Tekstovi
Početna - - Početna

EKSPLOZIVNO
ZADOVOLJSTVO


Prof. Hamdo Camo

Tekst: Download u PDF-u


Autor: Prof. Hamdo Camo
9.10.2008


"Balkan je pakao poplocan zlim namjerama velikih sila"


Ostavljen kazu, zaboravljen!

Bosna i Hercegovina, ostavljena sigurno nije u smislu samostalnosti onako, kao u vrijeme, kad je bila "priznata". Predstavnici‚ medjunarodne zajednice' se nalaze jos uvijek tu, za svaki slucaj. Da se nadju pri ruci, pogledaju, da nema nalazista nafte, vode. Da zarade koju paru i da, iz gore navedenih - "zlih namjera velikih sila" drzavi, kojim slucajem, ne bi krenulo na bolje. Opce poznato je, da tesko sebi mogu da pomognu, da li u takvoj situaciji, drzava moze ocekivati nesto od njih, suvisno je i pomisljati? Imaju kvazi drzavu, radi prezentacije "svoje moci", kao i radi svoje nezaposlenosti. Sa njihove strane nije nista licno, kao na danasnji dan, tacno prije 130 godina, one 1878. godine, kada su izmedju njih sklopljeni ugovori, na stetu Bosne i Hercegovine. Dobrim dijelom gradjanstvo zemlje, nista manje nije krivo, ako se zna, ne samo za narodnu, vec i za latinsku izreku, po kojoj, Occasio facit furem - prilika cini lopova, a na papiru kuca, dvije tisuce i osma godina.


Bosna i Hercegovina, jedna od drzava Balkana, prije agresije, priznata (istog kobnog vremena raspada SFRJ, kada traju priznavanja, svih buducih drzava Balkana), a onda, bez pardona, od medjunarodne zajednice, biva ostavljena duze vrijeme na cjedilu. Nije, da oni uopste ne shvataju situaciju i slozenost odnosa u BiH. Ne, oni nemaju snaga. Fali taj stvarni instrument provodjenja svoje politike, izuzmu li se snage koje se protive promjenama trenutnog stanja, u ocekivanju ‚pogodnije klime' tako, svojom politikom gurajuci zemlju u vode fundamentalizma. Reeakcija, patriotizam se prelijeva u fundamentalizam. U svoju suprotnost i krajnost. Ako to, nije i namjera. U tom slucaju, historija ne poznaje, ko nije ginuo za svoju zemlju?! Trenutno, Bosna i Hercegovina, sjedi opasno na buretu baruta.

Odgovorni za zlocine, nisu uhvaceni, niti osudjeni. Izgleda, da ce tako stanje i ostati. Mada se zna gdje su, kuda idu, sta rade i cime se bave. I, ako budu uhvaceni, osudjeni - sta sa njihovim nakaradnim produktom, njihovim djelom koje su ostavili iza sebe i koje zivi?! RS jeste djelo, genocidom nastalo, niko skoro i ne porice, u svijetu skoro nikom kao da i ne smeta, i njeno postojanje, niko ne moze vise negirati. Danasnje priznanje Kosova od strane Crne Gore, najavljeno i od strane Makedonije, samo pojacava tenzije. Ko ce priznati RS, kako da to prodje, a da ne izbiju novi sukobi sirih razmijera? RS je bio i ostao problem, koji se morao pod hitno rjesavati i koji mora da se rijesi. Umjesto "rjesavanja problema", zemlje medjunarodne zajednice "problem zvani RS" vremenski iznimno dugo "trpe", kao da sve to nije namjera, ako ne, sve se vise navikavaju na nju, za razliku od zemlje, koja smatra da joj je "istrgnut" iz narucja drzavnog tijela. Ona je za RS, imovina stecena ratom, ratna dobit. Dodik, novi Milosevic, kako ga naziva g. Stipe Mesic, nastavlja politiku, ocito podupiranu, dijelom svjesno, dijelom i nesvjesno, sa Zapada i sa Istoka. Time su nova poglavlja, tek otvorena. Sumnja ostaje. Nekada, zajednicko dobro, postalo je, u iskljucivosti svih drugih, trend, dobro i svrha samom sebi. Politickim strankama nista vise ne stoji na putu. Pretvorba drzave i drustvene imovine, postala je pljacka.

