ABDULAH SIDRAN
Početna - - Početna
ARIF HIKMET-BEG RIZVANBEGOVIC-STOCEVIC


(1839. - 1903.)



Ako hoces dici se visoko


Ako hoces dici se visoko,
Na jednome stanovistu budi;
I tu stani poput
cvrste stijene!
Znaj da nije obicaj u ljudi:
Mijenjati svoje uvjerenje!

Baci pogled u nebesa plave
Pa ces vidjet zvijezde prehodnice:
Nikakova svijetla ne daju!
Dok svemirom zvijezde stajacice
Blagorodno svjetlo prosipaju.

Hiljadu sam puta proucavo
zemne ljudi i njihove cudi
Pa sam nas'o: da su ljepotice
i jarani - bez oslona ljudi

Za jedan se zivot poniziti
Pa se molit covjeku zivini,
Ne dolici. Miso: na taj nacin
Zivotarit niska mi se cini!

Stvornjima Bozije prirode
Ne imade pocetka ni kraja
E bih reko: sve zgode vremena
Da su jedan lanac dogadjaja.

Sta li pusta zgrijese vrlina
Da uvijek sretam vrle ljude,
Rastresene, jadne, potistene
Gdje po svijetu u bijedi blude!


S turskog: Safvet-beg Basagic



Arif-beg Rizvanbegovic Stocevic, u turskoj knizevnosti poznat Arif Hikmet, unuk glasovitog vezira Ali-pase Rizvanbegovica. Poslije pohoda zloglasnog Omer-pase Latasa, preselio se s porodicom u Sarajevo, a onda je otisao u Carigrad i tu se posvetio nauci. Bio je predsjednik suda u Bursi, a potom u Bitolju, Janji, Kastamuniji, Adani. Godine 1896. premjesten je u Carigrad. Bio je savjenik u vrhovnom sudu.

Iako daleko od rodnog kraja, Arif Hikmet nikad nije zaboravio Hercegovinu o kojoj je, s ljubavlju, pjevao.
U Istanbulu je osnovao "Drustvo pjesnika" a kakav je ugled uzivao govori knjiga "Savrsenost mudrosti" koju mu je posvetio Ibnulemin Mahmud Kemal-beg. Zbog svoje slobodoumnosti nikada nije dobio mjesto koje mu je, kvalitetom i znanjem, pripadalo.

U zrelijim godinama, pridruzio se kadirijskom derviskom redu. Njegova poezija iz mladosti je izgubljena a pjesme iz zrelije faze koju su sacuvane ne cine potpun divan. Pored poezije napisao je i nekoliko filozofskih i pravnih rasprava.


Prilog drugog teksta, Izvor sa interneta.


Arif-beg Rizvanbegovic-Stocevic, rodjen je u Stocu 1839. Umro u Carigradu 1903. "Arif-beg Rizvanbegovic-Stocevic, koji je poznat na turskom Parnasu pod imenom Hersekli Arif Hikmet" i kog mnogi smatraju posljednjim turskim klasikom "sin je Zulfikari Nazif-pase, unuk glasovitog vezira Ali-pase, a bratic Rifat-bega i Habibe hanume.

U jedanaestoj godini zivota, na prijedlog djeda mu, imenovan je miri-alajom (pukovnikom) hercegovackih lenskih konjanika. Iza najezde zloglasnog Omer-pase Latasa, koja je Bosnu i Hercegovinu u crno zavila, morao je s cijelom obitelji preseliti u Sarajevo, odakle je otisao u Carigrad i tu se zdusno posvetio nauci. Ovaj rijetki talenat, kako ga zove Mehmed Dzemal, brzo se upoznao s tri literature: arapskom, perzijskom i turskom. Po svrsetku nauka, cast miri-alaja pretvorili su mu u "hadzedjanluk" i namjestili ga u predsjednistvo ministarstva, ali - videci da mu ne daju naprijed, napustio je sluzbu i povukao se ukraj.

