Knjizevnost BiH
Početna - - Početna
SEHER FOCA, IZ BEOGRADA U HERCEGOVINU 1660.


"PUTOPISI" EVLIJE CELEBIJE 1660. GODINE

HISTORIJA BOSNE I HERCEGOVINE




SEHER FOCA

Putopisi Evlije Celebije, obilazak nasih krajeva 1660.g.

Osvojio ga je Ebu'l-Feth, sultan Mehmed-han, godine 869/ 1465.²³ Njegova tvrdava, koja se nalazila u brdima, je porusena. On je sada po Gazi Sulejman-hanovom katastarskom popisu (tahrir) domen (hass) hercegovackog pase, a nalazi se na teritoriji hercegovackog sandzaka. Njim upravlja vojvoda. To je ugledan kadiluk u rangu kadiluka od tri [stotine] akci; u nahijama toga [kadiluka) ima sedamdeset i sedam sela.23a Ima muftiju,24 predstavnika serifa (nekibu-esraf), predstavnika Portinih spahija (sipah kethuda yeri), janjicarskog serdara, povjerenika za harac (harac agasi), trznog nad­zornika (muhtesib agasi), starjesinu esnafa (sehir kethudasi), te razne prvake i velikase.

21 Ovaj Mezaki-efendija je bio glasovit pjesnik. Pravo mu je ime Sulejman-beg. Odgojen je na carskorn dvoru, postao je spahija i stupio u svitu starog Cuprilica. G. 1661. postao je teskeredzija Ahmed-pase Cuprilica kad je ovaj postao veilki vezir. Nakon Ahmed-pasine smrti 1087 (1678), postao je sef odjeljenja za konjicu. Iste godine zavrsio je svoju zbirku pjesama (divan) i te godine u ramazanu umro. Turski biografi isticu ga kao dobrog pjesnika.

22 Mozda je ovaj Mahmud-pasin Odzak identican sa danasnjim selom Odzak kod Foce.

23 Ovo je jedan od rijetkih slucajeva da je Evlijin datum osvojenja nekog mjesta tacan. Foca je zaista definitivno osvojena 869/1465. g., kako kaze Evlija, i sva drukcija tvrdenja su netacna.

22a Focanski kadiluk je u prvo vrijeme zaista bio prostran. Sredinom 16.s. ovom kadiluku pripadala je i nahija Polimlje sa kasabom Rudo. Po­cetkom XVI vijeka nadleznost focanskog kadije prostirla se sve do Makarskog primorja (up. ferman u franj. samostanu u Makarskoj). Samo, u doba Evlije ovaj je kadiluk bio sveden uglavnom na focanski srez.

24 Godine 1645. bio je u Foci muftija Habil-efendija, koji ja kasnije bio svrgnut pa je g. 1651. ponovo vracen. On je mozda identican sa istoimenim beogradskirn mulom. (Up. Fekete, Türkische Schriften (indeks).)

Oblik i polozaj Foce. - Prostire se duz obale velike rijeke Drine, od istoka prema zapadu. S jugoistocne, juzne i zapadne strane, u daljini koliko moze top dobaciti, nalaze se sumom bogate planine s ogromnim drvecem. Veliki seher se nalazi u polju, na ravnom i prostranom mjestu.Sve do obale rijeke Drine nanizane su prostrane kuce, prizemne i na sprat. Zidane su od tvrdog materijala, a imaju i vinograde.Grad ima osamnaest mahala.25 Deset je muslimanskih, a osam bugarskih, srpskih i latinskih (katolickih). Jedna je mahala zidovska. Ima dvije hiljade sto sezdeset impozantnih, krasnih i lijepih kuca, koje su u dobrom stanju; pokrivene su ceremitom i plocama, okruzene bascama, tako da svaka izaziva ljubomoru i zavist persijskih vrtova.

Najimpozantniji su novosagradeni saraji Mustafa-efendije Ka­dic'a (Kadizade), zastupnika (halif) spahija u rezidenciji srece (Stambolu). Zatim Begov(?) saraj i Serdarev saraj.

