Kultura BiH
Početna - - Početna
GEOGRAFSKI PROSTOR MUSLIMANSKE EPIKE


DJENANA BUTUROVIC



Muslimanska epika Bosne i Hercegovine je nastajala na znatno sirem prostoru nego sto ga cini danasnja Bosna i Hercegovina.

Ona je stvarana u dugom periodu i proslosti i savremenosti i na drugim podrucjima u kojima su zivjeli ili jos zive muslimani, u novopazarskom sandzaku, u znatnim dijelovima Crne Gore, Metohije i Kosova. Od tridesetih godina 16. vijeka muslimani Bosanci nosili su sa sobom svoju tradiciju u okolne zemlje. O sirini regionalnih granica muslimanske epike svjedoci ona sama sa svoja dva vise nego antipodna kruga: tzv. licko-krajiskim i crnogorsko-hercegovackim. Muslimanska epika u podrucjima gdje zive muslimani izvan savremenih granica Bosne i Hercegovine, a koja su u vrijeme nastanka ove poezije bila stoljecima, stalno ili povremeno, u sastavu Bosanskog pasaluka (novopazarski sandzak, Plav, Gusinje), znatnim dijelom tematski zatvara krug iste ili srodne poetske cjeline.

Stoga je pojmom bosanskomuslimanska epska tradicija u dobroj mjeri obuhvacen najveci dio juznoslovenske muslimanske epske tradicije. Promjene granica Bosanskog pasaluka,odnosno granica Bosne u osmanskom periodu,uticale su na bogacenje fonda njene usmene predaje.Stoga cu dati generalan pregled na geografsku rasprostranjenost muslimanske epske poezije i genezu njene rasprostranjenosti.

Vuk Stefanovic Karadzic je zabiljezio samo dio od ukupnog epskog stvaranja juznoslovenskih naroda. Citave epike objelodanjene su nakon njegove smrti: MUSLIMANSKA I MAKEDONSKA.

Muslimanska epika zabiljezena u 19.vijeku uglavnom je biljezena na podrucju danasnje Bosne i Hercegovine,a u 20.vijeku,osim sto je biljezena u Bosni i Hercegovini,biljezena je i na podrucju bivseg novopazarskog sandzaka i djelimicno u Crnoj Gori. U vrijeme sakupljanja muslimanskih epskih pjesama juznoslovenski muslimani su bili uglavnom okupljeni u Bosni i Hercegovini i najveci dio bosanskohercegovackih povratnika iz Ugarske, muslimani Bosanci migranti iz Slavonije, muslimani iz Hrvatske, Dalmacije, Boke i Srbije - vec su podarili muslimanskim bosanskim pjevacima tradiciju koju su sa sobom donijeli.

Za historijat epske tradicije Muslimana Bosne i Hercegovine cesto je znacajan i onaj sloj tradicije koji se odnosi na historijske dogadjaje koji su se odvijali na znatno siroj teritoriji bivse evropske Turske, u kojima su bosanski muslimani bili znacajni sudionici.

U 15. vijeku prvi osvojeni dijelovi bosanskog teritorija bili su pripojeni Isa-begovom krajistu,potom bosanskom krajistu;kasnije su Osmanlije na osvojenom podrucju organizovali novu upravnu jedinicu,zaseban bosanski sandzak (1463),koji je bio u sastavu Rumelijskog ejaleta.Osvajanjem od pocetka 16. do kraja 17. vijeka Osmanska Imperija je zaokruzila granice Bosanskog pasaluka na prostoru osam teritorijalnih cjelina - sandzaka (bosanski,hercegovacki, zvornicki ,kliski,pozeski,krcki ili licki, pakracki ili cernicki i bihacki). Krajem 17.vijeka Osmanlije su izgubili Ugarsku,osim Banata,zatim Slavoniju i Hrvatsku do Une i juzno od Velebita,te gradove i oblasti koje je osvojila Venecija (Herceg Novi, Knin, Sinj i vrgorac). Ovim gubicima znatno su suzene granice Bosne i ona je postala stjeciste izbjeglica i povratnika iz svih krajeva. Nakon karlovackog mira uspostavljena je njena dugotrajna granica,pa je ona obuhvatala podrucje od Novog Pazara do Bihaca i od Save do izlaza na Jadransko more.Bosanski pasaluk je sveden na cetiri stalna sandzaka: bosanski, hercegovacki, zvornicki, kliski,a povremeno mu je pripadao i bihacki.

