Knjizevnost u Bosni i Hercegovini do 1463.godine

Iako u Bosni ne nailazimo na cjelovite glagoljske tekstove to, ipak, ne treba da bude dokaz slabog razvoja pismenosti u prvim stoljecima nakon Cirila i Medotija. Naprotiv, bosansko podrucje dalo je najstarije sacuvane pisane spomenike. Spomenici pismenosti koji su u novije vrijeme pronadjeni u raznim nasim krajevima ne samo da dokazuju sirinu i inetenzitet nego jos vise povecavaju starost nase azbuke.

Moguce je izvrsiti izvjesnu periodizaciju u tokovima bosanske srednjevjekovne pismenosti.

Prvi period traje od nedovoljno jasnih pocetaka u 10. stoljecu do druge polovine 11. stoljeca (vrijeme vladavine Kulina bana).

Kulinova "Povelja Dubrovcanima" iz 1189. godine, istovremeno oznacava kraj tog prvog perioda i najavljivanje novih mogucnosti i nastojanja pismenog izrazavanja. Njih ce najbolje iskazati: brojne bosanske povelje, darovnice, pisama ali i zapisi na marginama (rubovima, krajevima) knjiga i tekstovi uklesani na nadgrobnim biljezima. Sve vidove stare bosanske (i humske) pismenosti moguce je grupisati na osnovu njihove forme i sadrzine ili prema njihovoj konkretnoj namjeni.

Nisu to knjizevni rodovi i vrste u danasnjem smislu rijeci. Ipak, sve sto je tada napisano u Bosni mozemo prihvatiti kao vid umjetnickog, literalnog oblikovanja prilika, psihe i naravi jednog vremena kada nije bilo moguce imati knjizevnost koja bi odgovarala punim estetskim zahtjevima. Pisana djela srednjevjekovnog bosanskog perioda razvrstavamo (radi bolje preglednosti) u nekoliko grupa koje cine razni oblici pisane rijeci: povelje, testamenti, pisma, darovnice, zapisi na prepisanim knjigama i epitafi na steccima. Izuzev prepisa, svi ovi oblici znace i orginalne radove, koji imaju vecu vrijednost od prepisivacke djelatnosti. Bez obzira sto nema karakter orginalnog pisanja prepisivacki rad u srednjevjekovnoj Bosni ima zasebnu funkciju i znacaj. Onje, pored ostalog, znak kontinuiteta u nasoj staroj pismenosti, a i dobar materijal za utvrdjivanje istorije naseg jezika i ortografije. Uz stara pisma, povelje su sada najvjerodostojniji izvor za rekonstrukciju bosanske istorije od 12. do 15. stoljeca. Prirodno je da ove povelje nisu imale i knjizevnu formu niti im je bio cilj da postignu neki efektan knjizevni izraz. Usmjerene na regulisanje odredjenih drustvenih i politickih odnosa, povelje su pravno-administrativni akti kojii najbolje pokazuju embrionalne oblike drzavne regulative. Stare bosanske povelje samo uslovno dovodimo u vezu sa knjizevnim radom u Bosni. Od povelje Kulina bana iz 1189. godine, testamente, darovnica, pisama i drugi spisi pisani su tradicionalnim stilom bosanskih kancelarija. Bio je to jezik koji je,radi svoje prakticnosti i striktne namjene poprimio uzviseni patetican ton.

Posebno zanimljiv vid stare bosanske pismenosti predstavljaju testamenti (oporuke ili zavjestanja) mogu se svrstati u posebnu grupu svijetovne knjizevnosti a narocito onda kada nose jace poetske ili misaone poruke.

Stari testamenti nastali u nasim krajevima.

Stari testamenti nastali u nasim krajevima najcesce nose dvije osnovne poruke testatora: duhovni racun pred Bogom i razgranicenje svojih materijalnih dobora medju nasljednicima.Epitafi i crtezi na steccima su ocit primjer izuzetnog likovnog i poetskog izraza. Stecci sve vise postaju objekt istrazivanja radi svojih umjetnickih elemenata. Predstavljaju jedinstveni neponovljiv izraz i vid likovnog transponovanja zivota i trajnu umjetnicku vrijednost.

U ovom periodu knjizevni izraz se najbolje ispoljava u nadgrobnih natpisa i mapa i treba ih posebno posmatrati. Bosanski epitafi nastali u srednjevjekovlju ne odrazavaju u potpunosti duh ni jedne od tri danasnje konfesije mada pokazuje preplitanje raznorodnih religijskih elemenata. Ovi pjesnicki zapisi u kamenu najcesce nose neke univerzalne poruke,vjecne misli i stavove ogoljelog covjeka, bespomocnog pred razuzdanom snagom smrti i pred kosmarskim satiranjima u vojnama. Oni uzvikuju i prkose toj istoj smrti i isticu istovremeno cudnu vjeru u neugasivost zivotnih izvora i nebeskih svijetila.

Cesto preuzete setence, siroko rasprostranjene ali i mnogo vise pravi zivotni detalji koji su zabiljezili jedan trenutak u dugim erama covjekovog trajanja.

Bez sumnje, knjizevnost srednjevjekovne Bosne ima, pored ostalog, i umjetnicka obiljezja i znacaj.

Ovo je kompilacija tekstova koji mogu biti od koristi djacima i studentima a zele na jednom mjestu imati nesto o bosnjackoj knjizevnosti.

© 1999-2006 by prof. Hamdo Camo & Mirzet Hamzic, nastavnik u GHM