Dzamije. - Ima svega sedamnaest islamskih bogomolja (mi­hrab).26 Izmedu svih [istice se] dzamija sultana Bajezida Velije27 u Staroj carsiji. To je starinska bogomolja, sagradena od tvrdog materijala, u starom stilu. Ima drvenu kupolu pokrivenu olovom i jedan minaret. [Zatim] dzamija Fatma-sultane.28 I ta je bogomolja (musala) u dobrom stanju, a pokrivena je cistim olovom.

Na kraju zapadne strane varosi nalazi se jednostavno gradena dzamija Sejh-Piri-efendije.Defterdar-pasina dzamija29 ima jedan minaret, a pokrivena je olovom.

25 Ovaj broj mahala nije nimalo pretjeran; kako cemo odmah vidjeti, Foca je u ovo doba imala oko 17 dzamija, a uz svaka dzamiju formirana je obicno mahala. U jednoj mahali je moglo biti vise dzamija, ali je svaka mahala redovno imala svoju dzamiju. Za focanske mahale uporedi Alija Bejtic, Nase starine, III, 1956, 45~7

26 Do pred drugi svjetski rat bilo je u Foci 17 dzamija. Evlija kaze da ih je bilo toliko i u njegovo doba, a poimenicno nabraja deset i pretjeran broj mesdzida. Pored dzamija i mesdzida koje navodi Evlija, u Foci su u to doba postojale Atik Ali-pasina dzamija zvana »Musluk«,Abdulmumin-begov mesdzid, Dzefer-begova dzamija, Hamza-begov mesdzid, Ali-Cokadareva dzamija, Hadzi-Seferov, Hadzi-Mustafin j Sejh-Pirijin mesdzid. Poslije Evlije podig­nuta je dzamija Mehmed-pase Kukavice, i sve su postojale do drugog svjet­skog rata.

27 Sultan-Bajezidova dzamija adaptirana je od neke crkve 906-1500/1501. g. (Up. Mujezinovic, Prilozi za orijent fil., III-IV, 1952/3, 456-7.)

28 Ko je ova Fatma-sultana, sada se ne zna. Najstariji indirektan pomen ovoj dzamiji imamo iz 1600. g. (Arhiv G. Husrev-begove biblioteke br. 1282). Tu se pominje rnahala sultanije Fatime, pa je vjerovatno i dzamija nastala prije te godine.

29 Osnivac ove dzamije, koga Evlija zove neodredeno defterdar-pasom, zvao se tacno Memi-Sah-beg. On je, po svoj prilici, bio rodom iz Foce, u kojoj je podigao ovu dzamiju (prije 1569. g.), zatirn medresu sa bibliotekom. O nje­govom zivotu znamo da je bio zaim pa je kao takav neko vrijeme bio alajbeg bosanskog sandzaka. U tom svojstvu pominje se 1563/1564. g. (1(Kadic, Tärih-i Bosna, rukopis u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, 5v. II, 216). Kasnije je bio nazor carskih mukata u hercegovackom sandzaku i po tome u svoje vrijeme bio opstepoznat pod nazivom nazir. Godine 1580. postao je prvi defterdar novoosnovanog bosanskog pasaluka. Kasnije je vrsio duznost defterdara u te­misvarskorn pasaluku i po torne postao opstepoznat pod imenom Defterdar­-pasa, kako ga zove i Evlija. Neste prije 1569. on je u Foci podigao ovu dza­miju, a pomenute godine medresu sa bibliotekom od koje se do danas sacuvalo nekoliko vrlo starih i vrijednih rukopisa koji se danas cuvaju u Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu. Umro je u Foci 993 (pocinje 3. januara 1585) i sahranjen u dvoristu svoje dzamije, gdje mu se do danas grob sacuvao sa nadgrobnim spomenikom i natpisom na njemu. Natpis na nadgrobnom spomeniku vidi Mujezinovic, n. m., 477-478. O njegovim zaduzbinama v. Bejtic, Nase starine, III, s~57 1 d.