Odredjene snage u Hercegovini, cekaju da proglase pripajanje Hrvatskoj. Nista novo. Svima je jasno da, nikako nije dovoljno samo osuditi krvnika, a njegovo djelo ostaviti. Svako odugovlacenje, krizu ne rjesava, vec nakaradnom, genocidom zacetom embriju - RS, omogucava da dodje do daha, skupi snage, radi na jacanju lobija, stvaranju saveznika u provodjenju onoga sto je Milosevic jednom zapoceo. RS je stvorena na krvi, ne samo Bosnjaka. Genocidno djelo, zeli da zivi, da vlada i da bude prihvaceno kao "konstitutivni dio" Bosne i Hercegovine?! Nekome to izgleda moguce, cak i normalno. Svi skoro, na to gledaju, kao da je to tudja stvar. Sjecanja na '68 i '69, samo su blijeda slika, pokreta mira, slobodarstva. Tisinu para strah.

Milom, nikada nece biti vraceno!

Ono, sto je silom uzeto, silom se moze i vratiti. Medjutim, lakse je rece, nego sprovesti. Bez obzira sto neki pravsolavci njeguju kult cetnistva, simbola i suradnika fazizma, koji je prezivio sve godine od Drugog svjetskog rata do danas, Bosnjacima visi omca, lukavo okacena oko vrata, zbog mudzahedina, koje su u Bosnu i Hercegovinu dolazili, kao sto su na druge strane dolazile snage, (jedinice, grupe, pojedinci, avanturisti, vikend borci), iz Grcke, Ukrajine, Austrije, Njemacke, Švicarske, Švedske, Danske. U svakom slucaju u vrijeme "ciscenja terorista", ne treba samo jedne favorizirati, druge zaboravljati, umanjivati ili cak njihovo postojanje negirati.

Trenutno, RS ne ceka, ona se sprema. Plan "RAM", do kraja, jos nije sproveden. Do Sarajeva! Planovi otvaranja "vlastitih ambasada, samo su ispitivanje terena, po svemu sudeci, niko osim domacih, ne bi imao protiv."

Negiranja Bosne i Hercegovine, od strane g. Dodika i Republike Srpske koju on predstavlja, daju naslutiti planove. EU i g. Lajcak, ne da ne vide, vec nemaju snaga. Zbog politickog nejedinstva nisu u mogucnosti.

Srebrenica je samo opomena?

Ako medjunarodna zajednica ne prestane olako shvatati Dodika i Republiku Srpsku, kako gosp. Tihic nedavno blagim tonom rece: "U BiH moze, ne daj Boze, doci do sukoba". Stvarno, sukob nikada nije ni prestajo!?

NATO, bojeci se egzodusa Srba, sukob zaustavlja Dejtonom, na stetu Bosne i Hercegovine.

Cinjenica je, sukob je Dejtonom zaustavljen. Cinjenice su i da kaznjavanja ratnih zlocinaca trenutno traljavo traju. Ne zbog tehnickih problema, vec - politicke volje, bolje reci - politickog nehtijenja.

U medjuvremenu, zadnjih 13 godina, skoro 5.000 dana, dojucerasnjim zlocincima, ogorcenim agresorima, samoproglasenim vjekovnim neprijateljima islama i dusmanima Bosnjaka, svo to vrijeme je stajalo na raspolaganju i odjednom, dobro smisljenim "politickim gafom", sebe zele predstaviti "konstitutivnim" dijelom BiH, nesmetano prebacivajuci tijela ubijenih i strijeljanih Bosnjaka iz primarnih grobnica u sekundarne! Mediji RS navode, kao da se radi o najobicnijem "poslu", bez osjecaja griznje savijesti, pijeteta prema mrtvima, sto s druge strane, produbljuje krizu i netrprljivosti, od strane obicnog gradjanina i od strane stradalih i prezivjelih zrtava rata, prema dojucerasnjim Bosancima, pravoslavcima, danas odjednom, koji se javno izjasnjavaju - velikim Srbima, da su samo rodjeni u Bosni i Hercegovini, a da im je prava drzava i zemlja zapravo, Srbija!

