Programi / Program za Bosnu i Hercegovinu / Necu tude, hocu svoje
Kaelin: Raseljenim u BiH su potrebna trajna rjesenja
Walter Kaelin
01.12.2009
Gordana Sandic-Hadzihasanovic
"Raseljenim osobama u Bosni su potrebna trajna rjesenja kako bi obnovili svoje zivote, ali politicki sporovi ugrozavaju napredak neophodan za rjesavanje humanitarnih potreba kao i za otklanjanje bitnih prepreka trajnom miru", izjavio je Walter Kaelin (Valter Kelin), predstavnik generalnog sekretara UN za ljudska prava raseljenih osoba, po svom povratku sa kratkotrajne posjete Sarajevu.
U razgovorima sa predsjedavajucim Predsjednistva BiH Zeljkom Komsicem, ministrom za ljudska prava i izbjeglice Safetom Halilovicem, i predstavnicima Komisije za izbjeglice i raseljene osobe, Kaelin se zalozio za brzo usvajanje revidirane Strategije za implementaciju Aneksa VII Dejtonskog mirovnog sporazuma, u kojoj je naveden niz mjera u svrhu iznalazenja rjesenja za raseljene, uz rjesavanje stambenih i imovinskih pitanja, kao i pitanja sigurnosti, zivotnih uvjeta, zdravstva i obrazovanja, nediskriminacije i pomirenja.
"Ti ljudi zive u raseljenju vise od jedne decenije, te tako i dalje trpe posljedice zlocina pocinjenih tokom rata", dodao je Kaelin.
Dok revidirana Strategija ne bude usvojena, organi vlasti treba da nastave sa radom na osnovi postojecih sporazuma i inicijativa, izjavio je Kaelin i dodao:
„Jos uvijek ima 117.000 registrovanih raseljenih osoba kojima su neophodna trajna rjesenja, a 7.500 ljudi jos uvijek zivi u cesto uzasnim uvjetima u kolektivnim centrima. Vecina tih ljudi je previse ugrozena ili traumatizovana da bi se vratila. Medutim, oni treba i mogu da se integrisu u mjestima u kojima se nalaze.“
"Iznalazenje trajnih rjesenja iziskuje novac", zakljucio je Kaelin. „Uprkos problemima sa kojima se ova zemlja suocava, budzetska izdvajanja za iznalazenje trajnih rjesenja za raseljene ne smiju biti smanjena i donatori treba da nastave da osiguravaju neophodna sredstva."
Raseljeni u BiH, njih preko 7.500, jos uvijek zive u kolektivnim centrima. Jedan od njih se nalazi u Jablanici
ZIVOT U KOLEKTIVNOM CENTRU JABLANICA
Autor: Fahira Dzelilovic
U jedinom preostalom kolektivnom centru u Jablanici boravi 21 porodica. Miralem Hamza, pomocnik nacelnika Opcine Jablanica, kaze:
„Rijec je o najtezim slucajevima. To su uglavnom lica koja zbog straha od progona i ratnih trauma ne zele da se vrate u mjesta prebivalista, stara i iznemogla lica, te lica koja prije rata nisu posjedovala imovinu. Osim toga, tu se nalazi odredeni broj lica ciji stambeni objekti nisu u potpunosti obnovljeni. Intencija administracije je da se do kraja ove godine ugasi ovaj preostali kolektivni centar.“
Opcinska administracija je poduzela s Federalnim ministarstvom i CRS-om niz aktivnosti, kazao je Hamza, i izdvojio:
Rijec je o najtezim slucajevima. To su uglavnom lica koja zbog straha od progona i ratnih trauma ne zele da se vrate u mjesta prebivalista, stara i iznemogla lica, te lica koja prije rata nisu posjedovala imovinu
„Sa CRS-om smo pristupili izgradnji zgrade za socijalno stanovanje, gdje ce se rijesiti sedam porodica iz kolektivnog centra. Odrzali smo i sastanak sa predstavnicima opcine Foca, a uz pomoc Federalnog ministarstva raseljenih osoba i izbjeglica, u cilju iznalazenja rjesenja za devet porodica sa podrucja opcine Foca koji su trenutno u kolektivnom centru, a jos se ne mogu vratiti u svoja mjesta prebivalista zbog toga sto im objekti nisu prikljuceni na elektromrezu ili je potreban jos odreden broj dodatnih radova kako bi njihove stambene jedinice bile useljive.“
Posjetili smo i kolektivni centar Gornja Kolonija. Medu njegovim stanovnicima ima i onih koji ovdje zive vec 17 godina. Medutim, nisu bili raspolozeni za pricu i izjave. Trazeci sagovornike, obilazili smo montazne objekte, pitali kako zive. Dobili smo samo dva kratka odgovora:
„Pet godina meni je bilo super, a sad, kako je ovima sto su odavde, ja ti ne znam. Sta ces. Dobro je. Tudji narod – ko tudji. S narodom deveraj.“
„Svoje sam sve dobro napustila, imanje i sve. Ev o gdje smo. Sa tujdim narodom. Sta ces.“
Nadamo se da ce stanovnici kolektivnog centra u Jablanici, uglavnom starije osobe, u 2010. godini montazne objekte zamijeniti toplinom doma kojeg zele svih ovih godina.
