MEHMEDALIJA MESA SELIMOVIC
Početna - - Početna
ABDULVEHHAB ILLHAMIJA


(?. - 1766.)



ABDULVEHAB ILHAMIJA

O zivotu Abdulvehhab Ilahmije (Abdulvehhab Ibn Abdulvehhab Zepcevi Ilhami), jednog od najplodnijih muslimanskih pjesnika na razmedju XVIII i XIX vijeka, vise nam govori njegovo djelo nego oskudni biografski podatci. Pa i ono samo pruza neke elementarne podatke, a mnogo toga ostaje u sferi pretpostavke.

Rodjen je u Zepcu. U djetinjstvu je ostao bez roditelja, sto opet doznajemo iz njegovog stiha: Majke nemam a oca ne pamtim. Podaci o Ilhamijinom skolovanju su dosta sturi. Skolovao u Zepcu, Tesnju i Fojnici. U Zepcu su u XVIII stoljecu, uz Ferhadiju dzamiju, djelovali mekteb i medresa, radili su sve do pred drugi svjetski rat. Na medresi je bio profesor Hadzi Abdullah ef. Karahodza, koji je 1740/41. spjevao na narodnom jeziku pjesmu Bosnjakusa.

Znamo jos da je umro 1766. U poslovima ga je zamijenio sin mu Hadzi Ahmed ef. Karahodza, koji je i njegovu pjesmu prosirio sa jos 17 strofa. I otac i sin bili su veoma stovani u svom kraju, a njihova pjesma popularna. Kako je Ahmed ef. Karahodza bio jedini poznati teolog u vrijeme kad je Ilhamija dorastao za skolovanje, sasvim je moguce da mu je on bio profesor. Tesanjskoj medresi profesor mu je bio Abdullah Cankari el-Ensari. Kod njega je Ilhamija slusao fikh, hadis i tefsir, sto se vidi iz diplome koju mu je potpisao ovaj profesor.

Sto se tice njegovog obrazovanja u tesavvufu, dugo je bilo sporno da li mu je sejh mogao biti Abdurahman Sirrija. Naime, donedavno se operiralo pogresnim datumom rodjenja ovog sejha, sa 1785. godinom, sto je, razumljivo, iskljucivalo mogucnost da mu je mogao biti ucitelj neko ko je 12 godina mladji od njega. Medjutim, iz kronograma sto ga je nakon Sirrijine smrti spjevao njegov sin Sakir, vidi se da je rodjen 1775. godine. Dakle, sto se tice godina, Sirrija je mogao poducavati Ilhamiju u tesavvufu. Postoji pretpostavka da je to mogao biti i cuveni sejh Husein-baba Zukic, i on i Sirrija djelovali su u XVIII stoljecu u Fojnicu.

Ali, posto je Husein-baba umro 1800., vjerovatnije je da je Ilhamiju u tesavuf uvodio Sirrija. Ocito je da je Ilhamija bio veoma ambiciozan i da je i sam mnogo radio na som obrazovanju, posebno u oblasti tesavvufa.

Ilhamijino djelo govori nam mnogo i o vremenu u kome je nastalo. A to je razmedje XVIII i XIX stoljeca, vrijeme kada je Osmansko Carstvo u dubokoj krizi.

U Evropi se zbivaju znacajne politicke, kulturne i prosvjetne promjene, a Turska pokusava da se priblizi tim novinama uvodjenjem reformi, administrativnih i vojnih. Te reforme se negativno odrazavaju na Bosnu, koja je u ovom vremenu veoma znacajna granicna zona Carstva prema Zapadu.

Bosna toga vremena ekonomski je veoma islabljena cestim ratovima, a i epidemijama sa znacajnim zrtvama. U politickom smislu stanje je takodje lose. Plemstvo i janicari opiru se reformama jer njima gube privilegije. Otpori centralnoj vlasti su veoma izrazeni cak i direktnim pobunama. U situaciji kad je uprava iz Istanbula oslabljena, i kad joj se vlastodrsci opiru, nastaje stanje anarhije, bezvlasca, nezakonitosti, korupcije, svih zala koja dolaze u ovakvim kriznim vremenima. Pa i u takvim vremenima javljaju se hrabri i pametni koji svojom rijecju pokusavaju da izmijene stanje. Jedan od takvih je i Ilhamija.

