Kultura BiH
Početna - - Početna
EPSKA PJESMA


TEORIJA BOSNJACKE KNJIZEVNOSTI



Najstariji poznati sloj bosnjacke epike vezan je za prostor srednje Bosne, na kojem izrasta njezin sredisnji junak, Djerzelez Alija. U oblikovanju epskog Djerzeleza znacajno ucestvuje historijski Gurz Ilyas, o kojem upecatljivo svjedoci njegov savremenik, turski hronicar Ibn Kemal. Epski Djerzelez ulazi tako, jos za zivota svoga historijskog prednika, na "velika vrata" u bosnjacku usmenu epiku.


Epski zivotopis ovog junaka bogatiji je od svih drugih bosnjackih junaka, on se susrece i nadmece sa najvecim brojem suparnika iz suprotstavljenih tradicija, o njemu, njegovoj snazi, njegovom konju, njegovom oruzju, biljezima koji svjedoce o njegovim epskim podvizima i slicno kazuju brojne predaje. On je jedini bosnjacki epski junak - u stoljetnom snu, skriven u pecini u planini - ciji se spasilacki dolazak ocekuje u odsudnom casu za zivot njegova naroda.

Pjesnici bosnjacke epike su oblikovali - kao suprotnost klasicnom epskom junaku - samosvojni lik poznat kao Budalina Tale (Od Orasca Tale, Ibrahim Tale), cijem je izrastanju doprinio historijski Tale Licanin, buntovni Krajisnik koji je poginuo kod Banje Luke 1637. godine. Nastanak lika Budaline Tale s razlogom je doveden u vezu sa causem svatovskog veselja, ciji je izgled dao usmenom pjesniku osnovu za gradjenje junaka iz kojeg je progovorio covjek iz naroda sa obje noge na zemlji, koji je suprotstavljen uobicajenom sjaju klasicnog epskog junaka:"... Nema Tale kadifli caksira, nego cohane otrcane; nema na njem zlatom vezenih jecerma, nego curak od medvjeda, rukavi poderani; ne pokriva njegovu glavu kapa zrdalija ili finofes, vec kapa od jazavca ili kao sto na jednom mjestu vele, kapa od dva vuka. Na kapi nema junackih celenaka, nego trista praporaca. Ne nosi on toke i ilike, ni pozlacene sipke, da mu sablja ne okaci pleca. Ne steze se mukademom pasom, vec licinom, a nema ni okovanih pala, nego nosi cavlenu batinu, u kojoj je do pet stotina i hiljada klinaca..." (N.Tordinac)

Tale umije sto drugi ne umiju; Tale moze sto drugi ne mogu; Tale smije sto drugi ne smiju. I nista nece biti neocekivano od ovog nepredvidivog junaka, "naherenog delije" (R.Duric), jer svi - i na "turskoj" i na "kaurskoj" strani - znadu da je Tale jedan i jedinstven. Neponovljiv. Nepodmitljiv i nepotkupljiv. Smijesan i strasan istovremeno. Nehajan prema sebi i svome i nesebican do samozaborava. Istinski plemic milosrdja koji sve dijeli i sebi ne ostavlja nista. Najveci bekrija bosnjacke usmene epike. Seret do urnebesa i pogubno istinoljubiv u isti cas. Ali nadasve, Tale je neumorni veseljak i saljivdzija - "caus nase narodne pjesme", kako je primijetio Tordinac, tj. pokretac i glavni junak svih urnebesnih lakrdija krajisnickog cetovanja. Kralj smijeha, bez podsmijeha, osim na vlastiti racun. Junak "bajatijeh ledja" (R. Duric), koji moze ponijeti i podnijeti sto drugi ne mogu, sto je uzrok njegovog dubokog urastanja u tlo puckog kazivanja. Licko i zapadnobosansko krajiste takodjer je pjesnicki zavicaj mladjeg razvijenog sloja bosnjacke epike, ciji su naizrasliji junaci Mustaj-beg Licki i braca Hrnjice, prije svega Mujo i Halil.

Neosporni zapovjednik bosnjackog krajisnickog cetovanja, Mustaj-beg Licki je u svom epskom liku objedinio osobine i sazeo ugled i vojnicku slavu nekoliko bihackih kapetana, od razdoblja s kraja XVI do vremena Mustaj-bega Hasumovica iz druge polovice XVII stoljeca (Dj. Buturovic). U oblikovanju epskog Muje Hrnjice vazan udio je po svemu sudeci dao neki Mustafa Turcalovic, koji se spominje u carskom fermanu upucenom Mehmed-pasi Vuci, povodom burnih dogadjaja u Krajini 1637. medju sestericom Krajisnika cije je glave sultan trazio, povjerovavsi da su oni prilikom uzimanja otkupa za jednog uglednog suznja prisvojili cetrdeset hiljada grosa.

