Ratni zlocinci 1991-1995

BOSANSKI Srbin Radislav Krstic (53)

Haski je sud proglasio odgovornim za genocid zbog sudjelovanja u masakru gotovo 8,000 Muslimana u Srebrenici 1995. godine.

Osudjen je na 46 godina zatvora proglasivsi ga krivim po osam tocki: dvije zbog genocida, pet zbog zlocina protiv covjecnosti i jednu zbog krsenja zakona i obicaja rata.

Donesena prvostupanjska presuda prva je presuda ICTY-a kojom je optuzenik pronadjen krivim za zlocin genocida. Presudom je masakr u Srebrenici dobio status prvog slucaja genocida u Europi nakon progona Zidova tokom Drugog svjetskog rata.

Kako je navela Christiane Amanpour, CNN-ova novinarka, "ovo je dramatican trenutak za medjunarodnu pravdu". Krsticev odvjetnik najavio je zalbu na presudu i obrazlozenje presude. Naveo je kako je njegov klijent u vrijeme masakra bio na drugom mjestu, pripremajuci se za osvajanje druge mulsimanske enklave - Zepe.

Predsjedavajuci sudskog vijeca, sudac Almiro Rodrigues, naveo je kako Krstic vjerojatno nije donio odluku da se ubiju svi muskarci u Srebrenici sposobni nositi oruzje, ali ga ICTY smatra "odgovornim za ubojstva na tisuce Muslimana". "U julu 1995. godine, generalu Krsticu, Vi se pristali na zlo. Upravo zato danas sudsko vijece Vas osudjuje na 46 godina zatvora" naveo je Rodrigues. Takodjer je tokom citanja presude naglaseno da je odgovoran za nepojmljive patnje bosanskih Muslimana u Srebrenici. Sudac je naveo da je Krstic odobrio odluku da se ubiju svi muskarci sposobni za borbu u ovoj muslimanskoj enklavi i da je stoga odgovoran za genocid.

Osim plana da se pocini masakr, Krstic je odgoovran i sudjelovanje u prisilnom premjestanju zena, djece i staraca.

Postupak protiv generala Krstica

Krstic je jedan od najvise rangiranih generala bosanskih Srba, protiv kojih je U.N.-ov sud zapoceo postupak. Kao komandant Drinskog korpusa izveo je napad na Srebrenicu, koja je u cijelini pala u srpske ruke 11. jula 1995. godine. Bio je drugorangirani bosanski Srbin u tadasnoj hijerarhiji Drinskog korpusa, dok nizozemski vojnici u sklopu U.N. nisu poduzeli nista da sprijece zlocine tog korpusa koji su tada uslijedili.

Uhapsile su ga snage NATO-a 1998. godine kada je deportiran u Haag. Optuzen je zbog planiranja, pripreme i provodjenja ubojstava tisuca Muslimana, zbog propustanja da kazni one koji su vrsili konkretne zlocine te zbog organiziranja kopanja masovnih grubnica ili spaljivanja tijela ubijenih, kako bi se sakrili dokazi o pocinjenim zlocinima. Krstic je svo vrijeme odbijao sve tacke optuzbe i zauzeo stav da je neduzan.

Tokom sudjenja izjavio je kako je znao za masovna ubojstva, ali da je bio nemocan sprijeciti ih. Sudjenje je trajalo 94 dana. U postupku je saslusano 128 svjedoka. Tokom svoje odbrane Krstic je naveo kako je odgovoran njegov direktni nadredjeni - general Ratko Mladic, koji je preuzeo kontrolu nad srpskim snagama nakon pada srebrenicke enklave netom prije nego sto su te iste snage krenule s masovnim ubojstvima. Krstic je naveo kako je ranije o tome sutio zbog straha da ce Mladic nauditi njemu i njegovoj obitelji.

Ali, tuziteljstvo je uspjelo dokazati da je Krstic sudjelovao u zajednickom planu o izvrsenju genocida s Mladicem i Karadzicem, protiv kojih su takodjer podignute optuznice, ali jos nisu uhapseni.

Rasprave tokom postupka vrlo su cesto odgadjane zbog Krsticevih problema oko amputirane noge tokom rata.

Masakr u Srebrenici

Nakon pada Srebrenice oko 30.000 Muslimana potrazilo je spas od srpske odmazde u U.N.-ovoj bazi pod zapovjednistvom Nizozemaca. Zene su odvojili od muskaraca, koji su utrpani u autobuse i odvezeni u nepozato. Na stotine prezivjelih svjedocili su o onom sto je kasnije bilo poznato kao masovne grobnice Srebrenicana. Prezivjeli su pricali kako su satima lezali na polju punom krvavih tijela, a srpska je vojska dovozila nove Muslimane i po njima pucala iz automatskog oruzja. Mnogim ubijenim zrtvama odrubljivane su glave. Nakon iskapanja tijela iz masovnih grobnica, otkrivena su tijela oko 4.500 zrtvi pokolja. Samo je 15% tih tijela identificirano. Masakr u Srebrenici mnogi smatraju najtezim zlocinom protiv covjeka nakon Drugog svjetskog rata.