PRIMEDBJE NA RAD FONDA ZA POVRATAK BIH
Autor: Arnes Grbesic
Izbjegli i raseljeni cesto imaju primjedbe na rad Fonda za povratak BiH, prije svega zbog primjene nacionalnog kljuca kod odabira korisnika za obnovu stambenog fonda. Slicno misle i u opstini Doboj.
Povratnici ne dobijaju pomoc iz Fonda za povratak BiH na brz i jednostavan nacin. Prvo moraju prikupiti i dostaviti brojne papire nadleznim opstinskim sluzbama. Iz Opstine se zahtjevi za dodjelu sredstava salju u Fond. Poslije toga, iz Fonda dolazi kontrola da obide porusene kuce. Fond raspisuje i tender za izbor izvodaca radova, tako da realizacija traje i po godinu dana. Predsjednik Skupstine opstine Doboj, Enes Suljkanovic nam kaze:
Doboj
„Sam put je veoma dug. Ovo sto je pocelo da se radi, krenulo je jos u martu, a evo, vec je kraj godine, a nema nikakve realizacije. Predvideno je 300.000 KM, medutim, jos nije ni marka realizovana, mada je procedura odradena. Tako je bilo i sa objektima u 2008. godini. Imali smo oko 650.000 KM za Bosnjake, 250.000 za Hrvate, ali realizacija projekta je bila tek prije nekih 15-20 dana.“
Nas sagovornik zali se i na cinjenicu da Fond za povratak BiH dijeli povratnike po nacionalnoj osnovi, sto je jasno naznaceno u javnim pozivima koji se objavljuju i u novinama:
„Mi smo uvijek imali odredenih primjedbi i na same kriterije koje je Fond za povratak postavljao. Neke primjedbe su uzete u obzir, neke jos uvijek nisu. Narocito su u nepovoljnom polozaju lica hrvatske nacionalnosti kada apliciraju za te projekte.“
U opstini Doboj ove godine ocekivali su i 260.000 KM od nadleznog ministarstva u Vladi RS:
Trebalo je da ide 160.000 KM u obnovu stambenih jedinica, 100.000 KM u infrastrukturu. Medjutim, prije tri-cetiri dana dobili smo obavijest da resorno ministarstvo nema sredstava.
„Trebalo je da ide 160.000 KM u obnovu stambenih jedinica, 100.000 KM u infrastrukturu. Mi smo proveli kompletne predradnje, dostavili sve resornom ministarstvu, sa urednim projektima - i infrastruktura koja je trebala da se radi, i krovna konstrukcija u Bravskoj, i kanalizacija na carsiji, kao i deset stambenih jedinica – medutim, prije tri-cetiri dana dobili smo obavijest da resorno ministarstvo nema sredstava i da od tog projekta nece biti nista.“
A evo kako to radi Vlada FBiH. Suljkanovic kaze:
„Ti projekti sto daje Federacija – uglavnom nisu isli preko Opstine. Odu ljudi, da li politickom linijom, da li ovako ili onako, dodju do resornih ministara u Federaciji, kandiduju neke projekte. Onda cujemo: ovdje doslo ovo, ondje doslo ono, ovdje ovako, ondje onako... Najbitnije je ipak da dodje na podrucje nase opstine.“
Zbog sporih i komplikovanih procedura, laznih obecanja i netransparentnog trosenja sredstava, ne cudi sto se povratnici suocavaju sa istim problemima kao i na pocetku realizacije Aneksa VII.
Mjestani dobojskog sela Makinovac poceli su da se u svoje domove vracaju vec 1996. godine. Predsjednik Mjesne zajednice Makinovac, Izaim Hadzikadunic govori:
„Iako imamo status prve povratnicke mjesne zajednice u BiH – zaista smo bili prvi u procesu povratka, prvo spontano a kasnije organizovano – nasi problemi su skoro isti kao '96/97. godine. Skoro isti.“
POVRATNICI U GRAD NA VRBASU
Autor: Biljana Matijevic
U kakvim uslovima zive raseljena lica i povratnici koji su do 1995. godine odlazili iz grada na Vrbasu?
