05. juni 2007. SUTNJA JE NAJGORE RJESENJE Nakon objave rezultata natjecaja Bosnjaci.net i dobitnika Knjizevne nagrade Srebrenica nastojali smo obaviti razgovore sa clanovima zirija, da cujemo njihova razmisljanja o nasem poduhvatu i pricama koje su pristigle na natjecaj. Razgovor sa jednim od clanova zirija Muhidinom Saricem objavili smo u toku natjecaja. Razgovarao: Esad KRCIC Knjizevnik Nijaz ALISPAHIC, predsjednik zirija Kroz ove price svi ispijamo otrovne case sa najkrvavijeg izvora Knjizevnik Nijaz ALISPAHIC, predsjednik zirija Treba govoriti, pisati, dizati svoj glas, opominjati i pisati price o nasim stradanjima. Jer da smo preko obrazovnog sistema, lektire, literature, pamtili svoja prethodna stradanja, ovo posljednje bi bilo manje, jer bismo znali gdje zivimo i kakve nas opasnosti vrebaju. Nakon ovog, najtezeg stradanja dosad, mi nemamo pravo da zaboravimo, i zbog mrtvih, i zbog zivih i zbog nerodjenih. Sutnja je najgore rjesenje. BOSNJACI.net: Kako ocjenjujete ideju natjecaja? ALISPAHIC:Vec sam ranije javno i bez rezerve podrzao vas natjecaj. Bitno je da i nadalje istrajavate na ovom korisnom i za mene svetom zadatku, a odzivi na vas natjecaj to potvrdjuju. Uz to, ovim natjecajem podsticete, i na poetickom i na zanrovskom planu, stvaranje jedne dokumentarne knjizevnosti. Pogotovo sto su ucesnici najtjecaja nerijetko nasi ljudi koji su prezivjeli strave i uzase koji su se dogodili nasem narodu. Kroz ove price svi ispijamo otrovne case sa najkrvavijeg izvora i, nadam se, konacno se pamteci sve to i opamecujemo. BOSNJACI.net: Procitali ste sve price pa je vazno i Vase misljenje o pricama koje su pristigle na trecem natjecaju. ALISPAHIC: Odgovarajuci na vase prvo pitanje vec sam zapoceo odgovor i na ovo drugo pitanje. Dokumentarnu prozu tesko je pisati a da se njome dosegnu i valeri poetike pripovjedanja, dakle umjetnicke knjizevne vrijednosti, pogotovo sto je medju ucesnicima natjecaja bio veliki broj onih koji su prezivjeli torture logora i koji su svjedocili svoje iskustvo. BOSNJACI.net: Sta je to sto nagradjenu pricu "Varakam se nagadjajuci koji smo jos zivi, a koji nismo zivi", odvajilo od ostalih prica? ALISPAHIC: Pa upravo cinjenica da je vidjeno i dozivljeno, ili ono sto je pisac od drugih cuo, ili da ne nabrajam sve te mogucnosti i izvore za podsticaj da se napise prica pamcenja i svjedocenja. Upravo to sto je autor prvonagradjene price sjajan pripovjedac koji iza sebe ima godine spisateljskog iskustva, ali stjecajem okolnosti i biografsku potku i gubitnicku sudbinu Bosnjaka, i sto je kao pisac opsjednut tragedijom naseg naroda, posebno Podrinja koji je njegov zavicaj. U toj prici prisutne su sve odlike pripovjedackog umijeca ukljucujuci bas sjajne dijaloske dionice i izgradjen stil, i vodjenje tog cuda u toku pricanja i, na kraju, cisto izvedeni tok price u kojoj je ostvarena, tako da kazem, zadata tema. BOSNJACI.net: Da li vas je iznenadilo kada ste saznali da je autor spomenute price i laureat naseg Treceg interancinalnog natjecaja Isnam Taljic? ALISPAHIC: Nije me iznenadilo. Isnamove knjige bezmalo sve sam procitao. Pratim ga kao knjizevnu pojavu od samih njegovih pocetaka i pisao sam o njegovim knjigama. Za Isnamovu knjigu prica "Kuca na Drini" napisao sam pogovor od osamnaest stranica. Izuzetno cijenim Taljica kao pisca, pogotovo kao pisca bosanske i bosnjacke provenijencije i drzim da je dobro sto se i afirmirani pisci javljaju na ovaj natjecaj, cime doprinose dignitetu natjecaja i cine ga znacajnijim. BOSNJACI.net: