Krscanstvo

Krscanstvo se temelji na stovanju Isusa Krista, Mesije, kao Sina Bozjega, u kojemu se Bog na jedinstven nacin objavio covjeku. Pritom krscanstvo u Isusu istovremeno vidi stvarnu povijesnu osobu.

Isus se rodio u Betlehemu, u Judeji, a odrastao je i najvise javno djelovao u Galileji. Zidovi su u Palestini bili podanicki narod koji je iscekivao dan Gospodnji, kada ce Bog osloboditi svoj narod od ropstva.

Malo se zna o Isusovom zivotu od djetinjstva do tridesete godine. Poceo je javno djelovati u misiji svog rodaka Ivana Krstitelja u Judeji. Evandelja ukratko iznose Isusovu djelatnost kao propovijedanje, ucenje i iscjeljivanje. Okupio je skupinu sljedbenika. Dok je u pocetku bio omiljen medu obicnim ljudima u Galileji, ubrzo je izazvao protivljenje voda. Nije htio prihvatiti drustvene podjele medu ljudima. Jednako tako bio je radikalan u vjerskim pitanjima, jer je starozavjetni zakon tumacio tako da je naglasak stavljao na sadrzajnu, a ne na formalnu stranu, odnosno da ne treba samo stati na vanjskom pridrzavanju pravila, nego treba ici prema dubljoj i zahtjevnijoj etici (kao npr. da je obredno ciscenje manje vazno od cistoce srca). Protivljenje Isusu dostiglo je vrhunac na blagdan Pashe u Jeruzalemu. Namjerno je u grad ujahao mesijanski, doduse na magarcu a ne na konju, ali nije pokazao nikakav znak djelovanja protiv Rima, samo se upleo u ostre rasprave sa zidovskim vjerskim vlastima.

To je dovelo do toga ga konacno uhapsile zidovske vode i bilo mu je sudeno prema zidovskom zakonu zbog klevete, jer za sebe tvrdi da je Mesija i Sin Bozji. Osudili su ga na smrt i bio je pogubljen raspecem na kriz. Dva dana kasnije njegovi ucenici pronasli su prazan grob i kasnije ga u nekoliko navrata susreli.

Evandelja iznose osnovne ideje koje je Isus propovijedao. Kao prvo, to je ideja da se ispunilo vrijeme, odnosno da je dosao cas kada ce se sve Izraelove nade i Bozja obecanja ispuniti. Druga ideja je da je kraljevstvo Bozje blizu. Isus poziva ljude da udu u kraljevstvo Bozje, prihvate njegovo vodstvo i zive kao njegovi podanici. Treci stup evandelja je poziv na obracenje. Isus poziva Izrael da se vrati svojoj istinskoj odanosti Bogu. Cetvrti poziv je "Vjerujte Evandelju". Isus propovijeda vrijeme spasenja, ali ne u politickom smislu, vec u smislu obnove istinskog odnosa s Bogom. To je srz ucenja, poziv na obracenje i ukljucenje u novi Bozji narod, kojemu ce biti oprosteno i koji ce se obnoviti u njegovoj iskupiteljskoj smrti.

Novozavjetna grcka rijec koju prevodimo kao Crkva zapravo znaci "skup pozvanih". Nakon pocetnog razdoblja, kada su Isusovi ucenici navijestali Krista samo Zidovima, prva Crkva je ozbiljno shvatila naputak da bude Kristov svjedok do kraja svijeta i da ucini sve narode njegovim ucenicima. Krajem 3. stoljeca krscanska vjera ukorijenila se u citavom rimskom Carstvu. Vecina vjernika u pocetku je bila iz nizih klasa. Proglasenje Konstantina carem 313. godine znacilo je prekretnicu, jer on krscanstvo proglasava drzavnom religijom, u kojoj vidi ujedinjujucu snagu za Carstvo.