U dugom tom medjuvremenu i razdoblju, ne slucajno, odgovorni subjekti, dozvolili su, da se nekad tako hitno "pitanje humanog preseljenja" dovrsava sasvim polako. Ono traje i danas. Protjerane zrtve moraju, zbog odlaska u bivsa mjesta boravka i uzimanja potvrda, izvoda, diploma, da dolaze agresoru na noge. Patnje i ponizavanja i dalje traju, sto je zrtvama rata, pred ocima svojih vlasti, bolnije cak i od same smrti.

Cinjenica je, da zbog politickog nehtijenja, krivicu snosi, ne jedna, vec sve politicke strukture, time i gradjani koji kljuceve demokratskih izbora svoje vlasti (citaj politicara), drze sami u svojim rukama.

Cinjenica je, Dejton je zautsavio rat, ali ne nepravdu i patnje. Primjetno je, umjesto da se "kriza" sprijeci, ona se produbljuje. Za evropske institucije, "sve ovo", samo je problem tehnickog pitanja, za Bosnjake - pitanje opstanka!

Optuzivanje i trazenje krivca, ne prestaje. Prestati optuzivati "druge", za propuste koje cine svi, tesko je. Zajednica odgovorna za razvoj zemlje, kao i medjunarodna zajednica, nasla se u procjepu, izmedju dvije vatre. Finansijska kriza se pretvorila u ekonomsku. Sa druge strane je i normalno, da niti jedan od "nametnutih konzula", od strane EU, ne moze zadovoljiti "domace kriterije", sto, njihovom cestom smjenom, stvara jos vecu klimu nezadovoljstva kod domaceg stanovnistva. Jedno od rjesenja je, ukidanje RS, koje nikako nije jednostavno, ali moguce izvodivo zatim, proglasenje agresora!, koa vrlo vazna satisfakcija, poznata pravnom sistemu, ako ga ima, a sto Bosnjaci i ocekuju, a ne samo, kao sto ko zna iz kojeg razloga neko zeli, dugogodisnje izvodjenje "tercijalno odgovornih" ratnih zlocinaca pred sud pravde, svih strana i njihovo, a ne kaznjavanje stvarnih naredbavaoca i drzava, za koje se zna, da su logistickom, politickom, vojnom, novcanom i svakom drugom podrskom, pomagali snage, koje su povlacenjem iz Hrvatske naisle na odobravanje snaga koje su ih spremne docekale u BiH.

Kriticnu i mizerna situacija, Bosni i Hercegovini ne ostavlja puno vremena, kojom ona vrijeme trosi na optuzbe. Cesta deviza ovih prostora je - "Zavadi, pa vladaj!" Ona nije dolazila, uvijek i samo!, iz "tudjih" redova.


Na kraju, covjek treba da shvati nekad, mozda i prekasno, kao narod u Palestini, sto nije iskljuceno, da se i ovoj napacenoj zemlji ne moze desiti - a blize je, nego sto sama misli i zeli priznati - da religija nije sve. Ona pomaze, da se istraje na putu, daje snagu. Smrcu svakog covjeka, nestaje i dio religije. Spasiti zivot, spasiti covjeka, znaci, spasavati i religiju! Ne obratno. To moze ili ne moze samo zvanicna politika. Ako dodje do "nestajanja covjeka", to je prvi znak, da je politika definitivno zakazala. Time su gubitnici - svi.

Za svaku religiju, potreban je slobodan, demokratski, prostor, pristup po principu za svakoga "po nesto". Potrebna je zemlja, od svih priznata i slobodna. U Bosni i Hercegovini je bilo uvijek mjesta za istinske religije. Jedino, neki ljudi nece da shvate i prihvate minimum normalnog i sirom u svijetu opceprihvacenog pravila, u Evropi, kojoj i sama pripada, u kojoj i Bosnjaci traze da vrijedi i u drzavi, u kojoj su jos uvijek vecina, a to je, koja religija je u BiH prva - medju jednakima. Suvisno je nijekati i negirati cinjenicu, da je to - islam, koji na ovim podrucjima, ima korjene prije dolaska Turaka, dakle, prije nekih sesto i vise godina.