Mogu li price o stradanju Bosnjaka kroz zloglasne logore ponovo ukazati javnosti sta se sve desavalo u BiH za vrijeme genocidne agresije? ALISPAHIC: U zabludama je svaki onaj koji misli da umjetnost - a s njom i knjizevnost - mogu iz temelja izmijeniti svijet ili konkretno ispraviti nepravde koje se stoljecima dogadjaju prema nama Bosnjacima. Te zablude stalno se ponavljaju kroz historiju civilizacija, pa i svega ovoga sto se dogadja u nasoj domovini Bosni i Hercegovini. Medjutim, zabluda je i u vjerovanju da je u sutanju zlato. Sutnja je najgore rjesenje. Zato treba govoriti, pisati, dizati svoj glas, opominjati i pisati price o nasim stradanjima. Jer da smo preko obrazovnog sistema, lektire, literature, pamtili svoja prethodna stradanja, ovo posljednje bi bilo manje, jer bismo znali gdje zivimo i kakve nas opasnosti vrebaju. Nakon ovog, najtezeg stradanja dosad, mi nemamo pravo da zaboravimo, i zbog mrtvih, i zbog zivih i zbog nerodjenih. Sutnja je najgore rjesenje. BOSNJACI.net: Rekli smo da cemo stampati knjigu prica koje zadovoljavaju literarni kriterij. Kako vidite tu knjigu sa vise autora, razlicitih krajeva? ALISPAHIC: Objavljivanje knjige najuspjesnijih prica sa natjecaja vise je nego dobra ideja, naravno uz primjenu jaceg selektivnog pristupa kad je rijec o pricama koje nisu dobile nagradu ali su dobre. Ova knjiga ce zasigurno imati svoje citaoce i svoju, prije svega, dokumentarnu vrijednost. Mozda podstaknu i neke stvaraoce iz drugih umjetnickih disciplina, kakva je naprimjer filmska umjetnost. Knjigu o kojoj govorimo treba objaviti ali se i potruditi da dodje na sto veci broj adresa, i u sto veci broj institucija. Pjesnik i esejist Atif KUJUNDZIC, clan zirija Ko moze opisati u prici zlocinacku hladnokrvnost? Pjesnik i esejist Atif KUJUNDZIC, clan zirija Naspram zlocinackog uma ne postoji ratio niti talenat kao ekvivalent. Razum i talenat su humane vrijednosti. Zlocinacki um i zlocin su opskurna i rigidna, morbidna opcija unistenja neponovljivog zivota. Ispred takvog izgleda razum zastaje kao zaledjena slika. BOSNJACI.net: Kako ocjenjujete ideju natjecaja? KUJUNDZIC: Osobno, mislim kako je jedna od najvaznijih bosnjackih obaveza, osvijestiti svoje pamcenje. To znaci, proci kroz sebe u svim pojedinostima i zapisati to sto se moze pronaci memorirano od ovoga sada do arhetipa, tj. genetskog pamcenja. Svojevremeno, nosio sam zamisao o uspravljanju bosnjackog pamcenja u memoarima, prici, romanu, pjesmi, eseju, u svim mogucim formama koje pamcenje produzavaju – zauvijek. BOSNJACI.net: Vase misljenje o pricama koje su pristigle na natjecaj? KUJUNDZIC: Zbog toga, veoma mi se dopala ideja artikulirana u redakciji BOSNJACI.net o objavljivanju Natjecaja za pricu o temi "LOGOR". Kao clan Drzavne komisije za prikupljanje cinjenica o ratnim zlocinima tokom Bosni i Hercegovini agresijom nametnutog rata 1992. – 1995. godine, sreo sam veliki broj osoba koje su prosle kroz logore organizirane od strane Srba i Hrvata za Bosnjake. To sto su zlocinci smisljali radi torture i mucenja, u nacelu, nikakva spisateljska masta ne moze prevesti do knjizevnosti. Gledali smo na video snimcima kako Skorpioni likvidiraju sest mladih Bosnjaka. Ko moze opisati u prici takvu zlocinacku hladnokrvnost? Bescutnost snimatelja koji psuje jer mu je upravo otkazala baterija! I trazi, da sacekaju da zamijeni bateriju kako bi mogao nastaviti snimanje egzekucije. BOSNJACI.net: Sta je to sto pricu “Varakam se nagadjajuci koji smo jos zivi, a koji nismo