Bosna kao domovina izrazena i dozivljena u epskoj pjesmi Muslimana u regionalno-politickom pogledu obuhvata granice Bosanskog ejaleta do Karlovackog mira (1699). Znaci da je geografski prostor muslimanske epike takodjer i onaj prostor koji je u epsku pjesmu usao kao domovina epskih junaka Muslimana Bosanaca.To znaci da su u muslimanske pjesme vec bile usle licnosti i sa onih podrucja koje Bosna, zapravo Osmanska Carevina, gubi ovim mirom, a posebno licnosti s podrucja Like i Krbave (Bosnic Mehmed-aga je od Novoga, dva Musica su ispod Perusica, Kumalic Mujaga je od Raduca, Kozlice su sa Siroke Kule, i t.d.).

Licki sandzak je bio granicna turska pokrajina prema hriscanskom Zapadu,pa je Udbina,danas selo u Krbavi,trajno usla u muslimansku epiku kao centar u kojem su se okupljali muslimanski epski ratnici, mjesto u komu se vijecalo o junackim podvizima ceta i pojedinaca, o pripremama i akcijama “neprijatelja”. Pjesme su sacuvale geopoliticki znacaj Udbine osmanskog perioda kao centra u kome su se branili interesi Carstva i donosile odluke o provalama u okolinu Zadra, u Hrvatsko primorje i na sjever preko Kupe i prema Karlovcu.U pjesmama je ona oznacavana pojmom Turcija kojim se podrazumijevala i Bosanska krajina kao i Osmanska Carevina. Pored Udbine,muslimanska epika je zapamtila brojne nazive nahija krckog kadiluka ili Knina ,iz 17.vijeka

(Knin,Zrmanja,Zecevo,Skradin,Vrana,Zvonigrad,Gracac,Lika,Perusic,Novi,Bunic).

Neubicirani Bilic u pjesmama je vjerovatno naziv za nahiju Bilaj.Cetina,Vrlika,Gospic,Ribnik,u pjesmi su kao i u povijesti perioda o komu ove üpjesme pjevaju,mjesta u kojima zivi muslimansko slovensko stanovnistvo,odnosno gradovi koji su u vlasti Osmanske Carevine. Brinje,Brlog,Otocac,Korlat,Novi ispod Velebita izvan su turske vlasti u pjesmi kao i u stvarnosti.Vojna krajina sa Sinjem i Otoccom ostavila je trag u muslimanskoj epici kao izvorista napada.Pjesme zabiljezene u 19.vijeku u Krajini konzervirale su tradiciju o zbivanjima u 17.vijeku pa je u vidjenju epskog junaka Durutagic Ibre granica muslimanskog svijeta Bosne ona koja je odgovarala granici lickog sandzaka i hriscanske Vojne krajine u 17.vijeku:

A moj Lika, direk od Udbine,
ja sam skoro uzjahao dorata,
protjerao ga preko Velebita,
pa od Zadra do herceg Novoga,
(misli na Novi ispod velebita),
i od Brinja do vlaskog Lendjera,
od Zrmanje pa do Zvonigrada,
od Otocca do vode Gascice.
Tud’ sam, tada, beze sve vod’o dorata,
trazec,beze, jadnih nevoljnika,
nas’o n’jesam, Licki Mustaj-beze.
Pa sam otle otisko dorata,
na Kunaru u cesarovinu,
pa sam placuc doso do Karlovca,
u Karlovac utjero dorata.

