Na podrucju ilijaske opcine srpski zlocinci su otvorili vise koncentracionih logora u kojima su u najgroznijim uvjetima drzali zatocene Bosnjake. Mnogi zatocenici iz ovih logora nikada se nisu izvukli, a oni koji jesu svjedoce o teskim stradanjima kroz koja su prosli.

1) Osnovna skola u Podlugovima. - U ovome mjestu nedaleko od Ilijasa srpski zlocinci su izmasakrirali 34 mjestanina Bosnjaka, a ostale deportirali u koncentracioni logor u koji su pretvorili tamosnju osnovnu skolu. Dvadeseset sedmog oktobra 1992. u taj logor su doveli 87 Bosnjaka iz Ilijasa. Nakon nekog vremena, Hrvate su deportirali u Kiseljak, a Bosnjake u kucu Planje Miralema u Svrakama kod Vogosce.

Mehmed Siric prica kako je tu proveo tri mjeseca. S njim je bilo jos 30 njegovih komsija. Prva cetiri dana davali su im samo vode, a kasnije i po krisku hljeba. Nisu ih pustali vani. Odatle su prebaceni u koncentracioni logor u Semizovcu odakle su ih vodili u zivi stit na sarajevskom ratistu.

Kroz ovaj kazamat proslo je nekoliko stotina Bosnjaka. Za njihovo oslobadjanje srpske vlasti iz Ilijasa trazile su oslobadjanje zarobljenih pripadnika srpskih agresorskih snaga za koje je utvrdjeno da su pocinili zlocine nad civilima.

2) Osnovna skola u Ilijasu. - Jos u prvim danima agresije pretvorena je u koncentracioni logor. U njemu je bilo zatoceno preko 500 Bosnjaka. Samo 9. juna 1992., iz naselja Luka odvedeno je i tu zatoceno 112 Bosnjaka. Nisu im davali nikakve hrane, pa su njihove obitelji bile prisiljene potplacivati strazare kako bi ovim nesretnicima doturile koju mrvu. Kada je sve bosnjacko stanovnistvo iz Ilijasa protjerano prema Brezi i Kaknju, u njihove kuce uselili su se Srbi. U ovom koncentracionom logoru Srbi su drzali i ilijaskog imama, Omer-ef. Stulanovica.

3) Stara zeljeznicka stanica u Ilijasu.

4) Skladiste "INE". - U njemu je bilo zatoceno 660 Bosnjaka.

5) Osnovna skola u Gornjoj Bioci. - U ovome mjestu srpske vlasti u Ilijasu na svinjama su obucavale svoje vojnike kako ce klati zarobljene Bosnjake. Jedan od njih koji je pao u ruke Armiji RBiH - Borislav Herak, po vlastitom svjedocenju, zaklao je dvije svinje i bio spreman stupiti u srpske agresorske jedinice. Isti taj zlocinac zaklao je trojicu boraca Armije RBiH iz Visokog koji su bili zarobljeni na pocetku agresije na RBiH, a nacin na koji je to ucinio pokazao je linijarom umjesto noza u sarajevskoj sudnici, gdje mu je sudjeno. U akciji "ciscenja" Gornje Bioce uhvaceno je 120 Bosnjaka koji su zatvoreni u mjesnoj osnovnoj skoli, gdje je spomenuti zlocinac bio strazar. Tu je silovao cetiri Bosnjakinje pod prijetnjom da ce ih ubiti.

6) Srednja skola u Ilijasu. - U podrumske prostorije ove skole, koja je smjestena lijevo od ilijaskog hotela, Srbi su 5. januara 1995. doveli Salku Silajdzica. Nakon razmjene i dugotrajnog oporavka u Drzavnoj bolnici u Sarajevu, gosp. Silajdzic je ispricao:

"Natjerali su me da se skinem go do pasa. Tukli su me sat, sat i po, mozda vise. Gubio sam svijest, a oni me polivali vodom i nanovo tukli."

Kada su ga isljednici pitali da li ih poznaje, on je potvrdno odgovorio, jer su to bile njegove bivse komsije, a oni ga nastavili jos jace tuci, tjerajuci ga da kaze kako ih ne poznaje. Napokon su ga svezali za radijator. O tome on, dalje, prica:

"Svezali su me za cijev od radijatora pa se iz drugog coska celije zalijetali i udarali me nogama kud stignu. Jedan je donio lopatu i njenim stilom me udarao u stomak. Pet-sest puta gubio sam svijest."

Prisiljavali su ga da vice kako je tukao i klao Srbe, da bi potom jos vise udarali po njemu. "Oni su me natjerali da legnem na beton i poceli da me gaze i da hodaju po meni", uz velike napore je pricao Silajdzic. Vodeci ga u novi logor u Lukavici radi razmjene, pobojali su se da ce umrijeti usljed velike iscrpljenosti, izgladnjelosti i nanesenih povreda, pa su ga cetiri dana oporavljali u bolnici u Kasindolu, ali su ga tamo tukli pacijenti iz te bolnice, medju kojima se isticao Zoran Bjelica iz Sarajeva.

MOSTAR

U pocetku srpsko-crnogorske agresije jedan dio gradskog jezgra Mostara bili su okupirali Srbi. Za to vrijeme, iz ovog dijela grada protjerani su svi Bosnjaci i unisteno je sve sto je bilo bosnjacko. Nekoliko mjeseci kasnije Bosnjaci su, organizirani uglavnom u jedinice HVO-a, potisnuli srpskog agresora duboko u Podvelezje i oslobodili lijevu obalu Neretve.

Nakon hrvatske agresije u srednjoj Bosni, hrvatske vlasti u Mostaru uvele su represivne mjere prema Bosnjacima. Ubrzo zatim, poceli su oruzani napadi hrvatskih zlocinaca na dijelove Mostara koje je pod svojom kontrolom drzala 41. bbr Armije RBiH. Istodobno, u dijelovima grada koji su bili pod kontrolom HVO-a zapocela je hajka na Bosnjake, obiljezena ubistvima, silovanjima, protjerivanjem i for-miranjem koncentracionih logora.

Uz odobrenje Rijaset.net