• Varijante
• Kontekst balade
• Ustrojstvo balade
• Zbilja i pjesma

Povijesni kontekst balade

Smrt Hifzi-bega Djumisica, bimbase u tuzlansko-bijeljinskoj vojnoj posadi,koji je poginuo 1876.godine, opjevana je osmerackom baladom koja je zabiljezena u vecem broju oblika u raznim dijelovima BiH.

Pogibija tuzlansko-bijeljinskog vojnog starjesine snazno je odjeknula i ostavila jasan trag u usmenoj tradiciji vjerovatno zato sto je Hifzi-beg Djumisic - prema uvjerenju nepoznatih pjesnika - pao kao zrtva izdaje bijeljinskog vojnog komandanta Salih Zeki-pase.

Balada o pogibiji Hifzi-bega Djumisica redovito sadrzi motiv izdaje,a prema onome sto se znade o opjevanom dogadjaju ovo uvjerenje lokalnih pjesnika nije neutemeljeno.

Hifzi-beg Djumisic nasao je smrt vracajuci se iz Bosanske Race u Bijeljini, na celu tuzlanskog bataljona redife (rezervista), u pratnji kolone zapreznih kola kojima je trebalo da bude preuzeto brasno i zivezne namirnice za snabdijevanje vojske. Hifzi-beg je otisao iz Bijeljine u Racu pod cudnim okolnostima: bijeljinski vojni komandant Salih Zeki-pasa je poslao Hifzi-bega u Racu, iako je morao znati da su se tim putem povlacile jedinice srpske vojske, nakon neuspjelog napada na Bijeljinu prethodnog dana.

Hifzi-begov odlazak u Racu ima zapletenu prethistoriju. Vojni nabavljac Anastas Petrovic je zatrazio od bijeljinskog komandanta Salih-pase da mu pribavi zaprezna kola za prijevoz brasna i ostalog ziveza iz Slavonske Race, s obrazlozenjem da je u bijeljinskom vojnom skladistu nestalo brasna za ishranu vojske. Na ovaj zahtjev izdao je Salih-pasa nalog civilnim vlastima da pripreme kola, sto je i ucinjeno. Ali, kolona sa zapreznim kolima ne mogne krenuti u Racu u ponedeljak 21.6. kako je bilo planirano, jer toga dana napadne srpska vojska na Bijeljinu. Bio je to dio ratnih operacija koje su uslijedile nakon sto je - po izbijanju ustanka u nekim dijelovima BiH godine 1875. - Srbija objavila rat Turskoj. Ovaj napad na Bijeljinu bude odbijen i jedinice srpske vojske povlacile su se upravo podrucjem kojim je valjalo proci na putu za Racu. I umjesto da se posve zabaci plan o dovozu brasna i ostalog ziveza iz Slavonske Race - tim prije sto se brasno moglo osigurati iz begovskih hambarova, gdje je lezalo na hiljade tovara zita, ili pribaviti iz Brckog, ili iz Zvornika, kamo su putevi bili sigurniji - krenu u srijedu 23.6. rano izjutra put Race kolona zapreznih kola (dvadeset i cetvera na broju ) u pratnji tuzlanskog bataljona rezervista, pod komandom bimbase Hifzi-bega Djumisica. Sa kolima je krenuo i zastupnik vojnog nabavljaca Anastasa Petrovica, Jovo Okanovic.

Kolona prispije u Bosansku Racu oko podne a zastupnik vojnog nabavljaca zaputi se preko Save u Slavonsku Racu, s namjerom da preuzme brasno i namirnice. Zadrzavsi se tamo oko cetiri sahata - “usprkos dovikivanja Hifzibegova” - povrati se Okanovic natrag praznih saka, izjavivsi da mu za to odgovorni povjerenik nije htio izruciti brasno, jer da je, navodno, primio od banke brzojav u kojem mu je nalozeno da ne izda brasno, ako to vec nije ucinio. Na ovu Okanovicevu izjavu Hifzi-beg izda naredjenje vojnicima i kocijasima da se spreme na povrata, ne obaziruci se na upozorenja carinika u Bosanskoj Raci i pridoslih putnika iz Slavonske Race da se ne vraca istim putom, buduci da se istog dana vodila bitka u Obarskoj, sjeverozapadno od Bijeljine. Hifzi-beg ove opomene ne uzme u obzir i krenu istim putem u Bijeljinu. Na putu, u sumraku, naidje na nekoliko zalutalih vojnika koji mu javise za dnevna carkanja i bitke u Obarskoj, ali ga ni to ne pokoleba u nakani da po noci nastavi put za Bijeljinu. U noci naidje Hifzi-beg na jednu, a zatim na drugu pripravljenu zasjedu, ali mu njegovo ratnicko iskustvo i vjestina pomognu da iz obje izvuce zivu glavu. Konacno, naidje Hifzi-beg i na trecu busiju i pogibe, ostavivsi vojnike bez komande, koji vecim brojem zaglavise, zajedno sa kolima i konjima. Jedino se bijegom spasise troja kola i nekolicina vojnika sa cetiri casnika.