Ko tigar bih,
kad mu krvnik tigrice odnese,
Ko vulkan bih,
Sto na brda i doline trese,
Ko vatra bih,
Koja drvlje i kamenje zgara,
Ko munja bih,
Koja-no se nigdje ne odmara,
Sada trao,
Nistio i haro,
Sto bih stizo,
Ljutim macem paro.

Gdjekad opet,
Kao majka kad sina sahrani;
Ko kosuta,
Kad je lovac strijelicom rani,
Ko siroce,
Kad ga zima iznenada lati,
Ko bolesnik,
Kad na teskim mukama se pati,
Gdjekad bih,
Opet eto tako
Jadikovo,
Tuzio i plako.