(Narodne pjesme Muhamedovaca u BiH
Sabrao Kosta Hörmann. Knjiga druga,
Sarajevo 1889,str.324)

Lika prve polovine 16.vijeka je gotovo opustosena docekala tursku vlast.Poislamljeni licki starosjedioci,rani muslimanski doseljenici u Liku iz susjedstva,iz Unca,Pseta,Sane,Livna, Grahova,brojno vlasko stanovnistvo u turskoj sluzbi,porijeklom od Ibra,Lima,Pive,Tare i Morace - sklono epskoj pjesmi,doprinijeli su iz fonda svog tradicionalnog nasljedja novoj zivo- tnoj i kulturnoj sredini koja ce sve do kraja 17.vijeka podsticati i stvarati ovdje epsku poeziju nove sadrzine i o novim junacima.Kasniji muslimanski doseljenici (17.stoljece) iz zapadnobosa- nskih krajeva osvjezice ovu tradiciju. O dugotrajnom uticaju martoloza,veoma cesto kao pjevaca i prenosilaca ovih pjesama svjedoce snazni nanosi i refleksi muslimanske epike i u onim krajevima dalmacije i dalmatinskih otoka u kojima Turci nisu bili nikada na vlasti i u kojima nije bilo muslimana,a koje naseljavaju martolozi od kraja 17.vijeka Fazu martoloskog uticaja u historijskom razvoju muslimanske epske pjesme potvrdjuje vec najraniji sloj zabiljezenih muslimanskih epskih pjesama u Erlangenskom rukopisu.2

2 Gerhard Gezeman,Erlangenski rukopis starih ‘srpskohrvatskih’ narodnih pjesama.Srpska kraljevska akademija,Zbornik za ustoriju,jezik i knjizevnost srpskog naroda.Prvo odeljenje,knjiga XII,Sr.Karlovci 1925 /U daljem tekstu :Erlangenski rukopis/

Muslimanska epska pjesma i njeni junaci su poznati jos u 17.vijeku u sjevero-zapadnim kraje- vima Hrvatske,koji su bili u ratnim sukobima sa osmanskom provincijom Bosnom.

Bugarstice i deseteracke pjesme koje su zabiljezene u 18.vijeku u raznim etnickim sredinama hriscanskih konfesija cuvaju,afirmisu i prenose muslimansku tradiciju 16.,17.i 18.vijeka. Pomenuti vlaski elemenat vojevao je zajedno sa beslijama(pripadnicima placene konjice),pa je muslimanska epska pjesma iz zapadnih krajeva Bosne sacuvala sjecanje na udio i znacaj ovih slojeva u pogranicnim i sirim osmanskim vojnim akcijama (prema epskoj pjesmi sin kneza Vukasina,Nikola,obavjestava Mustaj-bega Lickog o opasnosti koja prijeti Udbini od karlovackog bana i karlovacke krajine).U doba nemira i drugih raznih opasnosti Mustaj-beg Licki se oslanjao na Stjepana Maljkovica i vlasku raju koju je on predvodio.O tome rjecito govori pjesma Mehmeda Kolakovica “Licki Mustaj-beg brani Udbinu”:

Begu opet suze udarise,
a povika dvi pase careve:
“Cujete li dvi pase careve,
ko zametnu kavgu u planini ?
Ono je nasa raja ispod kraja,
i prid njima Maljkovic Stipane.
Doceko je bana u planini,
on je s njime kavge zametnuo.
Leze nasa raja u planini,
poginut ce Maljkovic Stipane,
od’ mi krilo od siroke Like!

(Luka Marjanovic,Junacke pjesme - muhamedovske.
Uredio dr Luka Marjanovic,knjiga cetvrta,Zagreb 1899,str 216-217.
Ista pjesma,kroz Maljkovicev primjer govori kako su za ratne zasluge vlaska raja i njeni predvodnici bivali privilegirani prastanjem poreza.I uskok Radovan je jedan od vlaskih pouzdanika u sluzbi Lickog Mustaj-bega,koji nakon Mustaj-begove smrti napusta Liku i odlazi u Glamoc.

Muslimanska epika crnogorsko-hercegovackog tipa

Slican slucaj je sa muslimanskom epikom tzv.crnogorsko-hercegovackog tipa, koju citavo jedno stoljece,od kraja 19.vijeka, donose crnogorsko-muslimanski doseljenici u Hercegovinu,a u kojoj ona vec egzistira u slicnim uvjetima.

