Kultura BiH
Početna - - Početna
KAPETANIJE U BOSNI I HERCEGOVINI 1463. - 1606.


- HISTORIJA BOSNE I HERCEGOVINE -



Kapetanije BiH KAPETANIJE U BOSNI I HERCEGOVINI

Bosansko-hercegovacke kapetanije


• Uredjenje kapetanija u Bosni i Hercegovini
• Dubicka kapetanija
• Bosanski pasaluk


POJAM, IME, BROJ I VRIJEME POSTANKA KAPETANIJA

1. Kapetanije su bile manji, tacno ograniceni teritoriji u prvo doba njihova opstanka samo duz onih granica bosansko-hercegovackih, koje su dijelile tursko carstvo od hrvatskih zemalja, sto stajahu pod valascu beckog cesara i mletackog duzda, a od XVIII stoljeca bilo je i u unutrasnjosti, i to uz glavne drumove sto su vodili s periferie u srednju Bosnu. One su bile vojnicki organizirane. Vojskom kapetanije zapovijedao je kapetan. Od kapetana do prostog vojnika svak je bio placen za svoju sluzbu. Sve sluzbe u kapetaniji su bile nasljedne. U svakoj je kapetaniji bio bar jedan grad i jedna kula, a u neki je bio jos i pokoji utvrdjeni cardak. Cuvati granicu od neprijatelja danju i nocu i puteve od hajduka i razbojnika bila je glavna zadaca posade u kapetanijama. Ova institucija postojala je u ovim zemljama od polovine XVI stoljeca do 1835. godine.

2. Ime kapetanija. Kapetanije su se sluzbeno zvale imenom glavnog grada (utvrde). Kapetanija u kojoj je bilo glavno naselje Stolac zvala se sluzbeno vidoska po srednjevjekovnom gradu Vidoski, a ne stolacka kapetanija. Duvanjska kapetanija zvala se seddidzedidska po gradu Seddidzedidu, sto su ga Turci sagradili pocetkom XVIII stoljeca. Isto tako kapetanija u kojoj je bilo najvece naselje Kulen-vakuf, nije se zvala po tome naselju, koje je cak bilo utvrdjeno, nego po gradu Staroj Osttrovci (Osttrovica-i-Atik kupadanlük). Imena kapetanija nisu se mijenjala, ako bi se sjediste kapetana prenijelo iz jednog grada u drugi. Kao primjer za to navodim Kamengradsku kapetaniju. Kapetan se u polovini XVIII stoljeca preselio iz Kamengrada u Stari Mejdan. U narodu i narodnoj pjesmi kapetan i kapetanija zovu se mejdanski, a sluzbeno i dalje kamengradski. Nekako u isto doba postala je Derventa sjedistem kapetana Vranducke kapetanije. Ime je i dalje ostalo staro u svim sluzbenim ispravama, a po novom sjedistu narod je zvao i kapetana i kapetaniju. Samo dvije kapetanije se nisu zvale po gradovima, jer ih nije bilo, nego po rijekama preko kojih je bio most, a cuvao ga je kapetan sa svojom vojskom. Jedan takav most bio je na Sani kod danasnjeg sela Tomine, a drugi negdje na rijeci Tari; prva se kapetanija sluzbeno zvala Dzisri-Sana kapudanlük, a druga Dzisri-Tara kupadanlük. U Tomini je grad zamjenjivala kula na vise katova, a valjda je tako bilo i u Tari.

3. Broj kapetanija. Kako je vec receno, dosada se nije znao ni pravi broj kapetanija, odnosno kapetana, te se u tome grijesili i domaci i strani pisci koji ih spominju. Jedni navode kako je bilo 36 a drugi 48 kapetana, a prema tome i kapetanija. Medjutim se iz sigurnih izvora zna da ih je 1829. godine bilo 39, dakle sest godina prije ukinuca ove institucije 1835, a cetiri godine prije otcjepljenja Hercegovine od bosanskog ejaleta (1833).