Zatim ima Osman-agina dzamija, u kojoj iznad kapije stoji ovaj natpis:

Zgrada Hadzi-Osmanove dzamije koja je slicna raju.
Postade uzvisen hram iskrenih vjernika.
Posjetilac rece datum dovrsenja njegove zaduzbine:
»Posta krasna dzamija i privlacan hram« Godine 1022/1613.

Ova svijetla dzamija ima kupolu od daske, a sva je pokrivena olovom.

Na vratima dzamije kadije Osman-efendije nalazi se ovaj natpis: Datum joj je:

»Blago onom ko u nju udje cist«
Godine 1002 = 1593/4.30

Ove pomenute dzamije su velike dzamije na ovoj strani grada Foce. Osim njih, ima jos jedanaest mahalskih mesdzida (zavije).

Rijeka Cehotina (»Tihotina«) razdijelila je ovaj grad Focu na dvoje.

Na suprotnoj, istocnoj, strani te rijeke nalaze se ove dzamije:

Kad drvenim mostom predemo na suprotnu stranu, onda na vrhu mosta imamo Hasan-pasinu dzamiju, koja je po cijelom svijetu poznata pod imenom Aladza dzamija.31 To je krasna bogomolja. Ovoj dzamiju nema ravne u bosanskom ejaletu, ni u zvornickom sandzaku, ni u gradu Taslidzi (Pljevlja), a ni drugdje. Njen je graditeij Ramadan-aga, glavni zastupnik (bas’halife) starog neimara (Kodza Mimar) Sinana,32 sina Abdulmenan-agina, glavnog neimara (mimarbas’i) sultana Sulejmana. On je ulozio svu svoju sposobnost dok je napravio ovu tako krasnu i divnu Aladza dzamiju kojoj ne

30 Ova dzamija kadije Osman-efendije poznata je i pod imenom Sehova dzamija. O njenom osnivacu, koji spada u malen broj kadija koji su ostavili svoje zaduzbine, nemamo podataka. Potpun natpls sa ove dzamije v. Mujezinovic, n. m., 481-482.

31 Ime Aladza, koje je ova dzamija dobila po bogatom slikarskom radu i uresima (alaca = saren), nosi ona jos od druge polovine XVI vijeka, jer se jos 1588. g. pominje neki Ali Celebija kao hatib Aladza-dzamije.

32 Nema drugih dokaza da je Ramadan-aga, ucenik neimara Sinana, gradio Aladza-dzamiju u Foci,ali je to sasvim vjerovatno. Isti neimar radio je mostarsku cupriju i tvrdavu u Makarskoj. moze biti ravne.U ovoj dzamiji je sa stanovista arhitekture izra­zeno toliko sposobnosti, toliko ukusa i finoce i ostvareno toliko ljupkosti da takvu impresivnost nije ostvario nijedan raniji neimar na zemaljskoj kugli. Kako je ona ljepsa i sjajnija od svih dzamija ovog grada, toje ukrasila grad. Neimarje na zidovima cetvorouga­one osnove napravio, poput plave zdjele, okruglu kupolu (kubbe); ona je uzorna i zasluzuje da se vidi. Minber, mihrab, prozori i gale­rija mujezina su perforirani (mus’ebbak) radovi od bijelog mramora poput perforacija (gravura) Fahrije;33 u svakom tome detalju izrazena je neka posebna sposobnost i vjestina poput dopustene madije. Spolja na sofi nalaze se trivisoke kupole (kubbe), na cetiri mra­morna stuba bijela kao kristal. Da ne bi snijeg i kisa zasipali veliki dzema’at, na ovim sofama je poredano simetricki dvadeset borovih stubova i od drveta inzenjerski napravljena neka vrsta krovnog prepusta (sundruma), tako da onaj koji ga vidi ostaje zapanjen, jer je sav taj prepust izgraviran mrezastim gravurama poput gravura Fahrija.

Sav jugoistocni zid ove sofe isaran je raznovrsnirn sarama ravnim Behzatovu, Manijevu i Sahkulovu34 kistu.