Muslimanska epika u Crnoj Gori bila je veoma snazna i dugog kontinuiteta i u nauci se smatra da je praznina u kontinuitetu ove tradicije danas u Crnoj Gori novija pojava.O njenom postoja- nju u 19.vijeku svjedoci Sima Milutinovic Sarajlija.Prva zbirka muslimanske epike, nastala sezdesetih godina 19.vijeka -Junacke hercegovacke pjesme ( koje samo Srbi turskoga zakona pjevaju ),Vuka Vrcevica obuhvata i pjevace s podrucja Niksica,dijela tzv.stare Hercegovine, danas crnogorskog podrucja.

Vuk Vrcevic,/Predgovor uz naslovljen /Gospodo - Junacke hercegovacke pjesme (koje samo Srbi turskoga zakona pjevaju). Knjiga prva. Arhiv Srpske akademije nauka i umjetnosti -SANU, Etnografska zbirka 62-1.

“Staroj Hercegovini”,kako narod naziva nekadasnju drzavu Stjepana Kosace, pripadali su dijelovi nekadasnje Crne Gore (Banjani,Piva;Drobnjak i krajevi oko niksica).Najbolji poznavalac i najveci sakupljac muslimanske epike u Crnoj Gori u prvoj polovini 20.vijeka je Andrija Luburic. (Zaostavstina Andrije Luburica. Arhiv Srpske akademije nauka i umetnosti-SANU, Etnografska zbirka br.355;Zbirka Andrije Luburica.Arhiv Srbije:AL-4,AL-6, AL-7,AL-8,AL-9, AL-10.

Muslimanska epika je iscezla iz njenih nekada snaznih zona srednje Crne Gore:Takvu zonu je predstavljao Kolasin sve do 1912.godine. Naravno,iscezavanje muslimanske epike je uvjetovano povlacenjem muslimanskog stanovnistva iz Crne Gore.I zbirka Milmana Parryja sadrzi bogata obavjestenja o muslimanskoj tradiciji prije balkanskih ratova u Kolasinu i njegovoj okolini. Medjutim, muslimani nisu migrirali samo u Hercegovinu.

Murko istice da se (30-tih godina 20.v.)smatralo da su u Prijepolju,medju muslimanskim pjevacima najbolji doseljenici iz Kolasina u Crnoj Gori.Porodica cuvenog ‘Lordovog pjevaca’, sigurno najpoznatijeg epskog pjevaca novopazarskog sandzaka,Avde Medjedovica porijeklom je iz Rovaca, iz plemena Niksica ( “...a cijeli Rovcani su mi rodjaci, Rovcani-Bulatovici...” kaze Avdo Medjedovic.Zbirka Andrije Luburica,Arhiv SANU,Etnografska zbirka 355/282,Arhiv Srbije XX/53 i XX/178).

Najbolji pjevac u Sandzaku krajem 19 i pocetkom 20.vijeka bio je iz Crne Gore Kolasinac Cor-Huso, slijepi guslar, profesionalac, rodjen otprilike dvadesetih godina 19.vijeka (poginuo prije balkanskih ratova). Putovao je i pjevao po krajevima izmedju Crne Gore i Srbije i pjevao je gotovo po svim manjim i vecim mjestima Sandzaka,a u Bosni je proveo petnaestak godina.

Najmanje je istrazen udio muslimanskih iseljenika iz Srbije u epskoj tradiciji Bosne. Muslimani iz Srbije pocinju da dolaze u Bosnu jos pocetkom 18.vijeka, a svi muslimani definitivno napustaju Srbiju u periodu izmedju 1788 do 1862.godine. Medju izbjeglicama iz Srbije su i muslimani porijeklom iz Bosne,koji su se pred kraj 18.vijeka naseljavali u zapadnoj Srbiji.Najveci iseljenicki val bio je u vremenu izmedju 1830 i 1834 godine -(tada Osmansko Carstvo (pro)daje Srbiji drzavu, tacnije 1829.g.O.P.C.H), kada su sultanovim hatiserifom muslimani morali da iseli iz srbijanskih sela,osim onih direktno vezanih za gradove.Nakon 1862.godine muslimansko stanovnistvo je moralo da napusti i brojne srbijanske gradove i naseli se u za njih odredjene,izvan srbijanskog podrucja.Veliki broj muslimana iz Srbije naselio se u sjeveroistocnu Bosnu, a posebno muslimani iz zapadnog dijela Beogradskog pasaluka.