Koliko znam, prvi je domaci pisac Slavoljub Bosnjak (Ivan Frano Jukic) pisao kako je u Bosni bilo 36 kapetana. Onaj bi Jukicev broj samo mogao biti tacan da su nakon sloma pokreta Husein-kapetana ostale tri kapetanije upraznjene i to gradacacka, hutovska i vodoska (stolacka).

S najvecom sigurnoscu mozemo reci da taj fakat Jukic nije imao na umu kada je to napisao. Njega je na taj broj navelo nesto drugo. "Trideset i sest mladih kapetana" postao je kao tradicionalan broj davno prije nego je Jukic napisao svoj Zemljopis. On je usao u nasu narodnu pjesmu koju je on kao sakupljac svih vrsta narodnog blaga vrlo dobro poznavao.

Isti broj nalazimo i u jednom mahzaru (predstavci) sto ga je sastavio nepoznat autor u stihovima na sultana povodom ukinuca janjicara, dakle koju godine prije ukidanja kapetanija. Tu citamo :

Trideset i sest mladih kapetana
Sto te dvore trista godin' dana,
I jos vise sest godin' dana,
Poslusaj nas, sunce ogrijano.

Isti broj kapetanija nalazimo u jednom, dvadesetak godina prije spomenutog mahzara, francuskog putopisu po Bosni iz pera Chaumettea des Fossesa, bivseg tajnika francuskog konzulata u Travniku, koji je putovao Bosnom 1807. i 1808. to je zanimljivo djelo nastalo u doba zivog izucavanja Bosne od strane vojnih francuskih lica i zivog djelovanja njihovog konzulata u Travniku (1807 - 1814). Pa ipak je i Chaumette pogrijesio, ali ne znamo kako je do te greske doslo. On navodi da je od onih 36 kapetana njih 14 sjedilo u Turskoj Hrvatskoj, 10 u pravoj Bosni, a 12 u Hercegovini. Chaumette, kako znamo, jedini je poimenice nabrojio nase kapetanije, odnosno kapetane.

Prema tome popisu u Turskoj Hrvatskoj su kapetani:

1. bihacki
2. ostrovicki
3. pridorski
4. krupski
5. novski
6. ostrozacki
7. dubicki
8. gradiski
9. vakufski
10. majdanski
11. kozaracki
12. petrovacki
13. jajacki i
14. kljucki.

U pravoj Bosni

1. banjolucki
2. dervetanski
3. dobojski
4. maglajski
5. tesanjski
6. glamocki
7. kupreski
8. zvornicki
9. tuzlanski i
10. gradacacki.

U Hercegovini

1. niksicki
2. kolasinski
3. klobucki
4. gatacki
5. trebinjski
6. stolacki
7. pociteljski
8. nevesinjski
9. duvanjski
10. mostarski i
11. livanjski.

Chaumette kaze da su istim redom, kojim su gore poredani, sjedili kapetani u vezirskom vijecu, i da je taj red uspostavljen po starosti kapetanija.

Ta konstatacija ovdje ne odgovara jer, kad bi to zaista bilo, onda bi taj red bio mnogo drugaciji. I nabrajanje kapetana odnosno kapetanija, nije mu tacno. On je najprije naveo da je u Turskoj Hrvatskoj bilo 14 kapetana, a zapavo ih je naveo 13, a u Hercegovini 12, a nabrojio ih je 11. Prva je pogreska nastala zbog toga sto je naveo ostrovicku i vakufsku kapetaniju kao dvije zasebne, a to je bila jedna sa dva imena. U Hercegovini je jednu izostavio, i uz to naveo nevesinjsku, koje nikad nije bilo. Prema tome Chaumette je nabrojio samo 34 kapetanije, i to pod narodnim a ne sluzbenim imenima.

Iz toga se jasno vidi da Chaumette nije svoje podatke crpio iz izvora, nego ih je samo prikupljao, ili mu ih je netko dao koji nije bio potpuno upucen.