U sredini dvorista (harem), na mjestu obraslom u zelenilo, pod visokom email-kupolom na sest stubova, koja je kao kupola kakvog visokog dvorca, napravio je klesar mramora sadrvan (havz) za abdest. To je tako umjetnicki izraden safijski sadrvan da zaljubljeni ljudi, gledajuci kako iz slavina tece ziva voda i pravi vodoskok, pre­stanu da ceznu i uzimaju abdest. Sa desne strane ove dzamije, do samog puta, podignuta je velicanstvena visoka kupola (kubbe) na cetiri stuba. Oko nje je kovacki majstor napravio takve gvozdene resetke i prozore koji su poput radova kovaca Davuda. Svaki majstor, inzenjer i svjetski putnik koji pazljivo pogleda ovu kupolu i ove gvozdene resetke ostaje zapanjen i zadivljen.

Osnivac ove zaduzbine, Hasan-pasa,35 umro je u Budimu kao budimski defterdar.

33 Fahri je glasoviti turski umjetnik koji se proslavio kao vjestak u graviranju, pa Evlija stoga s njirn ovdje pravi poredenje.

34 Imena znamenitih istocnih slikara i kaligrafa.

35 O osnivanju Aladza-dzamije znamo danas da se zvao Hasan i da je bio sin Jusufa Sinanuddina. Bio je nadzornik svih carskih hasova u Bosni i Her­cegovini i stoga dobio nadimak »Nazir« (inspektor). On je imenovan nazirorn 1535/1536. g., kad je izdat rudarski zakonik za Bosnu (GMZ, 1916). Iz jednog zapisa iz godine 1535. znamo da je rodorn iz Foce ili njene okoline, pa mozda bas iz sela Vakufa kod Celebica, kako kaze narodna tradicija, ukome su postojali posjedi uvakufljeni za njegovu dzamiju. Irnao je vise sinova koji su se bavili naukorn. Jedan njegov sin zvao se Ibrahim-beg ili Ibrahim-Celebi (vidi rukopis Gazi Husrev- begove biblioteke u Sarajevu br. 343). Hasan Nazor je vrsio duznost nazora carskih hasova u Bosni i Hercegovini od 1536. do svoje smrti, 1553. g. Nesto prije oktobra 1542. boravio je u Cangradu, a stalno je zivio i umro u Foci krajem 1553. g. Evlijino saopcenje da je bio pasa, budim­ski defterdar i da je umro u Budimu, ne moze se provjeriti. (Truhelka, Tursko slovjenski pomenici br. 178; Spaho, Turski rudarski zakonik, GZM, XX, 1913, 137-138; Handzic u Jugoslovenskom listu br. 23 od 23. apriia 1939. g.; Mujezinovic, nm. 467-8; Bejtic, n. m., 58-60.).

Njegovo su cisto tijelo, prema njegovom testa­mentu (vasiyet), sahranili ovdje u gradu Foci, u dvoristu ove dzamije pod pomenutom email-kupolom. To je i sada svijetao mauzolej.36 Bog mu se smilovao! To je, zaista, bio covjek od ukusa, dare­zljiv i plemenit, vrijedan i gostoljubiv, pun divnih osobina kao Hatem Tai37 i Dzafer Bermeki.38 Kako on nije zalio blaga, to je neimar Ramadan iz dvadeset i jedne dzamije koje je on gradio mogao uzeti poneko iskustvo i vjestinu (san'at) i sve ih primjeniti na ovoj dzamiji. Ulozivsi svu svoju sposobnost, on je napravio takav bozji hram da mu nema ravna u Rumeliji (diyar-i Rum).39 Kako je osnivac bio darezijiv covjek, on je raznim umjetnicima koji su iz svih krajeva donijeli dobrotvoru na poklon po jedan svoj umjet­rncki rad dao odgovarajuce nagrade i uzdarja.Umjetnicki izradenim lusterima, koje je takode dobio na dar, ukrasio je unutrasnjost dzamije, pa je i ona postala svijetla bogo­molja, poput mlade cije celo sija kao mjesec. Iznad visokog svoda kapije na jugoistocnoj strani dzamije, na bijelom i cistom mramoru, napisan je kaligrafski u stilu Kara-Hisarije40 ovaj natpis:

Ovu casnu dzamiju podigao je osnivac zaduzbina

i dobrotvor Hasan, sin Jusufov,
i dao joj ovaj hronostih:

»Primi je lijepo, ovjecni (boze)!«,40a - Godine 1047 (?)

