Kultura BiH
Početna - - Početna
HASANAGINICA




Kontekst 1
Kontekst 2
Opstojanost
Hasanaginica - Aleksa Santic
Hasanaginica - Verzija II


Sto se bijeli u gori zelenoj?
Al' su snjezi, al' su labudovi?
Da su snjezi, vec bi okopnuli,
labudovi, vec bi poletjeli;
nit' su snjezi, nit' su labudovi,
nego Sator age Hasan-age:
on boluje u ranami ljutim.

Oblazi ga mater i sestrica,
a ljubovca od stida ne mogla.
Kad li mu je ranam' bolje bilo,
ter poruca vjernoj ljubi svojoj:
"Ne cekaj me u dvoru bijelomu,
ni u dvoru, ni u rodu momu!"
Kad kaduna r'jeci razumjela,
jos je jadna u toj misli stala,
jeka stade konja oko dvora,
i pobjeze Hasanaginica,
da vrat lomi kuli niz pendzere.
Za njom trcu dvi ceri djevojke:
"Vrati nam se mila majko nasa,
nije ovo babo Hasan-aga,
vec daidza Pintorovic beze!"
I vrati se Hasanaginica,
ter se vjesa bratu oko vrata.
"Da, moj brate velike sramote,
gdi me salje od petero dice!"

Beze muci, ne govori nista,
vec se masa u dzepove svione,
i vadi njoj knjigu oproscenja,
da uzimlje potpuno vjencanje,
da gre s njime majci uzatrage.

Kad kaduna knjigu proucila,
dva je sina u celo ljubila,
a dv'je ceri u rumena lica;
a s malahnim u besici sinkom,
od'jeliti nikako ne mogla,
vec je bratac za ruke uzeo,
i jedva je sinkom rastavio,
ter je mece k sebi na konjica,
s njome grede dvoru bijelomu.

U rodu je malo vr'jeme stala,
malo vr'jeme, ni nedjelju dana,
dobra kada i od roda dobra,
dobru kadu prose sa svih strana,
da najvece imoski kadija.
Kaduna se bratu svomu moli:
"Ah, tako te ne zelila, braco!

Nemoj mene davat za nikoga,
da ne puca jadno srce moje,
gledajuci sirotice svoje!"

Ali beze ne hajase nista,
vec nju daje imoskom kadiji.
Jos kaduna bratu se moljase,
da njoj pise listak b'jele knjige,
da je salje imoskom kadiji:
"Djevojka te l'jepo pozdravljase,
a u knjizi l'jepo moljase,
kad pokupis gospodu svatove,
dug pulduvak nosi na djevojku,
kad bude agi mimo dvora,
nek' ne vidi sirotice svoje!"

Kad kadiji b'jela knjiga dodje,
gospodu je svate pokupio,
svate kupi, grede po djevojku.
Dobro svati dosli do djevojke,
i zdravo se povratili s njome.

A kad bili agi mimo dvora,
dvi je cerce s pendzera gledahu,
a dva sina prid nju izadjahu,
tere svojoj majci govorahu:
"Svrati nam se, mila majko nasa,
da mi tebim uzinati damo!"
Kad to cula Hasanaginica,
starisini svatov' govorila:
"Bogom brate, svatov' starisina,
ustavi mi konje uza dvora,
da darujem sirotice moje!"

Ustavise konje uza dvora,
svoju dicu l'jepo darovala:
svakom sinku noze pozlacene,
svakoj ceri cohu do poljane,
a malomu u besici sinku,
njemu salje u bosci haljine.

A to gleda junak Hasan-aga,
ter dozivlje do dva sina svoja:
"Hod'te amo, sirotice moje,
kad se nece smilovati na vas,
vasa majka srca ardjaskoga!"

Kad to cula Hasanaginica,
b'jelim licem u zemlju udarila,
uput je se s dusom rastavila,
od zalosti, gledajuc' sirota!

Vezano za temu:

Nazad-Balade
Hasanaginica
Efendina Hana
Omer i Mejrema
O Moricima
O Hifzi begu
O Ibrahim begu
O Omer begu
O Bisernazi
Camdzi Mujo i lijepa Uma
Zenidba Hadzi Smailagic Meha
Djenana Buturovic: Geografski prostor epike
Literatura
Sevdalinke
Balade
Smrt Smail-age Cengica
Izabrani linkovi na temu sevdah
BH Knjizevnost





© 1999-2006 by Camo, All Rights Reserved