Sva je prilika da je Chaumette u broju 36 pogrijesio iz istog razloga kao i Jukic. To postaje tim sigurnije sto je godine 1806, dakle godine dana prije Chaumettea, proputovao Bosnom jos jedan Francuz, po imenu Leclerc, a u svom izvjestaju da u Bosni ima oko cetrdeset sto dobrih sto losih tvrdjava, u kojima upravljaju kapetani, i tu cast vrse po nasljednom pravu. Leclerc je osobitu paznju obratio na puteve i tvrdjave i prema tome on se priblizio pravom broju kapetana.

Sve pogreske Chaumetteove u ovoj svari preuzeo je J. B. Toskovic u svojoj disertaciji, a broj kapetanija od Jukica preuzeo je Drag. M. Pavlovic.

Medjutim, u Pavlovica se radnji navodi na drugom mjestu i broj 48.

Drugi opet navode da je u Bosni bilo 48 kapetana. Taj broj nalazimo opet u izvjestaju francuskog stabnog kapetana iz godine 1806. taj broj ima i dr. Basagic i mnogi drugi koji su se njime sluzili. Stojan Novakovic pise kako putnici i posmatraci Bosne i njenih prilika u pocetku XIX stoljeca biljeze 48 kapetana ili nasljednih begova.

Kako je doslo do ovog broja sigurno ne znam, ali mi se cini da se nije tesko dosjetiti. Bosanski se ejalet nekada dijelio na 48 kadiluka i ovi su mogli biti identifikovani sa kapetanijama.

Bilo je kapetanija i kadiluka gdje su se granice i jednih i drugih potpuno podudarale. Kod drugih opet su se podudarale granice kapetanije s granicama nahije. Neke su se kapetanije nalazile na teritoriju dvaju kadiluka. Ali na teritoriju nekih kadiluka bilo je po vise (2 - 4) kapetanija.

Vec je receno da je u cijelom bosanskom ejaletu bilo 1829. godine u svemu 39 kapetanija. Evo tih kapetanija sa pravim sluzbenim imenima i sjedistima njihovih kapetana:

1. bihacka (Bihac)
2. ostrozacka (Ostrozac)
3. krupska (Krupa)
4. novska (Novi)
5. pridorska (Prijedor)
6. kamengradska (Stari Mejdan)
7. dubicka (Dubica)
8. grdiska (Bosanska Gradisca ili Berbir)
9. kozaracka (Kozarac)
10. banjolucka (Banja Luka)
11. dzisri-sanska (Tomina)
12. kobaska (Kobas)
13. jajacka (Jajce)
14. vranducka (Derventa)
15. maglajska (Maglaj)
16. dobojska (Doboj)
17. tesanjaka (Tesanj)
18. novopazarska (Novi Pazar)
19. staroostrovicka (Prkosi)
20. petrovacka (Petrovac)
21. kljucka (Kljuc na Sani)
22. kupreska (Kupres)
23. glamocka (Glamoc)
24. hlivanjska (Hlivno)
25. seddi-dzedidska (Duvno)
26. ljubuska (Ljubuski)
27. mostarska (Mostar)
28. pociteljska (Pocitelj)
29. vidoska (Stolac)
30. kljucka (Kljuc kod Gacka)
31. trebinjska (Trebinje)
32. klobucka (Klobuk)
33. onogostska (Niksic)
34. hutovska (Hutovo)
35. kolasinska (Kolasin)
36. dzisri-tarska
37. zvornicka (Zvornik)
38. tuzlanska (Tuzla)
39. gradacacka (Gradacac)

Zagledamo li malo bolje u red kapetanija ovog popisa udara u oci da su poredane po sandzacima. Od broja 1 - 18 spadale su Bosanskom, od 19 - 24 Kliskom, od 25 - 36 Hercegovackom, a zadnje tri Zvornickom sandzaku.

Prema tome bilo ih je ne teritoriju sandzaka:

Bosanskog……………………18
Kliskog……………………………6
Hercegovackog……………12
Zvornickog………………………3

Osim gornjeg nasao sam jos jedan, bar trideset godina stariji, popis u kome su navedene sve kapetanije kao i u onom od 1829, samo bez hutovske, osnovane 1802. i poredane drugim redom. Nije datiran niti se zna ko ga je sastavio. I u njemu je na prvom mjestu opet bihacka kapetanija.