Banjaluka
Radomir Kuzmic iz banjaluckog naselja Cesma vec vise od dvije sedmice strajkuje gladju ispred zgrade Narodne skupstine Republike Srpske. On je stupio u strajk gladju jer je Okruzni sud Banjaluka potvrdio presudu Osnovnog suda kojom se ponistava ugovor o zamjeni nekretnina koji je sklopio 1992. godine. Tada je mijenjao svoju imovinu u Slavonskom Kobasu, u opstini Slavonski Brod, za imovinu Dragomira Budise iz Cesme u Banjaluci, ali je porodica Budisa 2003. godine zatrazila ponistavanje ugovora o zamjeni nekretnina.
Radomir, sa suprugom i dvoje maloljetne djece, mora napustiti kucu u kojoj zivi. Nadlezno ministarstvo i zvanicnici nisu obratili paznju na vapaj ovog borca I kategorije:
„Niko od ovih koje sam prozvao nisu se do sad udostojili da me prime, da porazgovaraju sa mnom. Nisam dobio ni odgovor. Jedino sto sam jucer bio pozvan u Ministarstvo. Bilo mi je obecano da ce biti prisutna gospoda ministri i da ce sa mnom licno porazgovarati, medutim, kad sam tamo dosao, nasao sam samo neke njihove zamjenike. Sramota je, stvarno, da se jedna porodica ovako upropasti, unisti.“
A u kakvim uslovima zive raseljena lica i povratnici koji su do 1995. godine odlazili iz grada na Vrbasu?
Publicista i novinar, urednik magazina „Zavicaj“, Nail Osmancevic, rodjeni Banjalucanin, nije napustio svoje ognjiste:
„U skoli ima preko 30 bosnjacke djece. Zna se da je bilo povratka – i relativno mladih ljudi, ali nazalost, veoma mali broj se mogao zaposliti.“
Porodica Ramic zivjela je cetiri godine u Njemackoj. Bili su primorani da se vrate, ali je i nostalgija za rodnim krajem bila velika:
„Morali smo se vratiti kada je bio potpisan ugovor izmedju Njemacke i BiH o povratku izbjeglica. Bio je to njihov sporazum, i morali smo na kraju da se 1998. vratimo. A Bosna nam je, normalo, nedostajala, kao svakome ko voli svoj kraj.“
Na vlasicki plato se vracaju povratnici jer su prepoznali da je razvoj turizma i njihova sansa.
POVRATAK U SELA U PODRUCJU TRAVNIKA
Autor: Rahela Cabro
Povratak u sela na podrucju Travnika posebno je vidljiv na planini Vlasic, cemu je uveliko pomogao razvoj turizma. Razgovarali smo sa Savom Maricem, mladicem koji je povratnik i predsjednik Mjesne zajednice Sisava na Vlasicu:
„Vratio sam se 1990. godine, prije nego sto je obnovljena kuca, a tek 2001. kuce su obnovljene, izmedju ostalih i moja. Bio sam u Kotor Varosi.“
RSE: Sto te potaklo na povratak?
Maric: Kao prvo – rodna kuca. Znaci: svoj na svome. Drugo – posto je ovo turisticko mjesto na Babanovcu, bila je to prilika za zaposlenje, sto je u Kotor Varosi bilo nemoguce.
RSE: Da li su opcinske ili drzavne vlasti, ili bilo koje institucije, potpomogle povratak nekim materijalnim ili drugim sredstvima?
Maric: To su cinile mahom strane organizacije, kao sto su UNDP, UMCOR, ali to je bilo u prvih dvije-tri godine. Neko je dobio pomoc u gradevinskom materijalu za opravak kuca, stala, a neki su dobijali kao pomoc stoku – ovce, krave. Medutim, to je proteklih pet-sest godina stalo, i sad je pomoc na nuli. Opstina obecava, medutim – slabo se ikad ista dobije. A popravak kuca i zaposlenje je i danas velik problem.
RSE: Kakav je povratak u vasim selima i da li je turizam jedan od kljucnih razloga povratka na Vlasic?
Maric: Povratak je, da kazemo, zadovoljavajuci. Oko 60 posto prijeratnih mjestana se vratilo. Turizam je jedina nada ljudi. Sad se malo normalizuje otvaranjem novih hotela, sto nas uveliko raduje. To nam je prilika za zaposlenje.
