Umjesto da se sudi Celnicima SZUP-a, SIS-a i HV-a koji su stitili ahmicke zlocince zadarsko pravosudje je svu krivnju svalilo na marginalca Zeljka Stipica

U Zadru je u ponedjeljak, 16. oktobra, pocelo sudjenje Zeljku Stipicu, bivsem najamniku 66. pukovnije Ljube Cesica Rojsa, te Josi Nekicu, bivsem nacelniku zadarskog centra SZUP-a.

Kako proizlazi iz optuznog prijedloga, rijec je o "jatacima" Paska Ljubicica, Tome Vlajica, Vlade Cosica i Ante Sliskovica, casnika HVO-a koji su osumnjiceni za masakr muslimanskih civila u travnju 1993. Dakle, prema tvrdnjama zadarskog Drzavnog odvjetnistva, Stipic i Nekic jedini su krivci sto se ahmicka cetvorka mjesecima uspjesno skrivala na tajnim zadarskim adresama iza laznih imena, laznih osobnih iskaznica, laznih vozackih dozvola i cak laznih rodnih i vjencanih listova.

Vlado Cosic

Podvaljena laz

Stovise, Stipic, potpuni politicki anonimus i marginalac, dosljak iz Bosne, dobio je status vecega gresnika od donedavno svemocnoga sefa lokalne tajne sluzbe. Iz toga nije tesko zakljuciti da se jedna od najvecih afera HDZ-ova rezima - zataskavanje ratnog zlocina u Ahmicima - nastoji minimalizirati koliko je god to moguce.

Uostalom, u Zadru su i danas na vlasti Nekicevi saveznici iz HDZ-ovih redova, s odlicnim vezama u lokalnim pravosudnim institucijama. U rujanskoj akciji MUP-a, podsjecamo, uhicena su dvojica od cetvorice osumnjicenih ahmickih zlocinaca. Iako je MUP-ova tajna sluzba krajem kolovoza dobila anonimnu, ali vrlo preciznu dojavu s njihovim tajnim adresama i laznim imenima, Ljubicic i Cosic, navodno pukim slucajem, uspjeli su izbjeci policijskoj zamci. A popis od 20-ak bivsih prvaka SZUP-a, HV-a, SIS-a, detektiranih kao mreza njihovih zastitnika, na kraju je spao na dva imena.

Zeljku Stipicu, sa statusom prvookrivljenog, stavlja se na teret da je Vladi Cosicu "isposlovao prijavu prebivalista u Zadru i predstavljao ga drugim osobama pod laznim imenom Ivan Vuleta". A drugookrivljenom Nekicu kao najveci i jedini grijeh pripisuje se otkazivanje poslusnosti Franji Tureku, vrhovnom sefu MUP-ove tajne sluzbe.

Prema optuznome prijedlogu, dvojica Nekicevih operativaca vec su u svibnju ove godine ustvrdili da se tzv. ahmicka skupina skriva u selima oko Novigrada. No, falsificirajuci njihove nalaze, Nekic je u Zagreb poslao ciljanu dezinformaciju, porekavsi da osumnjiceni ahmicki zlocinci prebivaju na zadarskom podrucju.

Da apsurd bude potpun, Nekic je iz izvjesca svojih agenata izbacio, medju ostalim, ime Zeljka Stipica koji je bio naveden kao glavni izvor i pomagac u istrazi dvojice SZUP-ovih terenaca.

"Dana 26. svibnja 2000. nacelnik centra SZUP-a Joso Nekic pozvao me u ured s zahtjevom da povedem operativnog djelatnika Zdenka Martinovica na teren i da pokusamo doci do podataka o skrivanju sudionika zlocina u Ahmicima na nasem podrucju o cemu je pisalo i u Nacionalu, jer ga je prethodno nazvao ravnatelj - Sluzbe Franjo Turek da ima obavijest da se sudionici dogadaja u Ahmicima kriju u mjestu Karin. Dosli smo do saznanja kako je jedan od zapovjednika vojske (66. inzenjerska pukovnija HV-a) po imenu Stipic kod Rovanjske i Jesenica kazao da takvih ima tu negdje i da mirno zive...

