Nazvase me Hamzom
Kao sto nazvase hiljadama ljudi
Iz pustinja divljih Beduina,
Crnih grdana vjecno suncanih gradova,
Himalaje, Taurusa, Pinda,
Ljudi sa plantaza,
Hiljadama bakarnih Inda
I onih s pazara visokog Irana
Sto prodaju cilime,
Biser, nakit, zene.

O, cudno je to, cudno
Da ovdje
U nasoj zemlji, kraj Evrope
Hamzom zovu mene!

Cesto mislim na te Muhamedov strice,
O, veliki Hamza.
Vidim te s bakarnim kopljem i stitom
Kako se boris u bici kod Uhda,
Jurisas krvav, slomljena ti rebra,

Ko lav se boris.
A kad se osvijesti -
Razbojiste pusto i crno,
Na njemu sama smrt,
Po njemu secu ko crne cavke zene.
I kada ti u bolu na bojistu jeknu,
One zavijase ko ljute hijene,
Strahovita oka, nacerena lica
Sjatise se na te,
Ostrim ti noktima
Iscupase jetra,
Zgrizose ih krvavo kao grabljivice,
Dok im lelekase glas po razbojistu
Poput zavijanja jezive hijene.

O, cudno je to, cudno
Da ovdje
U našoj zemlji kraj Evrope
Hamzom zovu mene!

Hamza Humo, 1924.g.