zivi“, odvaja od ostalih prica? KUJUNDZIC: Naspram zlocinackog uma ne postoji ratio niti talenat kao ekvivalent. Razum i talenat su humane vrijednosti. Zlocinacki um i zlocin su opskurna i rigidna, morbidna opcija unistenja neponovljivog zivota. Ispred takvog izgleda razum zastaje kao zaledjena slika. Zato me zivo interesiralo sta mogu i sta ce to ljudi pisati kao pricu o temi "LOGOR". Mislio sam o tome kako je redakcija web magazina BOSNJACI.net inventivno reagirala u kaznenom prostoru za knjizevnu umjetnost. Jer, rizicno je pisati o tome. To je bliska proslost. Puno je zivih ljudi koji znaju kako je to izgledalo. Koji u memoriji, u oziljcima, nervima i kostima svoga unistavanog organizma cuvaju srhove neizvjesnosti i smrti. BOSNJACI.net: Iishod natjecaja… KUJUNDZIC: Ishod je izvanredan. Radovi prispjeli na Natjecaj odrazavaju sirok dijapazon mogucnosti recepcije i dozivljaja koncentracionog logora kao prostora za dovrsavanje genocidne zamisli, logora kao paklene zamisli o izlazu iz doma, svoga sela, ulice, grada, zivota – kroz najbezumnije divljanje zlocinaca – direktno u blato masovne grobnice, koja moze biti primarna, sekundarna, tercijarna..., ili, nikad otkrivena. BOSNJACI.net: Price prispjele na Natjecaju… KUJUNDZIC: Ljudi koji su odlucili pisati o temi "LOGOR" i javiti se na Natjecaj BOSNJACI.net – svojim djelom su dokazali kako je Dobrota jedina Bozija strana, kako je zivot jaci od smrti, i, kako je um, ipak – iznad nerazuma. Price prispjele na Natjecaj, pokazuju, kako je stvarno i vjecno pitanje o mjestu i ulozi umjetnosti. Moze li ono sto je napisano mastom i spisateljskom vjestinom, uopce, dosegnuti stvarnost zatocenja u koncentracionom logoru?! Citali smo u knjizi Dnevnik Ane Frank, i gledali u filmu Sindlerova lista, kako je puko svjedocenje zapisom i umjetnickim djelom mocno. Ali, vidjeli smo i dokumentarne snimke koji nas upozoravaju, kako su lesevi koje nosi Sava od koncentracionog logora Jasenovac, te grobnice likvidiranih u kompleksu zlocinackih zahvata koje vezujemo za Blajburg i Srebrenicu – tezi od svake slike i svakog teksta. BOSNJACI.net: O rezultatima Natjecaja… KUJUNDZIC: U rezultatima objavljenog Natjecaja, uocio sam kako se ljudi suocavaju sa svojim dozivljajem i kako se pisci nose sa teskom temom. Logorasi, kao Mirsad Vunic iz Kotor Varosi, smatraju da je najvaznije sve sto vjernije zabiljeziti. I, ne grijese. Jer, dobro misle. Pisci, kao prvonagradjeni Isnam Taljic, smatraju da treba pronaci poziciju iz koje je moguce sto vjernije rekonstruirati zatocenje i eventualno prezivljavanje logora u samome sebi i, imaju pravo, ako su talentirani i sposobni. Rijec je o dvije ravnopravne mogucnosti u kojima je istinitost osobnog dozivljaja izjednacena s mogucnoscu i snagom dara literarnog oblikovanja zamisli o zadatoj temi. To je mjesto na kojem se ove dvije mogucnosti u jednakoj mjeri podrzavaju i odricu i tako izjednacavaju u svojoj najboljoj varijanti. Zahvaljujem svim ucesnicima na Natjecaju. Cestitam nagradjenima. BOSNJACI.net: Vrijednost organiziranja Natjecaja… KUJUNDZIC: Bez sumnje, vrijedilo je organizirati ovaj natjecaj, i, vrijedilo je natjecati se. U knjizi koju namjeravate objaviti jednako je vazno donijeti price koje su literarno dosegle stvarnost "LOGORA", kao i tekstove koji su ispis nedvosmislenog dozivljaja "LOGORA" i tako svjedocenje o istom kao ovaplocenju zlocinackih zamisli o unistenju covjeka i nacije. Novinar i bivsi logoras: Rezak HUKANOVIC, clan zirija Nismo imali dovoljno vremena za