• Kontekst 1
• Kontekst 2
• Opstojanost
• Hasanaginica - Aleksa Santic

Pjesma o plemenitoj Hasan-aginoj ljubi

Put je ovaj prepun zagonetki. Da li je Fortis sam cuo i zabiljezio baladu ili ju je - sto je vjerovatnije - dobio zabiljezenu ? Ako pretpostavka da ju je dobio zapisanu uvazimo kao valjanu, slijedi pitanje:

Ko je Fortisu poslao zapis balade ? Splicanin Julije Bajamonti ili neki drugi Fortisov znanac ? Ako je to bio,na primjer,Bajamonti,slijedi opet pitanje: Da li je Bajamonti zabiljezio baladu ili mu je poslao zabiljezenu neko s druge strane granice,neko poput Osman-bega Filipovica iz Glamoca,sa kojim se Bajamonti dopisivao i posjecivao ga ? To je bio tek mali dio u beskrajnom nizu pitanja koja iskrsavaju pri pokusaju osvjetljavanja puta koji je presao Fortisov zapis ove balade do trenutka tiskanja u njegovoj knjizi o Dalmaciji.

Nerazjasnjena tajna opjevanog zbivanja ne dopusta mogucnost pracenja odnosa pjesme i zbilje tj. pracenja poetizacije na putu od dogadjaja do pjesme o tom dogadjaju, sto se moze zorno iciniti na primjeru balade o pogibiji sarajevskih janicarskih prvaka Morica i nekih drugih bosnjackih “zalosnih” pjesama.

Mozda je tajnu opjevanog zbivanja mogao javnosti otkriti Oto Bihalji-Merin u davnom razgovoru sa Husagom Cisicem u Mostaru,da kazivanja koja su prethodila razgovoru o opjevanom Hasanaginicom nisu kod njega izazvala razumljivo ironicno-odbojan stav prema Husaginoj familijarnosti sa licnostima iz bosansko-hercegovacke povijesti. Husaga Cisic je Otu Bihalj-Merinu saopcio porodicnu predaju prema kojoj je baladom sacuvano sjecanje na porodicnu dramu koja se odigrala u vrijeme dok se porodica nalazila nastanjena na podrucju Imotske krajine. Po Cisicevom svjedocenju ovaj je porodicni zaplet opisan “tek nasumice i sa mnogo nedostataka.” Ako je predaja vjerodostojna u smislu veze sa Hasanaginicom, to bi znacilo da je u procesu poetizacije, od dogadjaja do pjesme o njemu, doslo do znatnijih promjena, sto bi moglo biti posljedica uoblicavanja gradje iz zivotne zbilje u novu stvarnost pjesnicke tvorevine. Najzad, evo tog dijela zapisa o Husagi Cisicu iz pera Ota Bihalj-Merina, koji je toga davnog dana u Mostaru mozda propustio priliku da otkrije jednu od brojnih tajni vezanih za ovu baladu.

“Husagina intimnost sa likovima istorije jos nam dodje cudnija pri pomenu imena Hasanage,mada se tu ne radi o simbolicnoj vec stvarnoj familijarnosti, jer je Hasanaginica predak starog gospodina koji sedi prekoputa nas i pokusava da iz proslosti i danasnjice sklopi sliku i sudbinu ovog grada. Tako velika je bila nesreca,koja je iznena- da i presudno izbila u porodicnoj istoriji, da se preokrenula u uzvisenost i slavu, mada jos uvek skrivena i precutkivana, postala ponos porodice. Podrugljiv je osmeh na starackim Husaginim usnama, refleks stare nadmoci i lake poruge prema pesniku koji porodicnu dramu opisa tek nasumice i sa mnogo nedostataka i propusta.

To je bila tajna porodice,o kojoj se, prema tradiciji, ili nije govorilo ili samo nagovestavalo. Tamna,potresna kob,obavijena pijetetom.

Taj deo porodicne hronike odigrao se u Imotskom.Tamo je ranjen predak Husagin,muslimanski vodj i borac, cuven u ona nemirna vremena,kada su se cak i zanatlije upisivale u spiskove janicara,naoruzali se i oni koji se nikad nisu borili.Zaljuljalo se veliko Tursko Carstvo. Je li to ono vreme kada su i Tatari stali uz sultane i kada ga je Sobjeski potukao pred Becom ? U to doba,dakle,porodica je jos zivjela u Imotskom, u staroj, slavnoj kuli ..........”