PROJEKAT SOCIJALNOG STANOVANJA U SREBRENICI
Autor: Sadik Salimovic
U Potocarima kod Srebrenice uspjesno je realizovan projekt socijalnog stanovanja u BiH. Uradena su 33 stana i sedam poslovnih prostora
Ovih dana 25 porodica uselilo se u nove stanove. Tu su krov nad glavom nasli oni koji su boravili u kolektivnim centrima, mladi bracni parovi, kao i neophodan kadar.
„Ja sam Begija Smajic, nastavnica matematike i fizike u podrucnoj skoli Potocari. Ovdje sam aplicirala za stan kada je bio objavljen javni poziv. Bila sam podstanar u jako neuslovnom stanu, malom i memljivom, tako da sam na osnovu kriterija koje sam ispunila postala korisnik jednog stana u ovim zgradama u Potocarima.“
Ivan Milas, dugogodisnji ucitelj u srebrenickim selima:
„Rjesenje stambenog pitanja mozda je najbitnija zivotna stavka mene kao buduceg penzionera. Nemoguce mi je kupiti stan, placati kirije koje bi bile mnogo vece nego ovdje. Ipak je novogradnja – novogradnja.“
Sanela Imamovic, projekt-menadzer organizacije CRS:
Srebrenica
„Ovaj objekat ima 33 stambene jedinice i sedam poslovnih prostora i treba dugorocno da osigura Opcini Srebrenica stambene uslove. U prvoj grupi stanara su raseljena lica i povratnici koji su boravili u kolektivnim centrima ili razlicitim vidovima alternativnog smjestaja, i naravno - sto nam je veoma drago – strucni kadar koje je Opcina Srebrenica prepoznala kao potrebne za dugorocni razvoj Srebrenice.“
U ovom projektu ucestvovala su resorna ministarstva oba entiteta. Ministar Omer Brankovic:
„Jako mi je drago da je ovaj projekat zavrsen. Ovo je zaista uljepsalo Srebrenicu. Projekat je kostao 1,700.000 KM, a za njega je Ministarstvo, ciji sam ja ministar, posredstvom Vlade RS izdvojilo 620.000 KM. Slican projekat zapocinjemo u Drvaru, dok je ovakav projekat u Fojnici vec zavrsen.“
Ministar Edin Music:
„Za nas je ovo prakticno jedan pilot-projekat. Prvi ovakav slican objekat realizovali smo u Federaciji na podrucju opcine Fojnica, a ovaj u Potocarima je drugi. Ovdje smo sa Vladom Kraljevine Holandije i sa njihovom ambasadom, sa resornim ministarstvom odnosno Vladom RS, sa Opstinom Srebrenica i UNHCR-om, zajednicki realizirali ovaj projekat od 33 stana i 7 poslovnih prostora, koji ce predstavljati rjesenje kako Opstini Srebrenica, tako i ovim gradanima koji su na neki nacin i dalje u statusu raseljenih osoba. S druge strane, to je i podrska stambenom rjesavanju odredenog broja kadrova koji su neophodni Srebrenici kao nasem sinonimu za potrebe i za nasu odgovornost.“
Slican projekt realizovace se i u Drvaru, kaze Drago Horvat, ministar zdravstva, socijalnog rada i raseljenih osoba u Kantonu 10:
„Mi u Kantonu 10 prihvatili smo ovakav projekat i vec je u toku akcija sklapanja ugovora sa gospodom iz CRS-a. Radi se o istom projektu kao u Potocarima, s tim sto smo imali olaksavajucu okolnost – zgrada u Drvaru vec postoji. Projekat obuhvata zavrsetak te zgrade sa 40 stambenih jedinica. Dogovoreno je na Vladi Kantona da 20 stanova idu predstavnicima Opstine Drvar, 20 stanova predstavnicima Vlade. Raspodjela ide prema pravilnicima, to je standardna sema koju je CRS donio i usaglasio sa nasom komisijom. Nadam se da cemo tokom proljeca ici u zavrsetak tog projekta, pa cemo, kao i u Srebrenici, imati jedan od najsocijalnijih i najhumanijih poteza koji se moze desiti. Glavna stvar je da povratnicka populacija i raseljeni rijese stambeno pitanje, da dobiju krov nad glavom u ova teska vremena.“
U okviru ovog projekta planirano je da se ovakav objekat gradi na jos dvije lokacije u okolini Srebrenice.
Izvor:Slobodnaevropa.org
|