ocjenjivanje Umjesto slike naslovnica knjige Dobro je da postoje zapisi o onome sto su Bosnjaci prezivjeli u proteklom ratu, ali nisam siguran da ce to promijeniti odnos javnosti prema toj temi. Mi smo, naprosto, veoma brzo zaboravili sto nam se dogodilo u skoroj proslosti. A onima koji zaboravljaju svoju proslost moze se to, ne daj Boze, i ponoviti, rekao je Hukanovic. BOSNJACI.net: Ideja natjecaja... HUKANOVIC: Ideja je prije svega originalna. Tretira temu logora, mjesta gdje su mnogi moji sugradjani muceni i ubijeni. Zao mi je sto i sam nisam mogao ucestvovati na natjecaju, obzirom da sam i sam prosao kroz logore Omarska i Manjaca i sto imam nekoliko veoma dirljivih prica sa ovom temom. BOSNJACI.net: Price, vrijeme, ocjenjivanje… HUKANOVIC: Tesko je ovdje pricati o realnom ocjenjivanju, obzirom da smo imali veoma malo vremena za to, ali smatram da je bilo nekoliko veoma kvalitetnih prica, i time je, u svakom slucaju, opravdana potreba za natjecajem na ovu temu. Ipak, moram biti iskren, cini mi se da su neki clanovi zirija imali podatke o autorima. Izvinjavam se ako nisam u pravu, ali taj dojam ostaje. BOSNJACI.net: O pobjednickoj prici… HUKANOVIC: Mada ovu pricu nisam ocijenio najboljom ocjenom svakako zasluzuje knjizevnu paznju i cestitke autoru. BOSNJACI.net: O laureatu? HUKANOVIC: Isnam Taljic je autor koji se vec okusao u slicnim temama i zasigurno mu je poznata ova materija, obzirom na mjesto njegovog ranijeg zivljenja. U svakom slucaju moje iskrene cestitke. BOSNJACI.net: Borba protiv zaborava ili… HUKANOVIC: Dobro je da postoje zapisi o onome sto su Bosnjaci prezivjeli u proteklom ratu, ali nisam siguran da ce to promijeniti odnos javnosti prema toj temi. Mi smo, naprosto, veoma brzo zaboravili sto nam se dogodilo u skoroj proslosti. A onima koji zaboravljaju svoju proslost moze se to, ne daj Boze, i ponoviti. BOSNJACI.net: Prijedlog objave dodatnih prica… HUKANOVIC: Predlazem da u toj knjizi objavite i po jednu pricu clanova zirija, koji su svakako, time sto su pristali da ocjenjuju price, bili uskraceni da i sami ucestvuju u ovom, svakako uspjesnom natjecaju. Iskreni pozdravi i mnogo uspjeha u buducem radu! Novinar i bivsi logoras: Muharem NEZIREVIC, clan zirija Dusa Taljiceva, pero njegovo, pozlatiti treba Novinar i bivsi logoras: Muharem NEZIREVIC, clan zirija Ono sto nije zapisano, nije se ni dogodilo. O nasoj tragediji i stradanjima pise se puno, nazalost nekad previse od nekog ko veoma cesto, svojom nesuvisloscu, neznanjem, postize suprotan efekat. U vrijeme u kojem zivimo sve se zna (ako se zeli znati), te je bitnije da pisani trag ostane generacijama koje dolaze. Prema Galupovom institutu svake tri godine se stvara jedna nova generacija. Mi ne smijemo dozvoliti da nam mlade pametne generacije ne znaju sta se dogodilo njihovim ocevima djedovima, majkama, tetkama ili braticima. BOSNJACI.net: Kako ocjenjujete ideju natjecaja? NEZIREVIC: Ideja je odlicna. Treba nastaviti s natjecajem na temu stradanja Bosnjaka. Nazalost, nase stradanje je tako golemo, pregolemo, da se teme same od sebe "nude". Mozda bi trebalo razmisliti o tome da je natjecaj stalno otvoren, a da se pritom zna datum proglasenja najboljeg: pjesme, price, slike, ilustracije, fotografije. Uopce nije bitno koji zanr, nego je najbitnije da smo tu, stalno, neprekidno.., da se ne zaboravi, potisne. BOSNJACI.net: Vase misljenje o pricama koje su pristigle na natjecaj? NEZIREVIC: Sta reci o piscima? S postovanjem. Zahvaliti im na zelji, volji, trudu, odrednici, prisutnosti. Da