Kad neko rusi hram Bozji - taj vec kopa trnokopom po blagoj dusi naroda. Artiljeriski pucnji na dzamije, u cijim hladovinama dusa sapuce sa svojim Gospodarom, atavisticki su krici onoga koji je odlucio cijeli narod bosnjacki izbrisati s tablice drevnih naroda europskog, ukljetog juga.

Divlji je covjek samo to dobro razumio: da kulturna proizvodnja, ta preda tanana od ljubavi i kamena, od njeznosti i zeljeza, od trajnosti i postojanosti nicim podkupljiva - traje i iza smrti, i iza istrebljenja ili asimilacije bica narodnoga. To kulturno dobro, neponovljivo i orginalno, eto - zbog toga treba srusiti, bombarditati, u prah pretvoriti! Materijalna je kultura jedina potvrda da je netko morao postojati tko ju je, bas onakve ljepote kakva je graditeljeva, uspio podici i ostaviti potomcima i svijetu cijelom da joj se raduje i da je obilazi.

Cudno je to: ucili su nas o turskim barbarstvima - a u Turskoj su sacuvani bezbrojni spomenici brojnih kultura: i hetitskih i trackih, i grckih i persiskih! Sacuvane su najstarije crkve u spiljama kapadokijskim i kuca zastite i smrti majke Marije, hazreti Mejreme, i crkve kasnije, siriske i bugarske, i sinagoge - ali i ljudi u njima koji su ih gradili, u potomcima svojim zive u toj "divljoj Anodoliji!

Ko dakle rusi bosankim Muslimanima, slavnim Bosnjacima povjesti, dzamije, medrese, tekije, knjiznice i institucije koje su sabrale zadivljujuce dokumente vjerske i narodne kulture da im gotovo i nema usporedbe u golemom prostoru civilizirana svijeta? Rusi ih agresor animalnih osobina. Isti onaj koji unistava "zivu silu", baca granate istom hladnokrvnoscu na trznice krcate ljudima i na porodilista - pa kako nebi na "mrtve stvari", kuce u kojima se dusa povjerava Bogu, kako nebi na "papire" s pisanom povjesti sto seze do dubokih maglicastih stoljeca proslosti! Agresiju financira i njome rukovode Srbija i Crana Gora. Njihove naloge psecom vjernoscu izvsavaju, u najprisutnijoj suradnji bivsa Jugoslovenska narodna armija, sastavljena iskljucivo od Srba, i "paravonje srpske snage", cetnicke falange "arkanovaca, seseljevaca, belih orlova".

Tipovi njihove agresije, potpuno zajednicke, okupljaju se oko nekoliko najbrutalnijih oblika kojima je cijeli svijet svjedokom: ljudi se najcesce kolju i masakriraju, a sakralni objekti - minjiraju, bombardiraju,raketiraju i naposlije spaljuju. Netko ce upitati: a zasto sve to ako je u pitanju osvajanje terena? To je zbog toga, sto je rat koji traje, ne samo osvajacki, imperjalisticki dakle - nego i istrebljivacki, sto je u pitanju najjasniji genocid nad civilnim stanovnistvom, najposlije i s oblicima za koje smo mislili da su ugaseni u suvremenoj povijesti: rat protiv druge vjere, rijecju - vjerski rat.

U Zagrebu, 29 maja 1992.