"Kasida"

Cudan zeman nastade,
Sve zlikovac postade,
Din-dusmaninu stade;
Sta se hoce zaboga?
Vec takata nestade,
Zlo nam svako postade
Dobrih ljudi nestade;
Sta se hoce zaboga?
Ne ugledaju u citab
Ne uzimaju hic dzevab,
Niti misle na hesab;
Sta se hoce zaboga?
Ovo trpit-teska muka,
A jos visa turska bruka,
Munafika stoji huka;
Sta se hoce zaboga?
Turcin nema amela,
Krivda pravdu zamela,
Pa se pravda umela;
Sta se hoce zaboga?
Nasta cudna ulema,
Jer ne cine amela
Od njih jedna proloma;
Sta se hoce zaboga?
Ulemskoga sada hala,
Zalud njima gdjekod hvala
Vrat slomise porad mala;
Sta se hoce zaboga?
Nije kader bit imam,
A kaze se potaman,
Jordam
Cini ko seh-ismam;
Sta se hoce zaboga?
Svi veziri pravo sude,
Pa i pase dobro bude,
Al' murtati krivo gude;
Teska muka, zaboga!
I kod pasha ima ljudi,
Ko je dobar vrlo hudi,
Kad je vise zlijeh ljudi;
Niko ne zna do Boga!

Abdulvehab Ilhamija (Zepce 1773. - Travnik 1821.)

Ovaj pjesnik, mnogo je poznatiji po svojoj poeziji ispjevanoj na bosanskom jeziku. Napisao je dvadesetak takvih pjesama, poboznog i didaktickog sadrzaja, a najpoznatija je vrlo kriticki usmjerena prema savremenim prilikama "cudan zeman nastade".

Ilhamija, sejh, svojom poboznoscu i ispravnim zivotom, bio je uzor u svom vremenu. Kada se stihom pobunio protiv svakojakog zla, pozvanje, kako legenda veli, pred Dzelaludin-pasu u Travnik, sa zahtjevom da se odrekne svoje protestne poezije, koja je vec uveliko bila usla u narod. Ilhamija je odbio i tako se nasao u plejadi mislilaca koji su zivotom platili svoju knjizevnu rijec. Udavljen je u travnickoj tvrdjavi, a njegovi postovaoci podigli su mu turbe koje i danas postoji.

Ilhamija nije odlazio na skolovanje izvan BiH, to je nadoknadio samostalnim obrazovanjem kod dvojice vrlo ucenih sejhova Abdurahmana Sirije i Huseina Zukica. To je vidljivo iz njegove poezije na arapskom i turskom jeziku. Ilhamija je na turskom napisao preko stotinu pjesama i cetiri na arapskom. Rijec je o meditativnoj poeziji sejha, predanog u ljubavi prema Bogu, razmisljanju o smislu zivota. Stil mu je jednostavniji i razumljiviji nego u divanskoj poeziji. Napisao je i dva prirucnika na turskom jeziku.

Ovo je kompilacija tekstova koji mogu biti od koristi djacima i studentima
a zele na jednom mjestu imati nesto o bosnjackoj knjizevnosti.

© 1999-2006 by prof. Hamdo Camo & Mirzet Hamzic, nastavnik u GHM