sam imao vise vremena na raspolaganju, mogao bih nesto vise reci o pristupu pisaca. Ovako, tesko je, osim nekoliko izuzetaka, govoriti o pricama, sa knjizevnog aspekta. No, sve u svemu, neka ih. Hvala im, neka samo nastave. BOSNJACI.net: Sta je to sto pricu “Varakam se nagadjajuci koji smo jos zivi, a koji nismo zivi“, odvaja od ostalih prica? NEZIREVIC: Ta prica je na pozitivan nacin "strsila" od drugih. Te misli, metaforika, dubina i cistota izraza, drukciji su od pukoga opisivanja tragedije. Taljica treba podrzati, ekonomski ga pomoci da radi ono sto najbolje zna, a to je biti covjekom (postenim i iskrenim) i velikim piscem. Nama koji zivimo u inozemstvu lakse je sto se tice ekonomskih mogucnosti. Taljica radi i njima kao Taljic, treba osnovati stalnu fondaciju, te im barem simbolicno omoguciti da pisu. Pisu o onom sto se ne smije i ne moze zaboraviti. Neka takvih kao Isnam Taljic. BOSNJACI.net: Da li vas je iznenadilo da je autor spomenute price i laureat naseg Treceg interancinalnog natjecaja Isnam Taljic? NEZIREVIC: Ne, nije me iznenadilo. Dusa Taljiceva, pero njegovo, pozlatiti treba. Dijamant je dijamant i u blatu. U bilo kojem okruzenju. BOSNJACI.net: Mogu li price o stradanju Bosnjaka kroz zloglasne logore ponovo ukazati javnosti sta se sve desavalo u BiH za vrijeme genocidne agresije? NEZIREVIC: Ono sto nije zapisano, nije se ni dogodilo. O nasoj tragediji i stradanjima, pise se puno, nazalost nekad previse od nekog ko veoma cesto, svojom nesuvisloscu, neznanjem, postize suprotan efekat. U vrijeme kojem zivimo sve se zna (ako se zeli znati), te je bitnije da pisani trag ostane generacijama koje dolaze. Prema Galupovom institutu svake tri godine se stvara jedna nova generacija. Mi ne smijemo dozvoliti da nam mlade pametne generacije ne znaju sta se dogodilo njihovim ocevima djedovima, majkama, tetkama ili braticima. Za njih je to bitno. Ne kazem da sadasnjost nije vazna, ali je buducnost vaznija. Pogledajte, provjerite nasa udruzenja. Ja to znam kako je ovdje (u Svedskoj, p.r.). Rijetko koje udruzenje ima stalnu postavku izlozbe o genocodu ili uopce stradanjima. Taj ponos nas, svjesnost o samopripadnosti se mora razvijati. To se moze razviti razvojem kulture, istinite historije. Ako mi pisemo, necemo "dozvoliti" da nam nasu istinu, nasu tragediju, nasu historiju, pise neko drugi. BOSNJACI.net: Rekli smo da cemo stampati knjigu prica koje zadovoljavaju literarni kriterij. Procitali ste i ocijenili sve price, kako vidite tu knjigu sa vise autora i razlicitih krajeva? NEZIREVIC: Tu se malo dvoumim. Mozda ne bi bilo lose da se u tu knjigu uvrste i price (koje zasluzuju) koje nisu bile u okviru takmicenja. Bicu neskroman pa cu reci da sam ja jos od 1993. godine objavio vise prica o logorima i ljudima u logorima. Rezak mi je cak predlozio da konkuriram s pricom "Ocev komadic kruha", ali naravno, posto sam bio clan zirija, nisam ni konkurirao. Dakle, hocu da kazem, da ima prica, objavljenih i neobjavljenih kojima se nije konkuriralo na takmicenju. Ne znam, razmislite i o tome. BOSNJACI.net: Price su pristigle iz razlicitih krajeva BiH i dijaspore… NEZIREVIC: Sto se tice prica iz vise krajeva to je veoma pozitivno. Svakom se njegova nevolja cini vecom od nevolje drugog. Kao primjer navescu nesto sto je simpaticno, ali je istinito. Ja sam bio u logoru Omarska, a zatim na Manjaci. Kada smo pusteni s Manjace, jedan logoras sa Manjace (iz Sanskog Mosta), rece mi da je na Manjaci bilo gore nego u Omarskoj. Kada