• Kontekst balade
• Ustrojstvo balade
• Zbilja i pjesma

Povijesni kontekst balade

Balada o Potopnici Bisernazi sa temom nesretne ljubavi pripada krugu bosnjackih bala da sa lokalnim obiljezjima, od kojih su najpoznatije balada o Moricima, balada o na smrt osudjenom Ibrahim-begu i balada o Hifzi-begu Djumisicu. Sve tri spomenute teme-tema pogibije sarajevskih janjicarskih prvaka, tema neduzno osudjenog sarajevskog hodze, te tema pogibije tuzlansko-bijeljinskog vojnog starjesine - bile su predmetom pjesnickog uoblicavanja u brojnim pokusajima koji su do danas zabiljezeni, dok je balada o Potopnici Bisernazi dosla do nas - koliko je do sada poznato - u jednom jedinom zapisu, dakle bez inacica. Po svemu sudeci, zabiljezena je vjerno, u ikavskom narjecju muslimanske sredine bez redaktorskih zahvata, sto je vjerovatno, posljedica okolnosti da se ova pjesma nasla u clanku Ibrahima Dzafica “Grob Potopnice Naze u Banjoj-Luci”, kao potvrda pricanja vezanih za Bisernazin sehidski mezar. Zabiljezena je nesumnjivo od darovitog pojedinca, vjerovatno zene - usmenog pjesnika.

Ova balada je pjevana na sijelima i drugim porodicnim sastancima, uz okretanje kola, uz istrumentalnu pratnju ili bez nje, ali je mogla biti i kazivana, kao i opcenito pjesme “ od sohbeta” (sijela), kako su ih nazivali njihovi skladatelji i publika u vrijeme kada je pjesma, kao sire usmene tradicije, bujnije zivjela.