Širiti "vijesti", o tek tamo nekom stvaranju Bosnjacke naciije, negirati cinjenicu, da Bosnjacki narod ne postoji, proslost je, ali i naivno opasna igra. Mac sa dvije ostrice.

U Bosni zive Bosanci, u Hercegovini Hercegovci, svi oni govore bosanskim jezikom, od kojih su, kao narod, najbrojniji Bosnjaci, kojima se nacionalni i vjerski nazivi slucajem poklapaju, muslimani dakle, zidovi, pravoslavni, katolici i ostali. Stvari ne mijenja ni cinjenica, da poslije 1992-1993, bosanski pravoslavci "uvode i konzumiraju" sve vise cisti srpski jezik, a katolici cisti hrvatski, izrazajavajuci, na taj nacin odjednom, pripadnost drugoj maticnoj drzavi. Bosnjaci, koji nemaju "rezervnu maticnu drzavu", iste smatraju ‚izdajicama' a, cin - svojevrsnim paradoksom. Što on i jeste. (Primjer: Dojucerasnji bosanaski katolik, npr. iz Livna, nazivajuci se "Hrvatom", bori se na strani HOS, Hrvatske oruzane snage, HVO, Hrvatsko vijece obrane. Napada vlastiti grad - Livno, da ga ocisti od Bosnjaka, na taj nacin paradoksalno, ali istinito, postaje agresor u vlastitoj drzavi, na strani, uvjeren "rezervne mu i maticne drzave" Hrvatske.) Ista stvar je sa pravoslavnim stanovnistvom. O tome, da obje Crkve stoje iza takvog paradoksa, u svakom slucaju - oblika "agresije" - suvisno je i govoriti. Na takav nacin, izvrsen je klasicni spoj, sprega "agresije iz vana" sa snagama unutar Bosne i Hercegovine, pa se pojednostavljeno nazivaju, obadva oblika - agresorom, sto to oni u punom smislu, unutar granica drzave BiH, po njenom Ustavu, ali i medjunarodnom ratnom pravu - jesu!

Medjutim, time se, ne bas simbolicnim cinom, novopojavljeni "izdajnici drzave odricu", BiH kao maticne zemlje, a Bosnjaci, (p)ostaju nasljednicima i istinskim cuvarima onoga sto se zove - domovina!

Da to ima nekog osnova, pravu nije nepoznat izraz - Heres legitimus - zakonski nasljednik, kao niti izraz, Heres necessarius - nuzni nasljednik, a jos manje - Ignorantia iuris nocet - nepoznavanje zakona skodi, tj. ne opravdava!

Medjutim, "odmetnute" sukobljene strane, ne priznaju pravo naslijedja, vise vjeruju u pomoc sa "druge strane", a na dojucerasnju domovinu gledaju, kao na ratni plijen.

Situaciju komplikuje, sto novonastali "izdajnici i otpadnici" dojucerasnje zajednice, ne zele otici u "rezervne i maticne im drzave", sto Bosnjaci ocekuju ili mozda potajno zele, naprotiv, ovi izrazavaju jos i pravo na dio "dojucerasnje domovine" (ratni plijen), koju zele prikljuciti, kao poklon pripadnosti, na tanjiru servirati "svojim maticnim", susjednim drzavama. Poklone svi vole, da li je pravno i moguce? Kako trenutno die RS, sve je moguce. U pitanju je dakako i drugi dio, koji sebe naziva - Herceg Bosna, kao i dio koji sebe naziva Republika Srpska, a koji su teritorij pod svojom kontrolom "ocistili" progonima i tisucama ubijenih. Za centre moci, izabrani su, ne slucajno - Mostar i Banja Luka. Desilo se, sta se desilo. Da li i neocekivano?!

