23.02.2010.
Pa, gdje su, ti, Bosnjaci?
Zeljko MILICEVIC: Dvadeset i tri godine nakon sto im je prestao biti profesor, oni su ga dosli ispratiti! To meni puno govori o Bosnjaku. Eh, kad je tako, gdje su, danas ti, i takvi Bosnjaci? Gdje su ti koji znaju napraviti pravu stvar u pravo vrijeme? Gdje su ti koji znaju tko su i sto su, i koji znaju pokazati pravi put za sve nas u Bosni? Gdje su ti koji ce voditi zemlju i moju djedovinu u buducnost, ponosito, uzdignute glave? Bez Bosnjaka nema Bosne. Bez ovih drugih i trecih je ima, ali nije ono pravo, i ne smije biti tako.
Suradnici mog djeda su bili ljudine, u intelektualnom, moralnom, etickom i svakom drugom smislu. Osman-Nuri Hadzic, Safvet-beg Basagic-Redzepagic, Hamdija Kresevljakovic, izmedu ostalih, da ne nabrajam imena. Ti su ljudi bili ostrica Bosnjaka i bosnjastva, visoko obrazovani, kulturni, ljudi s vizijom za Bosnu i buducnost sviju u Bosni. Ti su ljudi postivali povijesnu bastinu Bosne i radili za buducnost Bosne. Oni su nam Bosnu dali u amanet. A sto mi, s tom Bosnom, danas radimo?
Suradnici i ucenici mog oca, koji je predavao arhitekturu u Tehnickoj skoli u Sarajevu, su bili vecinom Bosnjaci – jer Bosnjaci su vecina u Bosni. To onda nije bilo vazno spominjati, ali danas jeste.
Ondasnji komunisticki vladar Bosne, Cvijetin Mijatovic, jednog je dana odlucio ukinuti tramvajsku stanicu ispred Tehnicke skole, da time oteza zivot mom ocu, koji je tamo predavao arhitekturu, a koji je bio jako pohabljen od poliomijelitisa. Kad je doslo do pobune, Cvijetin Mijatovic je vratio tramvajsku stanicu, ali je onda dao otkaz mom ocu. Tek tako! Kad je opet doslo do pobune, ocu je bila vracena sluzba, ali sa pola prijasnje place. To je bila Mijatoviceva noga u zadnjicu Milicevica. Hrabar covjek, taj Mijatovic.
Moj otac je shvatio situaciju i mi smo1956. godine iz Sarajeva preselili u Rijeku. Medutim, svi njegovi Bosnjaci su ostali u vezi s njim.
Kad smo, dvadeset i tri godine kasnije, prevezli njegovo tijelo iz Rijeke da ga se ukopa u porodicnij grobnici Milicevica u groblju u Barama, ja sam dozivio
Bosnjaci.net
|