Osim kapetanija u oba su popisa navedeni su samostalni agaluci Zalom, Trusina i Borije, a u onom drugom jos i Tabakovici. Ime ovog zadnjeg sastavljac je poturcio u Debakzadeler. Zalom i Trusina su danas sela u Nevesinjskom, a Borije u Focanskom srezu, dok se Tabakovici zvalo neko selo i zaselak u kraju izmedju Prijedora i Dubice, ali danas naselja toga imena nema u tom kraju. Zalom je naveden kao klanac (derbent), a Trusina i Borije kao kule. Za Tabakovice nema poblize oznake, a kako ovaj agaluk ne navodi popis iz 1829, to znaci da je ugasnuo prije tog vermena.

4. Agalukom se nazivala na kapetanijski nacin organizirana jedinica, a sastajala se samo od jednog dzemata vojnika s agom na celu. Ti vojnici su bili ili konjanici ili strazari (azapi). Neki su agaluci po potrebi pretvarani u kapetanije, o cemu ce biti govora u posebnom dijelu.

Sve ovo sto je dosad receno odnosi se na posljednje decenije njihova opstanka.

5. Prve kapetanije. Doprijevsi Turci do Save i Une upoznase se tu s ovom institucijom pa i oni pocese po pogranicnim mjestima osnivati kapetanije. Posve sigurno znamo da su krajem XVI stoljeca sjedili kapetani u Gradiskoj (Berbiru), Krupi, Bihacu, Klisi i Gabeli. Za Krupu i Bihac znamo da su i prije Turaka imale svoje kapetane. Vrlo je vjerovatno da su jos 1600. godine imali kapetane Herceg-Novi, Dubica i Udbina, jer se u Herceg-Novom srecemo sa institucijom 1620, u Dubici 1611, a u Udbini 1620. godine.

Gdje su Turci organizovali prvu kapetaniju to sigurno ne znam. Najstariji spomen kapetanu potjece iz 1558. te godine postojala je gradiska kapetanija. Njen kapetan bio je Dzafer-beg, sin kliskog sandzaka Malkoc-bega Karaosmanovica. U pismu Petra Erdeda od 8. februara 1558. spominje se, medju drugim, gradiski kapetan (gradysckay capitaneus). Odmah po zauzecu Krupe 1565. godine postavili su Turci svog kapetana. Isti je slucaj i sa Bihacom 1596, dok je Kliska kapetanija osnovana prije 1596, a Gabeoska prije 1591. Prema tome potpuno je sigurno da su izmedju 1558. i 1596. postojale kapetanije u Gradiskoj, Krupi, Bihacu i Klisu, dok je ona prva nesto starija od 8. februara 1558, a Gabeoska i Kliska starije su od 1591. i 1596. godine. Njihov postanak pada u doba ratobornih namjesnika Malkoc-bega Karaosmanovica, Ferhat-bega Sokolovica i Hasan-pase Predojevica.

Od onih pet kapetanija dvije su (Bihacka i Krupska) bile u Bihackom, Gradiska u Bosanskom, Kliska u Kliskom, a Gabeoska u Hercegovackom sandzaku, dok kapetanijama u ostalim sandzacima nisam nasao spomena.

6. Kapetanije XVII stoljeca. U ovom stoljecu postigao je bosanski pasaluk najveci opseg, ali u istom stoljecu on je poceo opadati, a u u opadanju je od 1647. do 1791. Do Beckog rata (1683) broj je kapetanija znatono porastao. Na serhatu ili Krajini, od Gradiske do Novoga u Boki Kotorskoj, nastro se cijeli niz kapetanija. Osim tih pogranicnih, osnivane su i kapetanije u zaledju. Od 1606. do 1690. godine postojalo je na teritoriju ovog ejaleta 29 kapetanija. Sjedista su kapetana pogranicni gradovi: Osijek, Virovitica, Gradisca, Jasenovac, Dubica, Kostajnica, Novi na Uni, Gvozdansko, Krupa, Ostrozac, Bihac, Udbina, Obrenovac, Zemunik, Islam, Nadin, Skradin, Klis, Kamen, Imotski, Gabella, Trebinje i Herceg-Novi; u zaledju sedili su kapetani u gradovima: Banja Luka, Kamengrad, Kljuc na Sani, Jajce, Hlivno i Knin.

