09. 04. 2010.
Roy Gutman:"Cinjenica je da je u BiH izvrsen genocid!"
Americki novinar i publicist Roy Gutman, bio je medu prvima koji su alarmirali americku i medjunarodnu javnost izvjestajima o srpskim koncentracionim logorima u Bosni i Hercegovini na kraju dvadesetog vijeka, u kojem je svijet svecano obecao kako se takvo sta nece ponoviti "nikada vise".
On i jos neki americki i evropski novinari i fotoreporteri tih dramaticnih godina uspostavljali su nove standarde novinarstva. Izvjestavajuci samo o onome sto su dozivjeli i vidjeli pokazali su kako novinar moze i mora da bude objektivan, a da pri tome ne bude i neutralan kad se u njegovom vremenu dogadaju vazne stvari...
Gutman ovih dana boravi u bh. prijestonici, gdje mu je, povodom 6. aprila, Dana Grada, svecano urucen Kljuc Sarajeva.
U intervjuu za San, Gutman istice da je odusevljen nagradom.
- Tesko mi je povjerovati da sam dobio tu nagradu. Zapanjen sam i jako zahvalan. Za mene je biti pocasni gradanin Sarajeva izuzetna cast. Odusevljen sam nagradom, jer dolazi iz Sarajeva, grada koji je i u najgorem vremenu pokazao svoju dusu. Ovaj grad predstavlja toleranciju, kreativnost i civilizaciju.
Sta mislite o razvoju dogadaja oko usvajanja Rezolucije o Srebrenici koja u BiH jos nije dopnesena, a u Srbiji je predmet velikih polemika?
- Mislim da treba biti zahvalan sto je konacno priznata jedna osnovna cinjenica o onome sto se dogadalo izmedu 1992. i 1995. godine, ali jos mnogo toga treba da bude receno. Jos treba sacekati na sve ono sto ce utvrditi Haski tribunal. Rezolucija je jedan korak koji je napravljen u pravom smjeru, ali je ipak samo korak.
Karakter rata u BiH jos uvijek se razlicito tumaci, jer se jos uvijek negira genocid. Kako vi kao svjedok dogadjaja gledate na to?
- Treba pogledati izvjestaje Haskog tribunala i vidjeti sta je pronadjeno pa donijeti prave zakljucke. Moji zakljucci su doneseni na osnovu mog izvjestavanja i mislim da je na javnosti da prosudi. Mislim da je pravi odgovor na poricanje ovih dogadjaja - prava informacija, do koje moze doci svako ko zeli. Da sam novinar, istoricar ili akademik iz Srbije, dobro bih proucio cinjenice i onda donio svoj sud. U jednom trenutku to ce se sigurno i dogoditi.
Sta mislite o sadasnjem trenutku i razvoju dogadaja u BiH koji radi nacionalistickih interesa i neslaganja podsjecaju na devedesete godine?
- Ovih dana sam se satao sa brojnim politicarima BiH, i posto ja u stvari izvjestavam iz Sarajeva, jos uvijek skupljam podatke, tako da do konacnog zakljucka i misljenja o stanju u BiH jos uvijek nisam dosao. Mislim da niko ne zeli da se devedesete ponove, a da ce nacionalisti i dalje njegovati mitove i legende i pokusavati da izmjene istorijsku. To se stalno desava, a jedini odgovor na to su cinjenice. Na srecu, u ovom slucaju ne moramo se oslanjati samo na novinarske izvjestaje, jer Haski tribunal cije izvjestaje priznaje medjunarodna zajednica, radi na tome.
Da li ste svjesni da ste svojim izvjestavanjem spasili na hiljade zivota?
- Moj zadatak je bio da istrazim i pokazem cinjenice svijetu, drago mi je ako sam u tome uspio . Mislim da sam mozda mogao vise da pomognem, ali novinari uvijek kasne, stizu na mjesto dogadjaja kada se tragedija vec dogodila, najstrasnije ne mogu sprijeciti i onda im samo preostaje da izvjestavaju o tome. Veliki uspjeh je bio kada su novinari i fotoreporteri svojim radom o ratu u Bosni konacno izborili prostor u svjetskim medijima i tako skrenuli paznju javnosti na dogadjaje za koje su znali americka ambasada, predstavnik Evropske unije, Crveni krst i sve ostale medjunarodne organizacije, ali niko nije govorio o tome koje. Cini se kao da su cinjenice o logorima smrti u Bosni cekale novinare da ih iznesu pred oci javnosti.
Gutmanovi izvjestaji u ljeto 1992. godine doprinijeli su dolasku u Bosansku Krajinu medjunarodnih humanitarnih organizacija. Crveni krst je konacno popisao zatvorenike u logorima oko Prijedora i Banjaluke i oni vise nisu bili samo imena i ljudi koji su bez traga nestajali. Transportovani su u zemlje koje su im ponudile utociste, a logori su narednih mjeseci zatvoreni. Na taj nacin je, obavljajuci svoj posao novinskog izvjestaca iz BiH, doprinio spasavanju hiljada zivota. Od Gutmanovih reportaza nastala je knjiga "Svjedok genocida", koji je prevedena deset jezika, o kojoj je prije dva dana u Sarajevu odrzana tribina, a on je za ratne izvjestaje iz BiH 1993. godine dobio i najvise priznanje u americkom novinarstvu - Pulicerovu nagradu.
(24sata.info)
| 