Medjutim, naspram oskudnog zivotopisa historijskog pretka Muje Hrnjice, stoji u narodnoj tradiciji, u usmenoj predaji, raskosna epska biografija ovog junaka, opjevanog u velikom broju krajisnickih pjesama. Sacuvane su predaje o Hrnjicinu porijeklu, dolasku u Krajinu, obznanjivanju junastva, neranjivosti olovnim metkom, pogibiji napadom iz potaje, iz busije. Kao i drugi znameniti epski junaci, Mujo ima cudesnog, nepobjedivog konja, ciji se tragovi, zajedno s tragovima njegova koplja, pokazuju s koljena na koljeno, zna se za njegovu kulu u Kladusi, njegov bunar, njegov grob u Petrovoj gori i slicno, sve to u znaku njegovih opjevanih pothvata, u kojima je cesto u drustvu svoje brace i drugih krajiskih epskih junaka. Legendarno je premocno odnijelo prevagu nad historijskim, pjesma je prekrilila zbilju, epski je junak - ponijevsi sjecanje na historijsku licnost - u brojnim pjesmama bezbrojnih neznanih usmenih pjesnika prozivio svoj "novi zivot", bujna predaja, a ne stura povijest roji asocijacije kada se spomene njegovo ime.

Visok stupanj samosvojnosti bosnjacke epike, kao vazne etape u razvoju ukupne balkanske epike, utvrdio je niz glasovitih istrazivaca u stoljetnom slijedu, od F. Kraussa i L. Marjanovica, preko M. Murka, G.Gesemanna, M. Parrya, M. Brauna, A.Schmausa, do A. B. Lorda i Dj. Buturovic, koja ustanovljava da su znacajke bosnjacke epike u "njenom visestoljetnom trajanju, u njenoj samoniklosti, samosvojnosti, utemeljenosti na povijesnim zbivanjima te u njenom izrazavanju u vise tipova i oblika, sto je uvjetovalo mogucnost njene podjele (pjesme o junacima Krajine, krajisnicima, undjurske pjesme, pjesme crnogorsko-hercegovackog tipa)."

Ista autorica je, na tragu istrazivanja koja joj prethode, iznijela misljenje da je duzina vrijednosna osobenost kojom se bosnjacka epika izdvaja na balkanskom prostoru, da je primanje islama bitno utjecalo na oblikovne tokove ovog pjesnistva, na njegovo bolje cuvanje starobalkanskih tradicijskih obiljezja, da je ucesce Bosnjaka u drustvenom zivotu velike Osmanske carevine njegove sadrzaje ucinilo raznovrsnijim, posebno one vojnicke, od znacaja za epiku, sto je doprinijelo "ratnickom obiljezju najstarijih slojeva usmene epike Bosnjaka" i konacnom prevladavanju "tipa krajisnicke epike, tj. epike cetovanja, mejdana, okrsaja".

Cinjenica da je najveci broj bosnjackih epskih pjesama zabiljezen u drugoj polovici XIX st., u vrijeme kada su se "Bosnjaci nasli u bespucu i sigurno znali da nemaju zajednicki put sa Osmanlijama", utjecala je na dulji vijek bosnjacke epike i bitno djelovala na njen daljni razvoj. Zahvaljujuci cinjenici o bujnom zivotu bosnjacke epike u vrijeme kada je u drugim nacionalnim knjizevnostima na balkanskom prostoru i sire bila sasvim na izmaku, bilo je moguce da istrazivaci potraze u radu sa pjevacima iz Novopazarskog sandzaka, "zivim Homerima", odgovor na "homersko pitanje".

Tako je tridesetih godina ovoga stoljeca te nakon zavrsetka Drugog svjetskog rata na podrucju Novopazarskog sandzaka i drugdje zabiljezena obimna epska gradja koja je posluzila A.B.Lordu za razradu "teorije formule" o zivotu epike u danas vec svjetski znamenitoj knjizi The Singer of Tales (Pjevac prica). Sazimanje rezultata obimnih i dugotrajnih istrazivanja pokazuje da bosnjacka epika na balkanskom prostoru predstavlja "slozenu i slojevitu epsku cjelinu" (Dj.Buturovic).



Vezano za temu:

HISTORIJA BOSNJACKE KNJIZEVNOSTI


USMENA KNJIZEVNOST:

Lirska pjesma
Balada i romansa
Epska pjesma
Usmena proza
Literatura
TEORIJA BOSNJACKE KNJIZEVNOSTI


PISANA KNJIZEVNOST:

Srednjovjekovno razdoblje
Osmansko razdoblje
Austrougarsko razdoblje
Razdoblje izmedju dva svjetska rata
Savremeno razdoblje





© 1999-2006 by Camo, All Rights Reserved