Prema tome bile su 23 pogranicne i 6 unutarnjih kapetanija. Od tih 29 kapetanija bile su u sandzaku

Pozegi……………………………2
Bosni………………………………7
Bihacu……………………………4
Krka (Lika)……………………7
Klis…………………………………4
Hercegovina…………………4,

dok mi nije poznato kome je sandzaku pripadalo Gvozdansko.

Ova dva preostala sandzaka, Zvornik i Cernik, bili su bez ove institucije. Za Zvornik je posve razumljivo jer on nije bio onda na granici, ali ni u Ceriku, kao pogranicnom sandzaku, nisam nasao spomena ovoj instituciji.

U ovom je stoljecu vodila Porta dva rata:

Kandijski (1646 - 1669) i
Veliki ili Becki (1683 - 1699)

u kojima se suzio opseg bosanskog pasaluka.

U Kandijskom ratu osvojila je Venecija jedan dio Krckog i Kliskog sandzaka. Tom prilikom dosli su ponovo pod vlast mletackog duzda gradovi Islam i Nadin (1647), Zemunik, Klis i Kamen (1648), a time je nestalo i tih kapetanija.

U Beckom ratu zauzeli su mlecani i dalje tri kapetanije istog sandzaka. Osim toga Venecija je osvojila Gabelu i Herceg-Novi, a Austrija Kostajnicu i cijeli Pozeski sandzak s kapetanijama Virovitica i Osijek.

Negdje iza 1635. osvojeno je od porte Gvozdansko, a kako je 1660. bila ukinuta kapetanija u Jasenovcu, to je nakon sklopljenog mira u Karlovcima ostalo u bosanskom pasaluku od 29 samo 12 kapetanija. Osim sandzaka Krka i Lika otpao je i sandzak Cerik kao i Pozega, koji zapavo nije pripadalo Bosni vec od 1600. bodine, a Bihacki je toga vremena ili odmah iza Karlovackog mira bio ukinut.

Tako je pasaluk Bosne spao na cetiri sandzaka od kojih su tri bila takodjer okrnjena, samo je Zvornik ostao netaknut, premda je i on bio dio bojista.

Od gubitka teritorija bile su mnogo teze posljedice sto ih je prouzrokovao Becki rat u Bosni. Na njih se necu osvrtati jer na njih ne spada osvit ove radnje.

7. kapetanije XVIII stoljeca. U Beckom ratu potpuno se izmjenila uloga Austrije i Turske u odbrani i napadu. Od 1699. Turska je u defanzivi. Sada je Bosna kao najzapadnija turska provincija izlozena napadaju Austrije i Venecije. Habsburgovci su tezili da podjarme Bosnu jos od prvih dana njihova nastupa na prijesto Ugarske i Hrvatske.

Na 24. 3. 1529. pisao je kralj Ferdinand I Zarku od Maglaja i Jurasinu od Zepca da ce uskoro poslati vojsku protiv Turaka, te ih poziva da se pridruze toj vojsci, cim ona stigne u taj kraj.

Tek im se sada pruzila bolja prilika da ostvare tu davnu zelju. Tokom XVIII stoljeca oni su uzaludno pokusvali da to postignu.

Porta, kao i Bosnjaci, dobro je znala da se Austrijanci kao ni Venecija nece zaustaviti na granicama Bosne, sto su bile povucene nakon mira u Karlovcima, i zbog toga se odmah pristupilo radu oko sto boljeg utvrdjenja i sto boljeg cuvanja granica. Iz sigurnih vrela znamo da se tome poslu pristupilo vec 1700. godine, dakle godinu dana nakon Karlovackog mira. Grade se novi, prepravljaju stari i popravljaju davno napusteni gradovi i formiraju se novi agaluci i kapetanije. Ne utvrdjuju se samo granice nego i putevi koji vode u unutrasnjost ove zemlje.