Pokraj ove dzamije nalazi se dzamija Emira Mehmed-age. To je interesantna, simpaticna i lijepa dzamija, ali nema posjetilaca.

Ovu dzamiju narod zove: »Pasina dzamija (Pasa dzami)«,41. Na njenoj kapiji nalazi se ovakav natpis:

36 Uz grob osnivaca dzamije pokopani su neki Mehmed-beg i neki Abdi­beg, sin Kasimov. Iz natpisa na njihovim nadgrobnim spomenicima vidi se da je prvi umro 1534, a drugi 1660/1. Na desnoj strani dzamijskog dvorista nalazi se mauzolej u kome je sahranjen Ibrahirn-beg, sin osnivaca dzamije (Mujezinovic, n. m., 463-464).

37 Hatem Tai je bio arapski junak koji se proslavio darezljivoscu.

38 Dzafer Bermeki je legendarni vezir halife Haruna al-Rasida. Zivio je od 767. do 803. i proslavio se, kao i cijela porodica, velikom darezljivoscu.

39 Po ocjeni strucnjaka, Aladza dzamija spada u remek-djela osmansko­turske arhitekture na slovenskorn jugu, i to svojom zivopisnom umjetnickorn ornamentikom u arabeskama, a narocito virtuoznoscu vitkog minareta (Zam­zycki, Aradt i Stratimirovic, Aladza dzamija u Foci, GZM, III, 1891, 103. i dalje. Alija Bejtic, AIadza dzamija u Foci El-Hidaje, VII, 1943, 71-78; Isti, Nase starine, III, 58-60).

40 Kara-Hisari je bio poznat turski kaligraf.

40a Ovdje Evlija daje nepotpun tekst natpisa. Potpun tekst i prevod vidi Mujezinovic, n. m., 462-463. Brojcana vrijednost hronostiha daje godinu 957 (pocinje 20. januara 1550) godine.

41 To je Mustafa-pasina dzamija. Ona lezi na desnoj strani Cehotine. Nju je, kako se vidi iz natpisa, obnovio i prosirio g. 1554. neki Mehmed-aga, sin Abdulatifov mutevelija Mustafa-pasina vakufa, valjda na ime i iz imetka Mustafa-pase. Mehmed-agu Evlija zove emirom; treba, mislim, emin Mehmed­aga. Pitanje licnosti ovog Mustafa-pase raspravljarn na drugorn mjestu u posebnoj studiji.

Ovu casnu dzamiju sagradio je i prosrio:
Mehmed-aga sin Abdulatifov, upravitelj vakufa.
Napisano godine sedam stotina sezdeset i prve,42

Dzafer-efendijina dzamija je svijetla starinska bogomolja kojoj nema ravne, a pokrivena je olovom.

I Sulejman-begova,43 dzamija je, takode, udobna i privlacna, ali ima pomalen broj posjetilaca.

Osim ovih dzamija, nalazi se na ovoj strani vise mahalskih mesdzida.44

U Foci ima sest medresa;45 u nekima se predaje islamska tradi­cija (hadis).

Postoji osam tekija,46 Od svih je najznamenitija Bajezid-babina tekija,47 na jugoistocnoj strani grada, medu vinogradima i bastama. Ona je okrenuta prema carsiji i bazaru i predstavlja kosmoramu (ogledalo svijeta). Ukrasena je raznovrsniin maksurama i kuhinjama.

Tu ima tri javna kupatila (hamam),48 Jedno je kupatilo po­kojne Fatma-sultanije,49 drugo Bajezidovo,50 a trece hamam Mustafa-efendije, zastupnika (halife) spahija.

Sudnica (mehkeme), koja je u blizini ovog kupatila, takode je Mustafa-efendijina. U blizini Mustafa-efendijine banje nalazi se prostrana musala. Ovdje mjestani obavljaju blagodarenja.

Postoje dvije javne kuhinje (imaret). Jedna Bajezid-hanova, a druga Aladza-dzamije.