sam to opovrgao, bezazleno mi je odgovorio, da ja ne znam kako je na Manjaci, bez obzira na to sto sam dva mjeseca bio u Omarskoj a cak cetiri na Manjaci. On je svoju nevolju vidio gorom, vecom, tezom tragicnijom, jer jednostavno nije htio da razmislja o tome kako je bilo u Omarskoj. Tako je sigurno i sa onima koji su bili u Dretelju, Bratuncu ili bilo kojem mucilistu. Zato i jeste dobro sto je bilo tekstova iz razlicitih krajeva. To ce podstaknuti i druge za koje se skoro pa i ne zna. Imao sam prilike ovdje u Svedskoj da sretnem ljude koji su bili u logoru u Drvaru, u zgradi jedne skole. Neka pisu, neka to ostane dokument. O literarnim vrijednostima ne bih puno. Osim izuzetaka sve ja to gledam kao dokument. Mozda bi u vezi s tim trebalo odvojiti price od dokumenta. BOSNJACI.net: Na kraju… NEZIREVIC: I na kraju, cestitam vam. Na svemu. Na ideji, upornosti, angaziranosti, dosljednosti. I sada bih vam rekao jos nesto jer se ovog trenutka prisjetih. Ne bi bilo lose da raspisete natjecaj za pricu, sliku, fotografiju, pjesmu, roman.., mjesta, sela, grada onakvog kakav je bio i danas. Proslogodisnji laureat prof. Hamdo CAMO, clan zirija Price su historijski pecat Proslogodisnji laureat prof. Hamdo CAMO, clan zirija U svemu ovome, sto je najgore i na zalost, ubijeno je previse sinova i kceri Bosne i Hercegovine, a agresorima su pomogle mnoge pogresne procjene od strane onih ´vise poslusnih no strucnih´, iza kojih su uslijedile (neminovno!) i pogresne odluke. I, tako – letile su glave. Opet. Najvise nase. U narodu postoji izreka: “Smaknu se krava, zbog kile mesa!“ Te greske placamo i danas, a dugo cemo ih jos i placati. BOSNJACI.net: Kako ocjenjujete ideju natjecaja? CAMO: Cista desetka. Vjerujte mi, znam sta govorim! Ideja natjecaja je za sve nas, kao i buduce narastaje, nesto najbolje sto nam se moglo dogoditi. BOSNJACI.net: Vase misljenje o pricama koje su pristigle na natjecaj? CAMO: Ovdje moram reci, makar sto se tice mojih utisaka, skoro sve price su po znacaju iste. Po poruci su jednako vazne, bolno istinite. One su pravi historijski pecat, licno dozivljen, dokumentovan, determinisan vremenski, prostorno, mjestom i imenom onih koji su vrsili i izvrsili sve stravicne zlocine. Ovo nikako nije spomen zlocincima, iako se njihova imena ne posve slucajno spominju i navode, vec na njihovu sramotu! Sva svoja buduca pokoljenja i generacije su osramotili i bacili ljagu na sve sto su izjavljivali da im je sveto. Svojim postupcima, ruznom rijecju, psovkom, ali i sutnjom osramotili su, krvavo okaljali, djelom i nedjelom, sebe, svoje ime, prezime, familiju, porodicu, pa ako hocete – vjeru i drzavu za koju i u ime koje su sve to radili. Nista manje ni Crkva, ni medjunarodna zajednica nemaju krvave ruke! Jedino sto sigurno znam, a to je, da se nisu borili za Bosnu i Hercegovinu! Nisu li mnogi odbacili svoju vlastitu domovinu (BiH) i sebi za novu domovinu izabrali drugi jezik i druge drzave?! Tim cinom, za razliku od gore spomenutih, Bosnjaci, kao vecinski narod svoje domovine, ostali su jedini, koji su iskreno pokazali da oni druge domovine nemaju i da je za njih jedina opcija jedna i jedina – Bosna i Hercegovina! Naprotiv, danas mnogi drugacije izjavljuju, u smislu, njih se pogresno tumaci, dok na drugoj strani, skoro otvoreni poziv zivi ideja odvajanja dijelova Bosne i Hercegovine nedvojbeno pokazujuci drugu sliku. Uvjeravam vas, da se ovdje ne radi samo o tumacenju, vec o praksi, izvrsenju, za koje se ne moze reci da ne znaju sta rade! Takve