Ante Sliskovic

Laz o drzavljanstvu

Po izradi sluzbene zabiljeske i slanju putem elektronske poste na nacelnikov PC, odmah je pozvao Martinovica i mene, te je podrugljivo kazao: 'poslao sam dva najgora operativca na teren, a donijeli su vazna saznanja' nakon cega je nastavio time sto je sam sa sobom na glas vulgarno, bez konzultacije s nama, komentirao da su oni nestali iz Hrvatske, a da je vojska otisla iz Jasenica i da tamo vise nikoga nema, te da nemamo sto u biljesku stavljati vojsku (Stipica) i da prepravljenu biljesku potpisemo...", posvjedocio je John Matek, operativac zadarskog SZUP-a.

Potpuno jednako glasi i izjava njegova kolege Martinovica. Ali, iako je sadrzaj tih dviju izjava pretocen u dijelove optuznog prijedloga, zadarsko Drzavno odvjetnistvo ni najmanje nije uvazilo Stipicevu kooperativnost prema zadarskim SZUP-ovcima. Dok je Nekicu dopusteno da se brani sa slobode, prvookrivljeni je do danas zadrzan u pritvoru. Kao neka vrsta nesluzbenog objasnjenja za taj selektivni potez zadarskog pravosudja, u medije je plasirana vijest da je rijec o osobi s cak tri drzavljanstva: hrvatskim, bosanskohercegovackim i francuskim. Zato bi, kako rekose, prvookrivljeni, za razliku od Nekica, mogao pobjeci izvan domasaja domace policije i pravosudja.

Podaci iz optuznog prijedloga pokazuju da je novinarima podvaljena laz: iako bivsi gastarbajter u Francuskoj, Stipic nema ni francusko drzavljanstvo, ni francusku putovnicu.

Tako potezi zadarskog tuziteljstva ostavljaju dojam nevoljkosti da se potpuno - identificiraju akteri velike HDZ-ove operacije zastite i skrivanja ahmicke cetvorke.

Gledano ocima najskepticnijih citatelja optuznog prijedloga, moglo bi se cak zakljuciti da je Stipic proglasen kljucnim "jatakom" uglavom za kaznu sto je, prekrsivsi zavjet HDZ-ove kolektivne sutnje, u svibnju ove godine pomogao SZUP-ovim operativcima u prikupljanju podataka o "slucaju Ahmici".

Pasko Ljubicic

Nekic i Buljat

Na drugoj strani, Nekica se pak potiho vec amnestira: u optuznom prijedlogu presucena je cijela epizoda s Julijanom Anzulovic, sluzbenicom Odjela pravnih poslova zadarske Policijske uprave koja je istraziteljima vrlo detaljno opisala kako su nastali dokumenti za Paska Ljubicica pod laznim imenom Toni Raic. Ucinjeno je to, kako tvrdi sluzbenica, u veljaci 1999. na izricit zahtjev njenog sefa Marka Buljata i nacelnika zadarskog SZUP-a Jose Nekica. Svjedocenje Julijane Anzulovic zabiljezeno je u policijskoj zabiljesci sljedeceg sadrzaja:

"Prisjeca se da je u jednom trenutku na njezin salter prisao nacelnik Odjela prvanih poslova gospodin Buljat Marko, predao joj papire i rekao joj da je stranka tu i da izradi ono sto je potrebno, odnosno da postupi po zahtjevu stranke. Nakon sto je pregledala zahtjev shvatila je da se radi o izdavanju prve osobne iskaznice i prvoj prijavi prebivalista u Republici Hrvatskoj za tu osobu.

Adresa bez stanodavca

Kako u svom poslu nastoji biti maksimalno disciplinirana i detaljna, pregledala je svu potrebnu dokumentaciju te izvrsila provjeru kroz evidencije informativnog sustava MUP-a RH, kojom prilikom je utvrdila da ne moze izvrsiti prijavu osobe na adresi koju je navela u zahtjevu, buduci da na toj adresi ni sam stanodavac nije prijavljen...

Odmah nakon sto je utvrdila taj nedostatak pozvala je svoga nacelnika Buljat Marka koji se nalazio u blizini saltera, a tada je zapazila da se odmah pored njega nalazi gospodin Nekic Joso kojega poznaje dugi niz godina, odnosno od 1993. godine, a u to vrijeme je prema njenim saznanjima obnasao duznost nacelnika SZUP-a Centar Zadar.

