"Ako trazis vodu zivota,
trazi je u nauci i spoznaji.
Svaki onaj
koji popije samo jednu kap,
Postici ce vjecni zivot.
Spasit ce se tajne neznanja i
dospjece u ruke dobrih vodica.
Bice drug Hidru i dobice novi zivot."

"Sta moze da nadje bijedni covjek
u obilasku Kabe,
ako u Kabi njegovog srca
ne gori kandilj vjecitog sunca?"

S persijskog: Dzemal Cehajic

Nije rijedak slucaj da su nasi pjesnici bili poznati u svijetu a da se za njih nije

Culo na prostoru njihove drzave. Takav je slucaj, kao i niz drugih nasih autora, zadesio i Fevziju Mostarca.

Rodjen je sedamdesetih godina 17. stoljeca u Blagaju na Buni, a umro je u Mostaru 1747. godine. Pored podataka o zivotu ovog pjesnika, koji se mogu iscitati iz "Bulbulistana", o njemu pise njegov mladji savremenik Zejnil Cengic. U vidu retorskih pitanja govori o njemu kao pjesniku "sto sipa napjeve", koji se vratio u svoj rodni i privlacni Mostar, koji drzi predavanja iz persijskog jezika, ili koji se, mozda povukao od ovog grubog, nepravednog i pokvarenog svijeta.

U cestvovao je u cuvenoj bitki pod Banjalukom i pjevao je o ovom dogadjaju kao necemu posebno znacajnom. Svoje kapitalno djelo "Bulbulistan" posvetio je junaku te bitke Hakim-oglu Ali-pasi.

Ostao je poznat kao pisac jedinog samostalnog i orginalnog djela na persijskom jeziku u nasoj knjizevnosti na orijentalnim jezicima.

Pisao je pjesme i na turskom jeziku i dosada ih je pronadjeno dvadesetak. Medju njima posebno je zanimljiva elegija povodom smrti sejha Juje i tri hronograma posvecena pobjedi bosnjacke vojske pod Banjalukom, ali su privlacni i njegovi rani stihovi koji su u vezi sa njegovim mladalackim zivotom.

Svoje djelo "Bulbulistan" Fevzija Mostarac je zavrsio 1739. godine. On to sam izricito navodi. Rijec je o proznom djelu, a stihovi kojim je ono protkano javljaju se u zadaci sazetka osjecaja i misli i djeluju cesto kao sentencije ili aforizmi. Prozni dio se sastoji iz prica, zgoda, anegdota, posebno iz zivota islamskih mistika i bogougodnika, ali i nekih drugih poznatih licnosti, s ciljem da djeluje moralo-poucno. No, ono sto ovom pjesnickom djelu daje zivi, univerzalni, opsteljudski karakter jeste raspetost pjesnika izmedju ideala njegove vizije svijeta, u kojoj su ljubav, plemenitost, iskrenost, pravda, postenje, solidarnost- bitne odrednice drustvenog statusa covjeka,i aktuelne stvarnosti koja u mnogo cemu pretstavlja razocarenje za pjesnika: korupcija, nasilje, prevara, izdaja, laz, obmana...Sve to navodi pjesnika, na kraju, na bolni uzvik protesta a onda na povlacenje, zatvaranje u sebe, u svoj unutrasnji svijet. Vjerovanje je dozivljavao sustinski, a ne formalno.

Djelo je sastavljeno iz sest dijelova zamisljeno kao sest perivoja.

Ovo je kompilacija tekstova koji mogu biti od koristi djacima i studentima
a zele na jednom mjestu imati nesto o bosnjackoj knjizevnosti.

© 1999-2006 by prof. Hamdo Camo & Mirzet Hamzic, nastavnik u GHM