Zaustavljanjem sukoba, prije Dejtona, silom i progonima zauzeta zemlja je ociscena, podijeljena i dodijeljena tako, da u buducnosti nemaju problema sa "drugim narodnostima", kao sto to imaju Bosnjaci, kojima je u amanet nada sve, ostavljena, labava Federacija Bosne i Hercegovine?!, koja je unaprijed osudjena, kao sto se zna, da ne moze funkcionirati. I, ona stvarno, do sada, ne funkcionise.

Dijelovi Hercegovine, koji su se u vrijeme embarga, sumnjivim poslovima jako obogatili, danas su izuzetno jako zaledje, ali i jaka potpora, ne samo regiji Mostara i koju katolici, nekad potpuno begovsku zemlju, naseljenu muslimanskim zivljem, danas negiraju, stavljajuci time na znanje, da je to njihovo.

Na najdominantnijem brdu iznad Mostara, Humu, postavljen je kriz visok trideset metara, kojeg Bosnjaci vide, vise kao izraz opomene u buducnosti, nego vjere, sto bi taj kriz srama, od strane katolika, trebao zapravo da izrazava i predstavlja.

Da bi se iskazalla moc jednih u sukobu strana, vecinskom stanovnistvu Mostara, Bosnjacima, na svoju sramotu, srusen je, kao i sebi cuveni - stari most! Simbol grada Mostara. Most, koji je ponosno spajao istocnu i zapadnu obalu Mostara, simbol zajednistva, djelo neimara Hajrudina, napravljeno izmedju 1556 i 1557. godine. Odgovornima za njegovo rusenje, trenutno se sudi. Most je u medjuvremenu obnovoljen.

U svemu tome, spomenute "rezervne drzave" nikako nisu bile nevine, kako se zeli predstaviti.

U ime njih i njihove neodgovorne politike, mnogi stanovnici Bosne i Hercegovine, sto je opasno, ne zele prihvatiti cinjenicu da, Srbi zive u Srbiji, a Hrvati u Hrvatskoj. Pravo svakog da zivi gdje mu je volja, neosporno je, kao sto je neosporno, da zivljenjem u drugoj drzavi, isti pristaje biti lojalan gradjanin. Sve drugo, u suprotnosti je sa Ustavom, pravnim aktima i zakonima, gradjanskim slobodama zemlje, etc.

Drugacije misljenje i razmisljanje, dovelo je danas, po ko zna koji put, BiH ponovno na rub rata u kome svaka strana polazi od temeljne postavke - gde je sloga, tu je i pobjeda i u kojem sa svih strana vlada, spokojno trpljenje cudnog mira i spokoja, neko cudno - eksplozivno zadovoljstvo


(Kraj)


IZABRANI TEKSTOVI:

EVROPA(EUROPA) - MIT I STVARNOST
POLITIKA, DRZAVA, USTAV
POPULIZAM
PATRIOTIZAM
POLITICKA PODOBNOST

OPIJUM RELIGIJE
AGONIJA BOSNE I HERCEGOVINE
VRIJEME GLOBALNOG ZABORAVA
KVALIFIKACIJA GENOCIDA U SREBRENICI
DUH MILOSEVICA JOS ZIVI
SUKOB KULTURA
SVIJET NA KURSU KONFRONTACIJE
DJASPORA BOSNE I HERCEGOVINE
EKSPLOZIVNO ZADOVOLJSTVO
KUDA LETE DIVLJE PATKE

AKO ZELIS MIR PRIPREMI SE ZA RAT
MISLIM DAKLE JESAM (1)
ZLOCIN - NAD ZLOCINOM
RAVNOPRAVNOSTI, KOLIKO JE ZELE SVI
EVROPSKA UNIJA FAKTOR DESTABILIZACIJE
QUO VADIS - BOSNO I HERCEGOVINO
AGRESIJA NIJE GRADJANSKI RAT
BOSNA JE KRASNA ZEMLJA
DOMOVINA NIJE KAO PRIJE
MEHAMETLUK NAS BOSANSKI

VAKAT I NEVAKAT
KRIZEVI U SKOLAMA
ZAVJERA UNISTAVA BOSNU I HERCEGOVINU
TRI IDENTITETA NISU BUDUCNOST BIH
KO PODRZAVA RS, PODRZAVA GENOCID


© 1999-2010 by Camo, All Rights Reserved