Protuzakonita legitimacija

Nakon sto je gospodinu Buljat Marku signalizirala da dodje do nje, isti je prisao na salter te mu je ukazala na nedostatak, nakon cega gospodin Buljat odlazi do Nekica kojemu vjerojatno prezentira problem. Nakon kracih konzultacija koje je njezin nacelnik obavio sa tadasnjim nacelnikom Nekicem, vratio se kod nje na salter i rekao joj da nema nikakvih problema, neka samo postupi po zahtjevu i napravi prijavu i izda osobnu iskaznicu s obzirom da je s tim upoznat nacelnik Nekic Joso.

"Sta vise, izdavsi nezakonitu licnu kartu, salterska sluzbenica Odjela pravnih poslova na fasciklu toboznjega Tonija Raica vlastorucno je napisala opasku da su dokumenti nacinjeni na Buljatov i Nekicev zahtjev. Unatoc tom dokaznom materijalu, u optuznom prijedlogu zadarskog Drzavnog odvjetnistva nema ni jedne rijeci o Nekicevoj ulozi u kreiranju laznog identiteta za Paska Ljubicica, premda vec sama logika nalaze da se prvak zadarskoga SZUP-a morao brinuti za njegovu "kontraobavjestajnu zastitu".

Za razliku od Sliskovica, Vlaica i Cosica, Ljubicic je vec odavno predmet haaske istrage - prema nekim izvorima, cak zgotovljene tajne optuznice - pa je njegovo skrivanje bilo prioritet tadasnje "hrvatske drzavne politike".

Usto, bio je zapovjednik vojnopolicijske postrojbe HVO-a koja je - prema njegovu vlastitom priznanju u jednoj knjizi - predvodila akciju etnickog ciscenja ahmickih civila, zena i djece. Za nagradu je 1996. dobio visoki cin i vrlo visoku funkciju u hercegovackom MUP-u.

Ispovijest Cosiceve supruge

To znaci da je Ljubicic postao primarna zadaca u HDZ-ovu zataskavanju ratnih zlocina, ne samo kao potencijalni haaski optuzenik, nego i potencijalni svjedok o svojim nalogodavcima koji su ga kasnije tako obilato nagradjivali. Ali, Ljubicic je i danas nedostupan hrvatskim vlastima.

Dok se Vlado Cosic s toboze nepoznatoga mjesta povremeno javlja u Slobodnoj Dalmaciji i salje signale da je cak spreman na predaju, Ljubicic je opet "ispario".

Zanimljivi su dokazni materijali sto ih je zadarsko Drzavno odvjetnistvo zanemarilo.

Tako se iz ispovijesti Slavice Cosic moze barem djelomice rekonstruirati kretanje osumnjicenog bjegunca od 1995. do rujna 2000., a iz izjave pukovnika Milana Odaka jasno se vidi da Stipic nije jedini sudionik u spravljanju laznoga identiteta i prebivalista za Vladu Cosica. Prema njegovim tvrdnjama, toboznjeg Ivana Vuletu prijavio je kao svoga podstanara na nagovor Stipica i Bozidara Longina, zadarskoga dozupana. Samo sto je ime lokalnog HDZ-ova velikana ispusteno iz sluzbenih pravosudnih dokumenata.

Maskirni identitet

Prema svjedocenju Slavice Cosic, supruge Vlade Cosica, njena obitelj - napustila je Busovacu 1995. i naselila se u Umagu. Za smjestaj se pobrinuo, navodno, jedan prognanik iz Vukovara.

U kompjuteru umaske policije Cosici su bili evidentirani pod svojim pravim imenima. Uz svoje autenticne dokumente registrirali su privatno poduzece i trgovinu mjesovitom robom.

Vratili su se 1997. u Busovacu i unajmili ugostiteljski objekt "Vila Ivancica". No, kako je do njih stigla vijest da se istrazitelji Haaskoga tribunala zanimaju za njenog supruga, Vlado Cosic napustio je Bosnu vec 1998. Kad se cijela obitelj- u avgustu 1999. doselila u Zadar, cekao ih je unajmljeni stan u Strossmayerovoj i niz dokumenata - rodni list, vjencani list i putovnica - na prezime Vuleta. Ti su dokumenti potom upotrijebljeni za stjecanje licne karte u zadarskoj Policijskoj upravi.

Lazne je dokumente, prema tvrdnjama Slavice Cosic, njen suprug pribavio u Mostaru.