Taj rad je nastavljen jos zivlje nakon Pozarevackog mira (1718). U drugom ratu Karla VI sa Turcima pokazalo se da taj rad nije bio jalov. Mirom u Beogradu 1739. Bosni je, nakon potpunog poraza cesareve vojske, povracen i onaj dio zemlje uz Savu i Unu do Bosanskog Novog, sto je bio ustupljen Austriji u Pozarevcu i punih pedeset godina ona nije zavojstila na Bosnu. Pa i u trecem ratu (1788 - 1791), tzv. Dubickom, Austrija nije bila osobite srece, iako se za njega narocito pripremala i uspjela jedan dio bosanske krscanske raje pridobiti na svoju stranu u borbi s Portom.

U XVIII stoljecu osnovano je 28 kapetanija pored onih 12 sto su preostale iza Karlovackog mira. Njih 13 organizirano je izmedju 1699. i 1716, i to skoro sve uz granicu.

Sjedista tih kapetanija bila su:

Onogost,
Klobus,
Stolac,
Pocitelj,
Mostar,
Ljubuski,
Rog,
Duvno,
Stara Ostrovica,
Kozarac,
Kobas,
Bosanski Brod,
Vranduk.

Kako je 1711. ukinuta Roska, a u ratu 1716 - 1718. propala Brodska, to su nakon Pozarevackog mira bile u svemu 23 kapetanije. Do novog rata 1737 - 1739. ustrojeni ih je jos 11 (Glamoc, Kuprs, Dzisri-Sana, Doboj, Tesanj, Gradacac, Tuzla, Kolasin, Zvornik, Novi Pazar i Kljuc kod Gacka). Nakon Beogradskog mira, njihova je mreza popunjena sa jos cetiri kapetanije (Prijedor, Petrovac, Maglaj i Tara). U Bujruldiji Hadzi Muhamed-pase, bosnskog valije, od 15. safera 1167. (12. decembra 1753.) nabrojeno je 36 kapetanija.

Tu se ne spominje ni Tuzla ni Dzisri-Tara; prva zbog toga sto je u njoj kapetan pristajao uz pobunjenike, dok Dzisri-Tara nije tada ni postojala. Posljednja je osnovana u Hutovu 1802. Prema tome, kroz cijelo vrijeme njihova opstanka osnovano je svega 58 kapetanija.

Tako uz granice Bosanskog pasaluka, od Brckog uz Savu i Unu pa dalje suhom medjom, nije bio nigdje ni ceperak zemlje, na kome se nije osjecala vlast nekog kapetana.

Kako se vidi, najvise je kapetanija osnovano u XVIII stoljecu u vremenu opadanaj slave i moci Turske. I bas u tom vremenu se srecemo s njihovim zapovjednicima, kapetanima, u politickom zivotu Bosne kao jakim faktorom, dok su do tada bili samo zapovjednici svojih vojnika.


Sva prava © by Prof. Hamdo Camo




Vezano za temu:


• Historija Bosne i Hercegovine


• Sultani Otomanskog Carstva
• Otomanska imperija i bosanska pamet
• Islamizacija Bosne i Hercegovine
• Bosanski pasaluk - beglerbegluk, ejalet
• Kapetanije Bosne i Hercegovine
• Karta: Granice Bosanskog pasaluka od 1593
• Karta: Granice Bosne od 17. do 19. vijeka

• Borba za autonomiju Bosne - Mustafa Imamovic


• Raseljavanje muslimana iz knezevine Srbije
• Boj pod Banjalukom
• Smail-aga Cengic
• Husein-kapetan Gradascevic
• Omer pasa Latas
• Upotreba i zloupotreba islama u Bosni
• Otpori i reforme u Bosni i Hercegovini - Noel M.






© 1999-2006 by Camo, All Rights Reserved