Da li se radi o vjerodostojnoj predaji, s obzirom na zbivanje opjevano baladom, ili je rijec o porodicnom poistovjecivanju toliko cestom kada su u pitanju neke poznate pjesme,ostaje da se istrazi. Osim Husagine porodicne predaje postoje u samoj pjesmi znaci koji su ranije istrazivace navodili na pretpostavku da je baladom opjevana lokalna porodicna zgoda na podrucju Imotske krajine sredinom XVIII stoljeca.

Na zakljucak da je pjesmu izazvalo stvarno lokalno zbivanje navodi spominjanje “Imotskog kadije”,sto je posluzilo kao osnova za rasprostranjeno mislenje da se pjesmom zapamcena porodicna drama odigrala na podrucju Imotskog.Zbivanje se moze smjestiti i u sire podrucje Imotskog ili nekog od susjednih kadiluka - jer je Imotski kadija mogao prositi kadunu sa svog podrucja ili sa podrucja susjednog kadiluka - izvjesno je da je lo- kalni karakter stvarnog dogadjaja,izveden na osnovi ove pojedinosti, prilicno siguran.

Druga pojedinost koja ukazuje na pretpostavku da je pjesma u dosta bliskoj vezi sa zbivanjem koje ju je izazvalo jeste oblik imena jednog od protagonista balade, Hasanaginicinog brata, bega Pintorovica. Tema kobno pustanje ljube, u primjeru stvarnog porodicnog dogadjaja, koji stoji u osnovi Hasanaginice, ocito nije presla dug put usmenog prenosenja do trenutka kada ju je uoblicila nepoznata pjesnikinja, jer bi inace ovo imenovanje izblijedilo i bilo zamijenjeno nekim tipicnijim za muslimansku baladu. Drugim rijecima, moze se pretpostaviti da je pjesnikinja Fortisove ‘Xalostne pjesanze‘ bila ili ocevidac i hronicar dramaticnog zbivanja ili je predaju o njemu primila sigurnim tokom usmene tradicije.

Na pretpostavku da se radi o stvarnom lokalnom zbivanju na koje se balada odnosi najmanje su upucivala imena glavnih junaka,nosilaca radnje ciji tragicki sukob lezi u osnovi ove balade, Hasan-age i njegove ljube kojoj iz pjesme ne saznajemo ime uslijed ondasnjeg uobicajenog oslovljavanja prema imenu muza, ali za koju je izvjesno da joj je djevojacko prezime bilo Pintorovic. Ipak, ne treba izvuci preuranjen zakljucak da je stvarno ime vojna - koji je u baladi naglim pustanjem ljube izazvao tragicki nesporazum koji je kulminirao u njezinoj smrti - u procesu oblikovanja ove teme obavezno moralo biti zamijenjeno tipicnim imenom muslimanske pjesme, ali s druge strane ni u kom slucaju nije dobro ovu mogucnost posve izgubiti iz vida. Bilo kako bilo, ime vinovnika tragicnih zbivanja u ovoj baladi izvjesno je najnesigurniji znak i najslabiji trag za one koji nastoje utvrditi povijesni identitet opjevanih licnosti i porodicno-lokalno zbivanje u kojem su one eventualno ucestvovale. Vec titula “age”, koja je mogla znaciti i vojno zapovjednistvo odre djenog podrucja, suzila je krug mogucnosti historijskih licnosti Imotske krajine, koje su mogle biti zapamcene ovom pjesmom. Zato je nekoliko istrazivaca i krenulo ovim putom nastojeci da - na temelju onoga sto im nudi povijest, a jedne, i legenda, sa druge strane - otkriju identitet licnosti koja eventualno stoji iza lika Hasan-age u ovoj znamenitoj baladi

U tekstu pisanom u povodu dvijestote obljetnice objavljivanja Fortisove “Zalostne pjesance” Radmila Pesic se pozabavila pitanjem historicnosti glavnih likova ove balade, Hasan-age i Hasanaginice. Osnovna pretpostavka od koje je autorica posla u svom razmatranju sadrzana je u uvjerenju da za pjesme za koje je Karadzic ustvrdio da se nalaze “na medji” - “pitanje istoricnosti opjevanih licnosti cesto je samo nepotrebna zagonetka koja ne pruza prava saznanja”. U primjeru Hasanaginice “nepotrebna zagonetka” ogleda se u gonetanju historijskog identiteta pokretaca zbivanja koji nose imena tipicna za muslimansku pjesmu, pa i sire; gonetanju koje je zasnovano na “naknadno stvorenoj tradiciji”, kojoj je izvor bila “oskudna beleska u Kronaki fra Pavla Silobadovica o pogibiji izvjesnog Hasan-age Arapovica u borbi oko Zadvarja, za koga autor smatra da je bas on junak proslavljene balade i da je rane bolovao bas na Biokovu i sve drugo da se bas i kao u pesmi zbilo”.