On svojom pjesnickom rijecju, narocito na narodnom jeziku, razotkriva svu bijedu svoga vremena, iznosi nepravde i zahtijeva borbu protiv nasilja. Veoma je zanimljivo da osoba koja pripada ulemi vrlo ostro kritikuje vjerske velikodostojnike kojima spocitava fanatizam i konzervativizam. Jednom rijecju, ustaje protiv neznanja i nasilja kod duhovnih i svjetovnih predstavnika vlasti. U Travniku je, pred kraj Ilhamijinog zivota, namjesnik bio Dzelaludin-pasa. U pocetku je pjesniku ovaj pasa izgledao praveda i dobar, pa ga je u jednoj pjesmi i opjevao. Ubrzo je, medjutim, nestalo iluzija o pravicnosti ovog namjesnika i Ilhamija ostro i otvoreno ustaje protiv njegovog nacina vladanja. Poltroni, koje svaka vlast ima uz svoje skute, dojavljivali su pasi sta Ilhamija govori, pa je ovaj namjesnik pozvao pjesnika u svoj konak. Ilhamija se iz Zepca u Travnik uputio pjesice i posteci, a predosjecajuci los zavrsetak na odlasku se oprostio od ukucana i prijatelja. Ostaje u sferi pretpostavke sta se zbivalo u Travniku: da li je Dzelal-pasa licno primio Ilhamiju, da li je razlog ovog poziva, i kasnijeg stradanja, bila njegova ostra osuda vladajuceg sistema, ne zna se.

Legenda, koja, naravno, ostavlja i daje mogucnost za korekciju, kaze da je Ilhamiji bilo ponudjeno da se odrekne svojih pjesama a kad to nije htio, da je udavljen u travnickoj tvrdjavi.

Ova legenda, dalje, navodi kao neposredan razlog ovako nesretnog pjesnikovog kraja njegovu pjesmu na narodnom jeziku "Cudan zeman nastade": Pretpostavlja se da je ovo jedna od posljednjih ako ne i posljednja Ilhamijina pjesma.

Vijest o Ilhamijinoj smrti primljena je i s revoltom i s tugom. Otud je ovako tragican kraj popularnog narodnog prosvjetitelja, narodnog tribuna, porodio mnoge legende u kojima je lik Ilhamije ostao da svijetli do dana danasnjeg. Prvi Ilhamijin mezar je bio u turbetu nedaleko od bivse zeljeznicke stanice i bivse bolnice u Travniku. To turbe je postojalo do 1959. kada je poruseno radi regulacije tog kraja.

Njegovi posmrtni ostaci sa nisanima preneseni su u turbe u Potur-mahali. Tarih na njegovom nisanu ispisan je sa: Sejjid el-hadz Vehhab, a na prepisu njegova divana stoji: Sejh el-hadz es-sejjid Abdulvehhab Ilhami-baba Bosnevi. Nazivi sejjid i baba pridodati su mu kao pocasni, a oznacavali su ucena i stovana covjeka.


Dervisluk je cudan rahat


Dervisluk je cudan rahat,
Nemojte vi na to mahat,
Golem ce bit to kabahat
Hajde asik u tekiju!
Serijat je tomu glava,
Sladje jesti nego halva,
Cisce biti nego Sava
Hajd dervisu u tekiju!
Sto god ima, Bog stvara,
Nejma viseg gospodara,
Der izadji iz salvara,
Hajde dostu u tekiju!
Nemoj bolan da te kara,
Vrlo svetac ogovara,
Tko god dusu ne obara,
Hajde asik u tekiju!
Ne rastaj se od sufara,
Puno cini istigfara,
Biz od griha, od kuffara
Hajde dostu u tekiju!
Ilhamija dobro cuti,
Illa illaci, ter ne suti,
Jer Dzenneta neko rusi,
Hajde dostu u tekiju!
Evlijaluk ti ne muti,
Dusu Bogu der uputi,
Miradz sebi nakoruti
Hajde dostu u tekiju!



Vezano za temu:

BH Knjizevnost
Alhamijado Knjizevnost


Abdulvehab Ilhamija
Abdurahman Sirrija
Abogovic-Adni
Ahmed Ruzdi
Ahmed Talib
Alaudin Sabit Uzicanin
Arif Hikmet
Avdo Karabegovic Hasanbegov
Dervis Bajezidagic
Fadil-pasa Serifovic
Fevzija Mostarac
Habiba Stocevic
Hasan Kaimija
Hasan Kafi Pruscak
Hasan Zijajija
Husejn Lamekanija

Poezija
Divan


Ibrahim Zikrija
Mehmed-aga Pruscanin
Mehmed Mejlija
Medzazi Sanija Mostarac
Mustafa Firaki
Mustafa Muhibbi
Muhamed Nerkesija
Muhamed Hevaji Uskufi
Mustafa Baseskija
Sulejman Hamza Puzic
Rahmi
Resid, Odgovor
Riza-beg Kapetanovic Ljubuski
Safvet beg Basagic
Sejh Jujo
Sulejman Mezaki






© 1999-2006 by Camo, All Rights Reserved