9.8.2001

KLIZISTE

Presuda generalu Krsticu je veliki korak za Tribunal, jer je prvi put kvalificiran zlocin na nivou genocida. Ona je manje vazan korak za Srebrenicu. Predratni stanovnici ove opstine zasada mogu doci samo na polaganje kamena temeljca za spomen obiljezje u Potocarima, uz osiguranje u kojem sudjeluju stotine policajaca. Veoma mnogo porodica ne moze se vratiti na svoja imanja, jer nemaju muskaraca. Dosta porodica ne zeli da se vrati, jer ne moze podnijeti traumaticne evokacije. Mnogi ne mogu da se vrate jer nemaju novac za obnovu kuca. Dio pomoci usmjerene ka Srebrenicankama istopio se u korupciji. Stotine porodica raseljava se po svijetu, jer ni u Srebrenici ni u Bosni ne naziru buducnost. Srebrenica se gasi.

Etnicko ciscenje i genocid postigli su, dakle, cilj, unatoc cestitim naporima suda. Da li je izrecena kazna, 46 godina zatvora, srazmjerna zlocinu koji je ucinio general Krstic? Njegovo ucesce u donosenju i izvrsavanju odluka je nesporno, i sa stanovista funkcije zamjenika komandanta korpusa i kasnije, kad je postao komandant. Ako vojska mijenja komandanta korpusa u toku operacije, bira covjeka koji odgovara karakteru zadatka. Operacija se zove Srebrenica, a covjek se zove Radislav Krstic.

U periodu nakon pada Srebrenice, dakle, u vrijeme kad je Krstic bio komandant korpusa, likvidacije su vrsene tempom od hiljadu ljudi dnevno. Za takvo ubijanje treba dobra organizacija - nije bilo plinskih komora kao u nacistickim logorima, sve se moralo obavljati manuelno.

Kolega Emir Suljagic, koji je u vrijeme pada Srebrenice bio prevodilac u holandskom bataljonu, i tako ostao ziv, kaze:

"Cinjenica je da je Krstic osudjen, ali sto, dvjesto ili ne znam koliko ljudi koji su izvrsavali njegova naredjenja dan-danas zive u Zvorniku kao manje-vise ugledni, pristojni i posteni gradjani Republike srpske, i to je ono sto me plasi."

Srebrenicka zlocinacka manufaktura ukljucuje dosta pripadnika Drinskog korpusa, jedinice pod direktnom komandom Glavnog staba Vojske Republike srpske, snage Ministarstva unutrasnjih poslova, vojnu policiju i grupe civila koje su posle na mobu, da pomognu vojsci i policiji. Veoma mnogo ljudi sudjelovalo je u zlocinu i znali su sta rade. Uz fizicku, manuelnu, infrastukturu zlocina, bila je potrebna i vaspitno-moralna, ideoloska baza.

Pred nekadasnjim Domom kulture Pilica, u kojem su likvidirane stotine ljudi - receno je u Hagu - nalazi se danas spomen-cesma "u cast srpskih junaka koji su umrli za srpsku stvar".

Neka, poslijeratna, vlast stoji iza te cesme, neka stranka iza te ideje. SDS, zna se, od vremena Karadzica i Velibora Ostojica do Trebinja i Banjaluke od prije tri mjeseca i kojecega sto da danas zbiva ili sprema. Nacionalisticke eksplozije u Trebinju i Banjaluci, otrovni sovinizam koji je demonstriran pri polaganju kamena temeljaca za dzamije sto su srusene u ratu pokazali su da mnogo ljudi jos pije vodu sa cesme u Pilici. Cinjenica da policija trazi naknadu za vanredan posao osiguravanja reda i mira kazuje da se jos govori o poljedicama, a ne o uzrocima.

Generalno, vrijedi nepisano pravilo: zlocin - to su drugi.

Posto svi, ipak, manje ili vise, priznaju da je zlocina i na njihovoj strani bilo, Hag dodje kao ventil sugurnosti. Zlocinima i zlocincima se, eto, sudi, a nacionalna solidarnost nije ugrozena, neokrnjena svetost rat ostaje svet, gospodari rata mogu ostati gospodari mira ili gospoda u miru. Dok domace sudstvo ne bude sposobno da procesuira ratne zlocine za koje se zna a koji nisu haskog formata, Bosna i Hercegovina nece biti drzava, pa makar postala i clanica Vijeca sigurnosti, a ne Vijeca Evrope u koje se pokusava ubaciti. Kazna koja je izrecena Krsticu je dozivotna de facto. U kasnijim komentarima tumaci se da Sud izricanje kazne dozivotnog zatvora de iure ostavlja za Karadzica i Mladica. O validnosti te pretpostavke moglo bi se raspravljati da su Karadzic i Mladic u nekoj od celija Tribunala. Nema ozbiljnih dokaza da ce oni biti uhapseni.

Sva izjasnjavanja u prilog hapsenju koja se cuju ovih mjeseci cula su se i prije godinu, i prije tri godine. Pokusaja hapsenja, koliko je zvanicno poznato, nije bilo. Na cemu se zasniva pretpostavka da ce ih biti? Na cemu se zasniva pretpostavka da ce pokusaji biti uspjesni? Da li su Karadzic, a posebno Mladic, spremni da se predaju zivi ili ce, recimo, Mladic izabrati pogibiju?

Zec za kojeg se u Hagu sprema razanj jos je u sumi, ne zna se u kojoj sumi, a mozda pobjegne i u neku drugu.

Hamza Baksic