42 Evlija nije donio potpun natpis sa ove dzamije niti mu je tacna go­dina. Mjesto 761. treba 961 (pocinje 7. decembra 1553. g.). (Up. Mujezinovic, n. m., 468-9.)

43 Ovaj Sulejrman-beg zove se u narodu Dev Sulejman-beg. Pod tim je imenom poznata i njegova dzamija. On je, koliko se sada zna, bio neko vri­jeme budimski vezir.

44 Dzamija Atik Ali-pase, zvana Musluk dzamija, stajala je nize Devove dzamije. Izgleda da joj je vakuf rano propao, pa polovinom XVII vljeka ostavlja Mustafa-efendija, sin Isa-begov, rodom iz Foce, inace glavni zamjenik carskog silahdara u Carigradu, znatan vakuf za tu dzamiju. Svoju zakladnicu Mustafa je napisao 16. II 1656, a umro je u Carigradu 26. VIII 1657 (Katib Celebi, Tikvimutteverih). O istoriji i arhitekturi ovih i ostalih focanskih dza­mija v. Alija Bejtic, Nase starine, III, 1956, 53-63.

45 Jednu medresu u Foci osnovao je 977/1569. Memi Sah-beg. Drugu je osnovao Kadi-Osman oko g. 1593. Ovaj broj rnedresa u Foci je pretjeran i svakako bar udvostrucen. U Foci su podignute do ovog vremena najvise dvije medrese. (Up. Bejtic, n. m., 64-66.)

46 Ovaj Evlijin broj tekija u Foci je takode pretjeran. (Up. Bejtic, n. m.,66-67.)

47 Ova tekija postojala je do 1941. godine. Tradicija kaze da su na mjestu te tekije stanovala dva dervisa: Murad-dede i Bajezid. (Vise o tome v. Bejtic, n. m.)

48 Po jos zivoj tradiciji, uFoci je bilo sedam hamama. Evlija pominje tri, a tradicija zna jos za hamame: Hamza-begov, Dzafer-begov i Menmed­-pase Kukavice, koji je nastao kasnije.

49 O Fatma-sultani v. ovdje str. 137, nap. 65.

50 Tj. hamam sultana Bajezida II (1481-1512). On je stajao uz Bajezidovu dzamiju, gdje mu se i sada vide ostaci.

Od njihovih specijaliteta na glasu su cetrdeset vrsta riba iz nrijeke Drine, bijeli hljeb i med samotok, sedam vrsta socnog grozda, visnje i kruske jeribasme.

Prema bazdaraginim podacima tu ima 26 000 dunuma vinograda na koje se plaea desetina (ösür).51 U carsiji ima 540 ducana.52

Sredinom ovoga mjesta, tamo gdje se nalazi trg varosi, tece rijeka Drina, koja se ne moze preci na konju. Jugoistocno od rijeke lezi glavni dio grada. Sjeverno i zapadno [od rijeke] nalaze se plodni vocnjaci (bag). Stanovnici prelaze i na suprotnu stranu camcima i ladama. Svi dvorovi i uglednije kuce grada leze na obali Drine. Njihovi doksati i prozori gledaju na rijeku. Duzina grada obalom rijeke iznosi 4 000 koraka.

Ova rijeka Drina izvire na sredini Hercegovine (dijar-i Hrsek), iz planinskih visoravni Kolasina52a i Cemerna, iz planina Zagora (= Zagorje) i Uloga.53 Rastuci i skupljajuci se postepeno, ona najprije nailazi na ovaj veliki grad i tece jedan sat direktno kroz basce i ne pravi nikakve vijuge.

Na istocnoj strani grada, pored Aladza-dzamije, tece rij eka ~ehotina,54koja se pod tabhanom (debaghane) sjedinjuje 5 rijekom Drinom. Rijeka ~ehotina tece s istocne strane grada Foce. Njen izvor nalazi se na jugoistocnoj strani (kible), u planinama nahije Bihor u prizrenskom sandzaku u Albaniji, koje su udaljene jeda­naest konaka. Ona dolazi iz Pive, Niksica i opasnih Drobnjaka,55 prolazi ispod grada Plava, zatim Pljevaljskim poljem, protice kroz grad Focu, dijeli ga nadvoje i tu utice u rijeku Drinu. [Drina] tece dalje prema sjeveru, nailazi na kasabu Ustikolinu, a zatim se sjedi­njuje sa Limom. Odatle tece prema bosansko-sarajevskom Visegradu,55a prolazi kasabu Bijeljinu,56 te pod gradom Racom56a utice u Savu.