Epska tradicija kao centralni lik tih pjesama istice Djerdjelez Aliju.Vrlo vjerovatno da je bio slavan u citavom krajistu Isa-bega Ishakovica,koje se protezalo od Skoplja do Vrhbosne. U sestoj deceniji 15.vijeka Gürz Ilyas je uzivalac timara eskandzija skopskog vilajeta. (Hazim Sabanovic, Bosanski pasaluk,Krajista Isa-bega Ishakovica,Zbirni katastarski popis iz 1455.god. Orijentalni institut u Sarajevu,Monumenta turcica,Serija II.Defteri,knjiga 1,Sarajevo 1964).Tako je jos ovaj tajanstveni epski junak vjerovatno usao kao lik i u epsku tradiciju muslimana u Makedoniji,da bi se zadrzao kao Djerdj Elez Alija (Gjergj Elez Ali) u usmenoj predaji i pjesama Albanaca na podrucju Makedonije i Kosova.Turski pisac Ibn Kemal (Kemal pasa zade,1468- 1534)je mogao da cuje o Gürz Ilyasu,ratniku i akindziji u bosanskom sandzaku 1480.g. od njegovih saboraca u skoplju gdje je Ibn Kemal u 1511 i 1512 g.bio profesor u medresi.

Zbivanja na granici carstva, vladajucih religija i civilizacija, na granici koja je uspostavljena u 16.vijeku,a ostala je gotovo ista do kraja 17.vijeka (od Pozege i Virovitice,preko Gradiske i Kostajnice,te Bihaca i bihacke krajine,preko Perusica i dalje preko Kotara-Polesnik, Vrana, Skradin-Klis,Imotski,Vrgorac te primorskim pojasom sve do Novog i Risna)-obogatila su juznoslovensku epiku brojnim likovima iz uskockih i hajduckih cetovanja-muslimanskim i hriscanskim cetenicima. Tako su na ovako sirokom geografskom prostoru nastajale pjesme razlicite tradicijske kulture o istim junacima i dogadjajima,jednako orginalne,jednako znacajne i jednako lijepe.Upravo u takvom slojevitom geografskom tradicijskom krugu ostvaren je bogati ciklus pjesama o braci Hrnjicama, citava jedna poezija ciji su tradicijski korjeni mnogo dublji od 17.vijeka,vremena u kome su zivjela braca Hrnjice,a pjesme o njima poznate daleko od njihove Kladuse,kod svih naroda.Neke ranije nezabiljezene pjesme o njima zabiljezili smo tek u nasim danima,u arhaicnim ruralnim zajednicama,kakva je npr.Dreznica kod Mostara.

I drugi doticaji juznoslovenske muslimanske epike i muslimanske albanske epike - u regijama gdje je zivjelo i jedno i drugo stanovnistvo (novopazarski sandzak,Metohija,Kosovo,dijelovi Crne Gore), uticali su i na jednu i na drugu epiku.