Godine 1868. po nagovoru Dzevdet-pase stupio je u istom osnovano ministarstvo pravde, gdje je kroz cetiri godine dotjerao do savjetnika u prizivnom sudu. Nastupom sultan Hamida na vladu, nastali su po Hikmeta dani iskusenja. Sto je imao imetka u Hercegovini, sve je dotle prodao i potrosio. Ostati u sluzbi bilo mu je tesko, a zahvaliti se jos teze. No kad mu 1879. snizise placu na 2500 grosa, predade ostavku i poteze se ukraj. Nakon tri godine opet bude imenovan predsjednikom suda u Brusi. Kad mu je 1883. umrla majka, spopane ga melanholija, pa se opet zahvali i dodje u Carigrad, ali ne moze dugo izdrzati pa zatrazi da ga opet reaktiviraju. Kao predsjednik suda sluzio je u Manastiru (Bitolo), Janji, Kastamuniji, Adami i Dzezairi Bahri Sefidu.

Godine 1896. zauzimanjem nekih prijatelja i znanaca, premjesten je u Carigrad kao savjetnik prizivnog sudista. Tri godine kasnije imenovan je savjetnikom u vrhovnom sudu, sto je po prilici cast dvorskog savjetnika.

Hikmet je bio medju ucenim - ucen, medju pjesnicima - pjesnik, medju bekrijama - bekrija, medju mladezi - mladic, medju sudcima - sudac i prijatelj pravde, medju Midhatom, Kemalom Savijom, i drugim propovjednicima naprednih ideja u Turskoj - neustrasivi pobornik ustava i slobode. Zato i nije mogao, uza sve velike vrline i ucenosti, ni dotjerati daleko nego je uvijek bio zapostavljen i premjestan iz jednog vilajeta u drugi.

Iako je proveo dvije trecine zivota izvan domovine, ostao je uvijek dobar rodoljub i pravi sin hercegovacke grude do zadnjeg casa.


Hiljadu puta sam proucavao

Hiljadu sam puta proucavao
Zemne ljude i njihove cudi,
Pa sam naso: da su ljepotice
I jarani bez oslona ljudi.
Stvorenjima Bozije prirode
Ne imade pocetka ni kraja.
E bih reko: sve zgode vremena
Da su jedan lanac dogadjaja.
Za jedan se zivot poniziti,
Pa se molit covjeku-zivini,
Ne dolici. Miso: na taj nacin
Zivotarit - niska mi se cini!
Sta li pusta zgrijesi vrlina?
Da uvijek sretam vrle ljude,
Rastresene, jadne, potistene -
Gdje po sv'jetu u bijedi blude.


Ovo je kompilacija tekstova koji mogu biti od koristi djacima i studentima
a zele na jednom mjestu imati nesto o bosnjackoj knjizevnosti.

© 1999-2006 by prof. Hamdo Camo & Mirzet Hamzic, nastavnik u GHM

Vezano za temu:

BH Knjizevnost
Alhamijado Knjizevnost


Abdulvehab Ilhamija
Abdurahman Sirrija
Abogovic-Adni
Ahmed Ruzdi
Ahmed Talib
Alaudin Sabit Uzicanin
Arif Hikmet
Avdo Karabegovic Hasanbegov
Dervis Bajezidagic
Fadil-pasa Serifovic
Fevzija Mostarac
Habiba Stocevic
Hasan Kaimija
Hasan Kafi Pruscak
Hasan Zijajija
Husejn Lamekanija

Poezija
Divan


Ibrahim Zikrija
Mehmed-aga Pruscanin
Mehmed Mejlija
Medzazi Sanija Mostarac
Mustafa Firaki
Mustafa Muhibbi
Muhamed Nerkesija
Muhamed Hevaji Uskufi
Mustafa Baseskija
Sulejman Hamza Puzic
Rahmi
Resid, Odgovor
Riza-beg Kapetanovic Ljubuski
Safvet beg Basagic
Sejh Jujo
Sulejman Mezaki






© 1999-2006 by Camo, All Rights Reserved