ideje i crne misli u svijetu se kaznjavaju i sankcionisu velikom brzinom. Ujedno, ovo pisanje je spomen i opomena zivima, ali trajno sjecanje i spomen mrtvima, koji su bez bilo kakve osnove, potpuno neduzni, cisto onako, zbog nacionalnosti, imena i vjere, trgani i iz ruku i kuca svojih najmilijih, sasvim bezrazlozno maltretirani, odvodjeni, zatvarani, prebijani i ubijani po logorima, skolama!, kojekavim kancelarijama, zvjerski muceni, pljackani, silovani, a svaka njihova neduzna smrt skoro da ima sliku povijesti - monstruoznih ubistava, koja zapravo i nisu ubistva – to su ciste egzekucije, planirane od bolesnog vrha, prepustene izvrsenju jos bolesnijih, socijalno-mentalne sirotinje, nacionalisticki zadojenih, perverznih tipova i licnosti svih bolesnih sklopova i profila, pred ocima svijeta – tu, na licu mjesta! Bez osnove, povoda i razloga. Sve su to bivsi susjedi, komsije, susjedi, kumovi, poznati, skolski i ini-nazovi-prijatelji. Ubijedjen sam, ove ce price sve nas nadzivjeti! BOSNJACI.net: Sta je to sto pricu “Varakam se nagadjajuci koji smo jos zivi, a koji nismo zivi“, odvaja od ostalih prica? CAMO: Originalnost opisa! BOSNJACI.net: Da li vas je iznenadilo da je autor spomenute price i laureat naseg Treceg internacionalnog natjecaja Isnam Taljic? CAMO: Nije uopste! BOSNJACI.net: Mogu li price o stradanju Bosnjaka kroz zloglasne logore ponovo ukazati javnosti sta se sve desavalo u BiH za vrijeme genocidne agresije? CAMO: Mogu. I te kako! Samo da Vas podsjetim na progon Zidova. Upravo zbog toga su u svijetu stvoreni zakoni koji kaznjavaju one koji negiraju holokaust. Takav zakon treba hitno i Bosna i Hercegovina. Ne znam, mozda ga vec i ima, a mozda i nema?! Svako onaj ko negira genocid koji je izvrsen nad Bosnjacima, treba da bude kaznjen. Kaznjavanje svakog zlocina je nesto, sto se samo po sebi podrazumijeva. Problem je sto sud nikako da proglasi ko je kriv, mada to zrtve dobro znaju. Pogledajte drzavu Izrael. Ako po tom pitanju nisu sposobni ili u stanju da to ucine medjunarodni organi i organizacije, oni imaju pripravan svoj sud, oni to urade ovako ili onako, javno ili tajno, uhapse, privedu, osude i pristupe izvrsenju osude. Sjetite se slucaja “Ajhman“. Zbog silovanja, koja su im se cesto desavala u njihovoj povijesti, a evo upravo nedavno i nama Bosnjacima, imaju mislim mudru odluku, ako ne grijesim, po kojoj djeca nasljedjuju vjeru po majci, a ne po ocu. Imamo i pisemo tomove knjiga, na zalost nas narod ili slabo cita, nece, ili je samo jedna veoma losa navika, ali nikako opet toliko losa, da se ona ne moze promijeniti. Na nju se moze utjecati planski, od malih nogu, odmah u roditeljskoj kuci, vrticu, skoli. I, sve dok je zabrana da svoju historiju pisemo i u nasim skolama nasa djeca ne uce iz nasih knjiga i izvora necemo napraviti tu nikada nekog pomaka. Jedno je zajednicki zivot, a sasvim drugo vlastiti interes. Interes svoga naroda i svoje drzave. A, to nam se upravo cijelo vrijeme negira i iz te negacije je proistekla ne tako davno, javna prijetnja, da ce nas nestati, (!?) iza koje neposredno stvarno i uslijedi vec planirana agresija u vidu lavine vojne tehnike i logisticke potpore vec tada tzv. JNA. Cio svijet je to vidio i okrenuo (nam!) ledja i oci, da ne gleda cetverogodisnje mrcvarenje u kojem je ocekivan pad Bosne i Hercegovine! Zato nije bilo pomoci i nije je moglo ni biti. Sarajevo, Gorazde, Zepa i Srebrenica su najbolji primjeri za to. Samo da neko ne bi rekao da nije bilo dovoljno vremena?! Mi smo predugo lezali u tami i to je zapravo razlog naseg sljepila i od te zaslijepljenosti ne mozemo jasno vidjeti. U svemu ovome, sto je najgore i na zalost, ubijeno je previse sinova i kceri Bosne i Hercegovine, a agresorima su pomogle mnoge pogresne procjene od strane onih ´vise poslusnih no strucnih´, iza kojih su uslijedile (neminovno!) i pogresne odluke. I, tako – letile su glave. Opet. Najvise nase. U narodu postoji izreka: “Smaknu se krava, zbog kile mesa!