Uzu zasebnu grupu cine Gorani, drugu, malobrojno slovensko starosjedilacko stanovnistvo, koje se zahvaceno procesom albanizacije utapa u albansku vecinu i trecu,doseljenicko muslimansko stanovnistvo, koje ima istu sudbinu kao prethodna pomenuta grupa. O epici Gorana nema podataka. O dodirima razlicitih tradicija na prostoru novopazarskog sandzaka ostavili su znacajne vijesti Matija Murko i Alois Schmaus kao i M.Parry i Albert Lord iz perioda njihovih terenskih istrazivanja,na putovanjima dvadesetih i tridesetih godina 20. vijeka.Parry i Lord su u Sandzaku tzridesetih godina.U jesen 1934.godine Parry je u Novom Pazaru.U ljeto 1935.Parry je opet u Novom Pazaru,gdje je susreo pjevaca Avdu Medjedovica i tom prilikom cuo i snimio najduze usmene pjesme Juznih Slavena. U godinama 1950 i 1951 Lord je biljezio pjesme u vecini krajeva gdje je to vec ranije radio Parry.A.B.Lord i david Bynum u periodu 1960-1965 obilaze podrucja juznoslovenske epike.Americki naucnici su naveli Novi Pazar i Bijelo Polje kao glavne centre u kojima su biljezili pjesme.

U isto vrijeme kada i Parry u Novom Pazaru biljezi pjesme i Gerhard Gesemann, ponekad od istih pjevaca od kojih i Parry,npr.Saliha Ugljanina.Upravo Murko donosi zanimljive obavijesti o ovom pjevacu,koga on spominje ka Salju Ugljanina (rodjen oko 1876. u Pesteru)koji je po ocu porijeklom Albanac,po majci musliman Crnogorac,uz to je “pravi bosnjak”,koji govori bosanski i arnautski. Znao je “bosnjacke”pjesme i nazivao ih “bosanskim”.Bio je begovski pjevac.Ugljaninov ucitelj je bio cuveni Cor-Huso Husovic,Kolasinac porijeklom.Schmaus je ispitujuci Cor-Husine ucenike i ljubitelje njegove pjesme,utvrdio njegov repertoar.Karakteristicno je da uz muslimanske krajiske pjesme i pjesme o Djerdjelezu,bitan dio njegovog repertoara cini maticni fond crnogorske muslimanske tradicije,pjesme o muslimanskim kolasinskim junacima (o Ismailagi Martinovicu,Fejzagi Kaljicu,Beciru bajraktaru,Muminu).Za epiku Sandzaka ce se nakon iscrpnih analiza ove epike kazati da prosiruje i zatvara tematski krug muslimanske epske cjeline.Schamus je jos tridesetih godina 20.vijeka ukazao na mogucnost da bi “Sandzak mogao umnogome upotpuniti nase znanje o muslimanskoj narodnoj poeziji i tradiciji”.Bez obzira sto je Sandzak karakterisalo stalno pomjeranje stanovnistva njegove su veze sa Bosnom bile veoma cvrste. Muslimani u Sandzaku su uvijek gravitirali prema Bosni time zeleci da imaju udjela u nekadasnjem politickom i kulturnom prestizu. Svoj udio epskoj tradiciji novopazarskog sandzaka daju i muslimani pjevaci,izbjeglice iz bosne,koji dolaze u Sandzak 1878.godine.Pjesme o Hrnjicama,o Djerdjelezu,koje Schmaus navodi da su priticale iz Bosne i tu su nakon duzeg zivota formirale vlastite specificnosti i vidan utjecaj na njih imali su i albanski pjevaci cuvari albanske tradicije.

Svi pjevaci muslimani Parryjeve zbirke pjesama, koja je publikovana kao gradja iz Novog Pazara, bili su iz Pestera i manje-vise posjedovali su jedinstveni repertoar “bosanskih pjesama”.Zanimljivo je da su od njih cetvorice, dvojica sigurno Albanci, salih Ugljanin i Sulejman Makic, vjerovatno i Alija Fjuljanin.Djed cetvrtog kazivaca Sulejmana Fortica u Pester je dosao iz Nevesinja.Salih Ugljanin je do tridesete godine govorio samo albanski i pjevao albanske pjesme (“bosanski je naucio od beranske nahije”).Po “bosanski” je poceo da gusla od trideset pete godine i “bosanske” pjesme je naucio od Cor-Husa Husovica od Kolasina i Hamze Aljibasica iz Pestera.