U istoj policijskoj zabiljesci na drugom mjestu pise drukcije: da joj nikada nije objasnjeno kako ih je zapravo dobio.

Iz njene price moze se zakljuciti da su Cosici dobili status tajnih sticenika HDZ-ovih institucija cak osam mjeseci nakon • Paska Ljubicica koji je, prema izjavi Julijane Anzulovic, kao Toni Raic prijavljen vec u januaru iste godine.

Takodjer navodi da joj nije poznato sto je suprug radio u medjuvremenu dok nisu bili zajedno. Zna samo da se druzio s Paskom Ljubicicem koji je takodjer imao lazni identitet i koji je zivio sa suprugom isto na podrucju Zadra. O tim stvarima nisu razgovarali i izbjegavali su te teme. Ponekad su samo komentarisali pisanje novina i nisu mogli vjerovati sto im se stavlja na teret, te su tvrdili da to nisu napravili.

Upravo zbog toga sto je bio uvjeren da nije kriv Vlado se nikada nije skrivao, niti je bio uznemiren", tako je isti policijski istrazitelj - dalje biljezio kontradikcije Slavice Cosic.

Istina je drukcija: njezin suprug bio je toliko uznemiren optuzbama za ratni zlocin u Ahmicima da se nije osjecao sigurnim ni uz maskirni identitet. Zato je nastojao svoju obitelj- prijaviti i kod fiktivnog stanodavca. Premda su do decembra 1999. bili podstanari izvjesnog Miodraga Kulasa, uz Longinovo i Stipicevo posrednistvo, u zadarskoj Policijskoj upravi lazni su Vulete sluzbeno evidentirani na adresi u naselju Plankit kod Milana Odaka, jednog od zapovjednika vojne zrakoplovne baze u Zemuniku. Uza sve to, Vlado Cosic rijetko je boravio kod kuce, izbivao je mjesecima. "Razgovor je vodjen na okolnosti stanovanja i boravka obitelji Vuleta kod imenovanog u Zadru, na adresi Poljana Plankit, na sto je isti kazao da Ivan Vuleta sa svojom obitelji nije nikada stanovao kod njega, vec je isti sa svojom obitelji na toj adresi bio samo prijavljen, a imenovani ga je prijavio na nagovor svoga kolege Stipica (ne moze se sjetiti imena) i dozupana Bozidara Longina, a iz razloga kako bi Ivan Vuleta kao vojna osoba mogao u Zadru raditi", kaze se u izvjescu o kratkom informativnom razgoru s Milanom Odakom. Slucajni propusti?

Slavica Cosic posljednji je put vidjela supruga u ponedjeljak, 4. septembra, kad se nakon poduze odsutnosti nakratko vratio kuci. U Zadru je, prema njenim navodima, boravio samo dva dana. A onda je, pokupivsi putnu torbu i osobne dokumente - i one autenticne i one lazne - izvijestio obitelj- da opet kani otputovati, navodno, autobusom. Nekoliko sati kasnije stigla je policija s nalogom za uhicenje.

Prema tvrdnjama Slavice Cosic, u kuci nikoga nisu zatekli jer su djeca bila kod prijatelja, ona sama setala je uz morsku obalu, a njen suprug je otputovao. MUP-ovi istrazitelji iz toga su izvukli zakljucak da je Cosicu dojavljeno kako se priprema policijska akcija.

I stvarno, sredinom septembra suspendirana je jedna niza sluzbenica Druge policijske postaje u Zadru, osumnjicena da je Cosicu signalizirala opasnost. No Cosic nije pobjegao redovitom autobusnom linijom.

U makarskoj Policijskoj upravi i danas mora postojati izvjestaj da je "Ivana Vuletu" 4. septembra zaustavila policijska patrola na putu prema Hercegovini. Nakon rutinske kontrole, nastavio je voznju. Jer u makarskoj Policijskoj upravi nitko pojma nije imao da je rijec o osumnjiceniku Vladi Cosicu kojega lovi zagrebacka sredisnjica SZUP-a i MUP-a.

I taj se propust, navodno, dogodio slucajno, kao i svi ostali policijski i pravosudni propusti u "slucaju Ahmici" koji, navodno, nova vlast zarko zeli do kraja rasvijetliti.

Pise: T. V.