“ Te greske placamo i danas, a dugo cemo ih jos i placati. Strah koji dozivjese, a ne prezivjese, predje kao bolest sa mrtvih na zive i posta im sjena. I, ne ono i onako, kako se mislilo, anamo-tamo od nekoga, vec u svom i od svoga! Svo ovo pisanje, dovesce na kraju do spoznaje i odgovora na beskrajno postavljano pitanje, zasto i zbog cega strada toliki neduzni narod? Cijena nece biti vise nase glave, vec imanja i glave nase djece. Ako to dozvolimo. Davno opjevano obecanje, da ce Drinu preci, obistini se! Drinu predjose! Drina je predjena! Kako dalje? BOSNJACI.net: Rekli smo da cemo stampati knjigu prica koje zadovoljavaju literarni kriterij. Procitali ste i ocijenili sve price, kako vidite tu knjigu sa vise autora i razlicitih krajeva? CAMO: Siguran sam da cemo ovim veoma vaznim, ako ne i historijskim projektom, dio nase historije spasiti i otrgnuti od zlog zaborava. Predlazem da se knjizi, na sve price, doda iscrpna analiza i kad-tad pridoda kao sastavni dio knjige. Pogledajte analizu “Gorskog vijenca”, pa cete shvatiti sta zelim reci. Na mene mozete uvijek da racunate. U svakom slucaju, potrudicu se, ako Bog da, da najmanje jedan primjerak ove knjige, ovog historijskog pisanog djela i dokumenta o genocidu, stradavanjima i patnjama naseg naroda iz prve ruke, zavrsi i u porodicnoj biblioteci! Sto se tice rusenja, progona, ubijanja, pljacki, genocida, jednako su strasna u svakom mjestu gdje su se desila: u Zvorniku, Prijedoru, Mostaru, Brckom, Sarajevu, Zepi, Srebrenici, Rogatici, Gorazdu, Visegradu, Foci… Bosna i Hercegovina je bila jedan veliki logor, jedna velika Srebrenica! Nije bila samo jedna Manjaca, jedna Omarska, jedan Heliodrom, jedan Rasadnik. Bilo je toga vise. Cijela nasa domovina, Bosna i Hercegovina, trenutno je jedna velika otvorena rana koja krvari. Ko moze to da zaboravi?! Neka je rahmet, slava i hvala svim poginulima i ubijenima, svima koji su svoj zivot dali za nasu domovinu, za nas, za svoju i nasu djecu. Neka je rahmet, slava i hvala svakom palom sehidu, zlatnom ljiljanu i svakom znanom i neznanom, znanki i neznanki, neka je mir Boziji svima nastradalima, nemocnima, djeci, djevojkama, zenama, ostalim ovdje i nespomenutim, a zrtvama agresije. Oni su nas zaduzili, ako nista drugo, da ih se pisanjem sjetimo, na njih uputimo, pomenemo i da ih ne zaboravimo. Na oko izgleda kao mala stvar, ali nije. Golemo je to. A, jos i boli. Zaboraviti, to je zlocin. Zaboraviti, to je genocid. Time bi i sam cilj agresije bio potpun! Zaboraviti je kazu ljudski, a bozanski - oprostiti! Zato mi, koje prve ubijaju, mi smo tu da podsjetimo, da se ne zaboravi. Oprostiti da, ali ne i zaboraviti! Pouka svih ovih prica svakom nasem citaocu je: NE ZABORAVITI! NE DOZVOLITI DA SE PONOVO DESI, TEBI ILI NEKOM TVOME! I, treba zapamtiti: Zaboravom ubijamo sve zrtve i nase stradale po drugi puta i za sva vremena! A, mi kao narod, za razliku od drugih naroda, brzo zaboravljamo! Neka ne bude tako. Da zavrsim jednom nasom narodnom poslovicom, koja kaze: “Bolje je i selo da nestane, samo ne i obicaj!”