Dvojezicni pjevaci su bili cesta pojava na podrucju Kosova i Metohije,kako je to istakao Mur- ko Matija.Prema sacuvanim podacima iz prve polovine 20.vijeka albanski zivalj u najjuznijim dijelovima Crnogorskog primorja uticao je na repertoar pjevanja epskih pjesama slovenskog muslimanskog stanovnistva.Murko je u periodu od 1930-1932 na svojim putovanjima u Baru upoznao Hajdara Perocevica,muslimana iz sela Mikulici,koji mu je otpjevao pjesmu o Mahmud-pasi od Skadra,dok je “zaboravio”pjesme o junacima iz Like i Krajine. /Murko,Tragom...,144/.

Treba imati u vidu i ostalu rukopisnu gradju,primjere koje je zabiljezio Andrija Luburic -Arhiv SANU-i Arhiv Srbije,zanomljivu zbirku pjesama iz Sandzaka Camila Sijarica - Arhiv SANU,kao i pjesme koje su sakupili u nase vrijeme Ljubisa Rajkovic i Zlatan Colakovic, koje su jos uglavnom u rukopisu.Dobar uvid u usmenu epiku Sandzaka predtavljen je antologijom sandzacke poezije koju je pripremio knjizevnik Husein Basic.

Vitalnost bosanske epike potvrdjuje i njen zivot u iseljenickim sredinama Bosanaca u Turskoj (u Carigradu,Brusi,Adapazaru,Izmiru i dr).

Za izucavanje epske poezije bitno je poznavati utjecaje na nju,koji su slijedili nakon mitskih, nuzno je poznavanje historijenjenog razvoja u svim njenim geografskim tackama.Specificne zakonitosti geografskog rasprostranjenja epskih pjesama uticale su n apojavu da je odredjena sredina,kao pernosilac i cuvar epske tradicije bila presudna,uz trenutak u kojem su pjesme bile biljezene.

Tako je muslimanska tradicija o Husein-begu Gradascevicu i njegovom ustanku sacuvana od zaborava zahvaljujuci pjevacima iz hriscanske sredine,a iz vremena samog ustanka. Jedinstvenu i originalnu pjesmu o buni Husein-bega Gradascevica zabiljezio je Sima Milutinovic Sarajlija i objavio je u “Pjevaniji” pod naslovom “Buna bosanskie turaka protivu svoga cara i njegova nizama 1831e godine”.(Pjevanija crnogorska i hercegovacka sabrana djela Cubrom Cojkovicem Crnogorcem,pa i sa njim izdana istim,U Lajpcigu 1837,pj.62,str.99-102./Prema primjedbi na kraju pjesme ,ona je prepisana od Pavla Curle Patrijarovica,slijepca,praunuka pretposljenjeg “serbsko-peckog patrijarha”Arsenija Curle.Pavle je bio rodom iz Novog Pazara i imaoje “do cetrdeset godina kada je ovo pjevao i sam spjevao”.

Drugu pjesmu o ovom historijskom dogadjaju objavio je Ivan Franjo Jukic u “Bosanskom prijatelju” 1851.godine pod naslovom “Usein kapetan Gradacac digao se je protivu cau(God.1831.-2)”Koliko je meni poznato varijante ovih pjesama nisu nikada ni slucajno zabiljezene medju muslimanima. I mozda nije ni slucajno da su Milutinovicev pjevac,savremenik Gradasceviceve bune,i Jukicev pjevac,iz iste decenije,hriscani.Poznato je da su u Gradascevicev pokret bile ukljucene i hriscanske i muslimanske mase,kao vojnici,pa mozemo pretpostaviti da su o buni Husein-bega Gradascevica pjevali i jedni i drugi,mozda cak vise hriscani.

Potvrdilo se da se kategorija usmenosti tradicionalne epike najsnaznije iskazuje fenomenom varijanata,te je to sljedeci prilog.


Djenana Buturovic


Izbor teksta i priprema: Prof. Hamdo Camo

Vezano za temu:

Camdzi Mujo i lijepa Uma
Zenidba Hadzi Smailagic Meha
Djenana Buturovic: Geografski prostor epike
Literatura
Sevdalinke
Balade
Smrt Smail-age Cengica
BH Knjizevnost





© 1999-2006 by Camo, All Rights Reserved