsen 1945. godine.

Ovo ga se duboko kosnulo, premda je ubrzo bio pusten na "slobodu". 1946. pise zbirku pjesama "Iz moje samice" i "Zatvorske novele".

Colakovic pise uglavnom lirsku prozu: Pisma nepoznatom i Mrak - Simfonija rijeci u a-molu.

1947. otpocinje pisanje autobiografskog romana "Jedinac" u stihovima. (Roman dovrsava tek 1962.) Radi do iznemoglosti kao predavac matematike po mnogim srednjim skolama, pa stize pisati uglavnom samo pjesme.

Njegovo je pjesnistvo dostiglo svoju zrelost upravo u ovome razdoblju.

1953. pise Bajke o stvaranju svijeta, inspirirane Kur'anom i dopunjuje Lokljane, ciklus pripovijedaka o bosanskom selu izmedju dva svjetska rata.

1953. dobiva sina Esada. Otpocinje pisati romane Mali svijet, Rasap; Srce Marije Kavaljecke i dugu novelu Spirale. Postaje clanom DKN, PEN-a i Drustva prevodilaca Hrvatske.

Tek 1970. Colakovic napokon zadobiva priznanja za svoj knjizevni rad.

Umro je 18. kolovoza 1976. od posljedica srcanog udara.



Dervis


Zanesen ritmickom kretnjom staracke sijede glave
pobozno sjedi dervis i tespih drveni stiste.
Pred ocima mu dzennet i neba tajne plave,
i mir, i vjecni zivot, Pejgamber i svetiste...
Daleko iznad hljeba, zarade, briga, svijeta,
daleko iznad danas i bica samog svoga,
u zanosu kakvog nikad dostici nece poeta,
taj starac trazi vjecnost, on trazi svoga Boga.
Kako u tome oku blista sad zadovoljstvo.
Kako se blazeno siri to lice puno bora.
Kako je visoko i sveto njegove duse spokojstvo...
O, sretan, velik i snazan, taj dervis biti mora.
Za njega sta je novac, sta sjaj, cast, ili imanje?
Za njega nema briga, radosti, bola, straha.
Njemu su suvisne ljudske knjige i umovanja,
jer on u ritmu dova nalazi svog Allaha!



Vezano za temu:


Poezija Bosne i Hercegovine
Historija knjizevnosti BiH






© 1999-2006 by Camo, All Rights Reserved