"Rijec Zijaijina"

U ruzicnjaku svijeta nema ljepotice, pupoljka usta
Povukao sam se u tuzi, nemam ljepotice vitka stasa
Od tuge za dragom stas mi se povio, starac postadoh
Nemam mlade djevojke koja ce mi zalijeciti staru bol

Umirao sam gledajuci druge kako odlaze svojim draganama
Nemam snage da saopcim dragoj svoj bol
Nikada se necu susresti sa ljepoticama
I zato jedini moj bol, bol je srca.
Zijaijo,rijeci su mi slatke ali sam neznalica
Nemam rijeci tog jezika koji mi je naklonjen.

S persijskog preveo: Dzemaludin Cehajic

Hasan Zijajia

Pjesnicko ime mu je Zijai, sto znaci - Svijetli. Zijai je pisao na perzijskom i na turskom jeziku.

Suvremenici su ga jos oslovljavali sa Celebija, sto je jak dokaz da je bio obarzovan. Ostavio je dosta autobiografskih podataka u svojoj poeziji. Osim pjesme "Slucaj Sejha Abdurezaka", koja je epskog obiljezja, ostale pjesme su mu lirske.

U jednoj pjesmi Zijai spominje i svoju ljubavnu pricu u stihu "Varkah-u Gülsah", ali nije pronadjena.

U nizu velikih bosanskih pjesnika koji su pisali na turskom jeziku posebno on zauzima posebno mjesto. Mostarac Hasan Zijajia, jedan od najvecih lirskih pjesnika 16. stoljeca. Napisao je kompletan divan pjesama koji nije pronadjen, ali su nadjena neka druga njegova djela u kojim on govori o svom zivotu i radu.

Poezija mu sadrzi njegova objasnjenja i tumacenja, sto se smatra pravom rijetkoscu u toj vrsti knjizevnosti.

Kaze da je napisao mnogo gazela, da je mnogo lutao po svijetu i da je mnogo godina proveo u progonstvu i bijedi. Najzad, se vratio kuci i nasao darezljivog patrona (dobrotvora, hedijatora) Mehmed-bega. Rijec je, vjerovatno, o hercegovackom sandzak-begu Mehmed-begu Jahja-pasicu, koji je i sam bio dobar pjesnik.

Zijaiju je pokosila kuga 1584. godine.

Ovo je kompilacija tekstova koji mogu biti od koristi djacima i studentima
a zele na jednom mjestu imati nesto o bosnjackoj knjizevnosti.

© 1999-2006 by prof. Hamdo Camo & Mirzet Hamzic, nastavnik u GHM