Krscanska vjera potjece iz zidovske. U Isusovo vrijeme zidovska vjera imala je sljedeca obiljezja: vjerovanje u postojanje jednog Boga, Stvoritelja i Gospodara svemira koji vlada svime; vjerovanje da je covjek stvoren na sliku Bozju, ali da se pobunio protiv svog Stvoritelja; vjerovanje da se Bog objavio Izraelu i pozvao ga da bude njegov narod i da ce jednog dana uspostaviti svoju vlast u citavom svijetu.

Na ta je vjerovanja presudno utjecao Isusov dolazak, njegovo uskrsnuce od mrtvih i dar Duha Svetoga kojeg su primili njegovi sljedbenici. Tu je ostala osnovna slicnost sa zidovskom religijom, ali bilo je i temeljitih promjena, a najvaznija je krscansko shvacanje Isusa, odnosno da Isus jest Mesija kojeg su Zidovi ocekivali, a to sto su ga Zidovi odbili cini osnovnu razliku izmedu njih i krscana.

Krscanstvo napusta zidovsko stovanje Zakona, zrtvovanje zivotinja i bogosluzje u hramu. Isusovo uskrsnuce nosi srz krscanstva, a to je da je Isus, pobijedivsi grijeh i smrt, ustao od mrtvih. To je dokaz da ce Bog opet jednom djelovati u povijesti svijeta kroz Isusov povratak na kraju svijeta. Zatim, to je bio dokaz da Isusa treba smatrati bozanskim i da odnos krscana prema Bogu Sinu nije samo odnos vjere i povjerenja nego i pokoravanja i obveze.

Poslije rodenja i uskrsnuca, dolazi treci odlucni dogadaj koji je odredio karakter krscanstva. Zidovi su vec vjerovali u priopcavanje Bozje moci osobitim pojedincima djelovanjem bozanskog Duha. Rodendan Crkve racuna se od dana Duhova kada su svi koji vjeruju u Isusa postali svjesni dara Duha Svetoga danog svakom osobno. Duh Sveti je osobni Bozji djelatnik u zivotima pojedinca i krscanske zajednice. Duh je shvacen kao bozansko bice na isti nacin kao Otac i Sin, pa je krscanski koncept Boga morao priznati Trojstvo u naravi Boga kao jednog bica koji postoji u tri osobe.

Dva povijesna pokreta bili su temeljni uzrok stvaranja razlicitih ogranaka krscanstva koji postoje i danas. Prvi je bio tzv. velika shizma izmedu Istoka i Zapada koja se zbila 1054. godine, iako je rasprava izmedu grckog i latinskog krscanstva zapocela stoljecima ranije.

Istocna Crkva odbijala je zahtjeve rimskog biskupa za vrhovnom vlascu, a postojalo je i neslaganje oko pitanja je li Duh Sveti proizasao iz Sina kao i iz Oca, sto istocna Crkva i danas odbija. Najznacajnije u pravoslavnoj zajednici su grcka i ruska Crkva. Vlast ne pripada pojedincu, nego ekumenskom koncilu. Svaka nacionalna Crkva ima svog patrijarha, a carigradski patrijarh je prvi medu jednakima.

Rimokatolicka Crkva je najveca pojedinacna krscanska skupina, koja priznaje vlast Pape, koji kao Kristov namjesnik stoji na celu hijerarhije biskupa i svecenika. Papini sudovi smatraju se nepogresivima i obvezatnima za sve katolike.

Drugi raskol desio se u 16. stoljecu i poznat je pod nazivom reformacija. Tada se od rimokatolika odvajaju protestanti. Luteranska Crkva je glavna protestantska zajednica u Njemackoj i Skandinaviji. Samo negdje jos postoji biskup, a oblik vlasti je sinod. Prezbiterijanske Crkve slijede principe Jeana Calvina kako su tumaceni u vrijeme reformacije u Zenevi. Postoje jos baptisticke Crkve, koje odbijaju krstenje, metodisticke, pentekostalne i druge. Spomenimo i Anglikansku Crkvu, ciji je prvi medu jednakima nadbiskup od Canterburryja. Prekid s Rimom desio se u doba reformacije, ali su zadrzali katolicki tip sluzbe i liturgije, uz odbacivanje ideje o misi kao zrtvi.