U ovom hercegovackom sandzaku postoje dva znamenita velika grada (mahmiyya), jedan je Foca, a drugi Mostar.

Stanovnici [Foce] su u licu lijepi i divni ljudi, cistog vjerovanja, pobozni su i dobri muslimani. Muskarci nose raznobojnu cohanu odjecu. Prvaci i velikasi zamotavaju bijele calme, a srednji stalez nosi pokratko odijelo i caksire s kopcama, grube papuce i kalpake od raznobojne cohe i kunovine. Govore bosanski. Vecinom su trgovci. Hadzija (hodocasnika) i gazij (junaka) ima takode dosta.

51 Ovaj broj je vjerovatno napisan otprilike.
52 Interesanto da Evlija ne govon o focanskim zanatima.
52a U Orig.: Ko1asin.
53 U orig.: pogresno, Ilok.
54 U orig.: Tihotine lii Tjehotine.
55 U Orig.: Dobonyak.
55a Evlija Visegrad na Drini zove bosansko-sarajevskim za razliku od istoimeog grada u Madjarskoj.
56 U Orig.: Pilina.
56a U orig.: pogresno, Bac’a, treba Raca.

Zene nose feredze od crne cohe sa bijelim velom i idu pokri­vene kao Rabija Adevija.57 Djevojke su im vrlo lijepe, povucene, a djeca vrlo bistra i ostroumna, pa su napamet naucila mnoge knjige u stihovima. Mladici su im pravi sokolovi, neustrasivi i hrabri ju­naci. Vjecno su u borbi sa Mlecanima. Njihovi ucenjaci posjeduju rijetka znanja, a njihovim iskusnim ljekarima, ranarnicima i maj­storima za pustanje krvi nema ravnih.

Od turbeta koja se posjecuju znamenita su Bajezid-babino i Murad-babino, a obojica su pokopani u svojim tekijama.

Focanski most, ogledalo cuda. - Na obali Sredozemnog mora, u nahiji grada Menemen, blizu grada Smirne na anadolskoj strani ima jos jedan grad po imenu Kara-Foca. Ali ovo je hercegovacka Foca. Na zapadnoj strani, pola sata daleko od ovog grada, na Kara­burnu,58 na velikoj rijeci Drini nalazi se drveni most na jedno okno, koje se dize do nebeskog vrha. To je veoma strasan, opasan i nesi­guran prelaz, koji vec propada jer nije tvrdo graden. Ovaj veliki most, koji treba pogledati, napravio je majstor stare skole tako da je na jake temelje, koji se nalaze na obje strane rijeke, vjesto nanizao jednu na drugu velike i duge grede (tako) da jedna nad drugom izmice kao pera u krilima lastavice. [Tako] su grede, koje se nizu s obje strane, priblizene pa je onda na sredini mosta povezao jedan za drugi pet direka lade i tako sagradio ovaj veliki most kome nema ravna ni u jednom vilajetu. Preko njega prelaze ljudi, konji, mazge i ostala stoka. Most se jako ljulja, pa se covjek ne usuduje ni da pogleda dolje. Covjeku se smraci pred ocima, srce mu zalupa. U ovim krajevima uopce nema kola, a i da ih ima, ne bi mogla pre­laziti preko ovog mosta. To je most pokojnog Sulejman-hana. On je za njegovo odrzavanje uvakufio jedanaest sela.59

Zatim smo opet dosli u Focu i s nekoliko prijatelja presli preko rijeke Cehotine54 i, iduci obalom rijeke Drine prema sjeveru, dosli smo u kasabu Ustikolinu.



Vezano za temu:

HISTORIJA BIH





© 1999-2006 by Camo, All Rights Reserved