Rodjen je u Sarajevu 1775. godine u Mimar-Sinanovoj mahali. Umro poslije 1827. godine.

Mustafa Firaki je sin pjesnika i hronicara Mula Mustafe Baseskije.
I Firakija je sarajevski ljetopisac (1806.-1813.).

U njegovoj biljeznici (medzmui) zapisani su raznovrsni tekstovi na orijentalnim jezicima i brojne narodne pjesme na nasem jeziku. Firaki, kada mu se otac razbolio i prestao biljeziti dogadjaje 1804/05. godine, nastavio tradiciju vodjenja dogadjaja. Nije slucajnost ni okolnost da Baseskijin i Firakijin "Ljetopis" imaju stranice istog znacaja, kao i okolnost da i Firakija i njegov otac ponekad datiraju dogadjaje po kretanju zvijezda. Cak su gotovo identicni i po stilu i po karakteristicnim izrazima koje upotrebljavaju i jedan i drugi.

Firakijina pjesma "Mahzar bosanske fukare Viskoj Porti" nosi karakteristike narodnog pjesnistva i nastala je u vezi sa stanjem u Bosni povodom reformi iz 1827. godine.

Mahzar bosanske fukare Visokoj Porti

(Mahzar - predstavka, zalba)

Mazhar pise bosanska fukara,
Ter se mole svoga gospodara,
Gospodara cestitoga cara:
Sultan care, sunce ogrijano!
Pisem ti sitna arzuhala,
Nu poslusaj i naseg halala:
Sto imasmo siromaskog mala,
Potrosismo, sunce ogrijano!
Bosna ti je svem serhatu glava:
S jedne strane tece voda Sava,
Su tri strane kaurska je lava,
Za to znades sunce ogrijano!
Ovo nije nista za besjedi,
Od kako nam postanuse djedi,
Dosti su se napili ijedi,
Od kaura, sunce ogrijano!
Cuvajuci rata i krajine,
I po Bosni velike planine,
Oblaceci krvave haljine,
Sultan care, sunce ogrijano!
Da pocutis velikog hala:
Ima care, dvadeset godin dana
Nije ti se Bosna nasmijala
Od nevolje, sunce ogrijano!
Upitaj nas sto smo i kako smo,
Sto imasmo ono i dadosmo,
Sad vece nicice padosmo,
Aman, care, sunce ogrijano!
Svakakvije muka naucili,
Petnaest godin gladim nas mucili,
Sto nas nijesu jos crvi tocili,
Sultan care, sunce ogrijano!
Tri godine mori nas morija,
Sto bijase zemlja orija,
Sada po njoj poraste korija,
Neka znades, sunce obasjano!
Od kako je Bosna postanula,
Nije ovako ona propanula,
Gotovo je posve potonula,
Znas li za to, sunce obasjano!
Bosna ti se moli i poklanja,
Dovu cini kada namaz klanja,
Od postanka s kaurima ganja,
Za tvoj obraz, sunce ogrijano!
Dvanaest godin bijuci sijake
Pogubismo po izbor junake,
Sad him placu ostarile majke,
Za sehitim, sunce ogrijano!
Petnaest hiljad dali smo sehita,
Za to danas nitko i ne pita,
Koga nije ter da se ne skita?
Cujes ovo, sunce ogrijano!
Ranjenika - ni hesaba nejma,
U kog ruke, u kog noge nejma,
U kog uha, u kog oka nejam
Sultan care, sunce ogrijano!
Ako ne slusas ove rici nase,
Ti upitaj Mehmed Selim pase,
Sto se od njeg svi dusmani plase,
Sadriazam, sunce ogrijano!
On je u Bosni mrve posidio,
Bosanske harekete vidio,
U Bosansku vojsku dohodio,
Upitaj ga, sunce ogrijano!