Kraj zivljenja - pocetak prezivljavanja!
Predsjednik Sjedinjenih Americkih Drzava Abraham Linkoln (1809-1865) ponudio je 1854. godine da drzava kupi veliki dio indijanske zemlje, a indijanskom narodu je obecan rezervat.
Na tu ponudu je dobio odgovor od poglavice Sietla. Ovo pismo se ubraja medju najljepse i najdublje misli koje su ikada izrecene o covjekovoj prirodi.
Po slobodnom prevodu govora poglavice "Seattle"
vladi u Washingtonu godine 1854.
Evo sta indijanski poglavica pise:
Veliki poglavica u Washingtonu salje poruku, da on zeli da kupi nasu zemlju, previse od nas trazi…
Ali: Kako covjek moze nebo da kupi ili da ga proda, ili toplinu zemlje?
Ta predstava je nama sasvim strana. Ako ne posjedujemo svjezinu zraka i odsjaj vode - kako je mozete onda od nas kupiti ? Mi cemo donijeti odluku.
Svaki dio ove zemlje je mom narodu svetinja. Svaka svjetleca iglica bora, svaka pjescana obala, svaka magla u tamnoj sumi, svaka svjetlost, svaki zumzajuci insekt je svetinja, u mislima i iskustvu moga naroda.
Mi smo dio zemlje - i ona je dio nas. Mirisna cvijeca su nase sestre, kosute, konj, veliki orao - oni su nasa braca.
Stjenovite vrleti, njezna polja, toplina ponija - i covjeka - , to sve pripada jednoj familiji. Ako, znaci, poglavica u Washingtonu nama salje poruku, da on zeli da kupi nasu zemlju, time on zahtijeva puno od nas.
Bljeskajuca voda, koja se krece potocima i rijekama, nije samo voda, nego krv nasih predaka.
Ako mi vama prodamo zemlju, morate znati, da je svetinja svaki nestajuci odsjaj u bistroj vodi jezera, odsjaj dozivljaja koje prenosi i prica o zbivanjima o zivotu moga naroda.
Zubor vode je glas moga praoca i pramajke.
Rijeke su nasa braca. One utoljavaju nasu zedj. Rijeke nose nase kanue i hrane nasu djecu. Ako mi prodamo nasu zemlju, vi se morate na to sjecati i vasu djecu uciti:
Rijeke su nasa braca - i vasa. I vi morate onda rijekama vase dobro davati, isto tako - kao sto se daje svakom drugom bratu.
Mi znamo da bijeli covjek ne razumije nasu vrstu, nacin i obicaje. Njemu je svejedno isti svaki dio zemlje, kao svaki drugi, jer on je stranac koji dodje u noci i uzme od zemlje uvijek sta god treba.
Zemlja njemu nije brat, vec neprijatelj i onda kada je zauzme, koraca i ide dalje. On ostavlja iza sebe grobove svojih predaka - i ne brine se. Groblja njegovih oceva i rodna mjesta i prava djece njegove su zaboravljena. On postupa prema svojoj majci - zemlji i svom ocu - nebu, kao prema stvarima koje se kupuju i pljackaju, prodaju kao ovce ili sjajne perle. Njegova glad ce progutati i zadaviti zemlju i iza sebe nece ostaviti nista osim pustinje.
Nasa vrsta je drugacija. Mozda sam ja jedan divlji covjek - i nista ne razumijem.
U gradovima bijelaca nema mira i tisine. Nema mjesta gdje se moze cuti razvoj lisca u proljece ili zujanje insekata. Sta ima ljepse u zivotu, ako covjek ne moze cuti samotni krik ptice ili svadju zaba nocu u bari.
Ja sam indijanac i vas ne mogu da razumijem. Indijanac voli blagi sum vjetra koji udara po povrsini jezera - i sum vjetra, prociscenog od podnevne kise ili teskoga od mirisa borovine.
Zrak je dragocjen za crvenog covjeka, jer sve stvari dijele isti dah: zivotinja, drvo, covjek - svi oni dijele isti dah.
Bijeli covjek izgleda, ne primjecuje zrak koji udise. Kao covjek, koji danima umire, koji je vec otupio na smrad. Zahtijevati, da prodamo nasu zemlju, mi cemo razmisliti. I, ako se odlucimo da pristanemo, samo pod jednim uslovom:
Bijeli covjek mora postupati sa zivotinjama na zemlji, kao prema svojoj braci. Ja sam jedan divlji covjek i ne razumijem drugacije.
Sta bi bio covjek bez zivotinja? Da sve zivotinje odu, covjek bi umro od velike duhovne samoce.
Sta se god dogodilo i dogodi zivotinjama, dogodice se uskoro takodje i ljudima.
Sve stvari su medjusobno povezane. Sta napadne i sta se dogodi zemlji, napsce i dogodice se sinovima i kcerima zemlje.
Ucite svoju djecu, ono sto smo mi ucili nasu djecu: Zemlja je nasa majka.
Zemlja ne pripada ljudima - ljudi pripadaju zemlji.
Mi to znamo.
Sve je medjusobno povezano, kao krv koja povezuje familiju.
Sve je povezano.
Zahtijevanje bijelog covjeka, da kupi nasu zemlju, mi cemo razmisliti. Ali, moj narod pita: Sta zeli kupiti bijeli covjek? Kako se moze kupiti nebo ili toplina zemlje ili brzina antilope? Kako mi mozemo vama te stvari prodati i kako mozete vi to kupiti?
Ako ne posjedujemo svjezinu zraka, bljestavilo i odsjaj vode - kako mozete vi to od nas kupiti?
Mi cemo o vasoj ponudi razmisliti. Mi znamo: Ako ne prodamo, vjerovatno ce doci bijeli covjek sa oruzjem i uzece nasu zemlju.
Nevazno je, gdje cemo ostatak naseg zivota provesti. Nije ih vise puno. Jos malo sati, par zima i nijedno dijete velikog plemena, koje zivi i u malim grupama ide kroz sume, nece vise preostati da na grobovima jednog naroda zali, koji bijase nekada tako jak i pun nade, kao sto je sada vas.
Takodje ce i bijelci nestati, mozda prije nego sva druga plemena. Samo nastavite dalje, vas krevet i lezaj zarazavati, pa cete se jednog dana sami u svom smecu ugusiti. Ali, i u svom nestajanju vi cete ozareni sjati, poticani snagom boga koji vas je doveo u ovu zemlju i odredio da vladate ovom zemljom i indijancima. To odredjenje je nama jedna zagonetka.
Kada svi bizoni budu poklani, svi divlji konji pripitomljeni i najskriveniji dijelovi sume od teskog mirisa velikog broja ljudi pogledima na zrele brezuljke oskrnavljeni sa zicama koje govore:
Gdje je grmlje? Nestalo!
Gdje je orao? Nestao!
Gdje prestaje zivot, pocinje prezivljavanje.
Prevod: D.Weigert / Rene Bardet (skracena verzija)
Greenpeace
| 
