Dok je bjesnio rat u Hrvatskoj, a po Bosni i Hercegovini se gomilalo najsavremenije naoruzanje i vojna tehnika Jugoslavenske vojske, bh. patriote su, okupljeni oko Patriotske lige, Zelenih beretki, policije, i samoinicijativno, naoruzani pokojom "pravom" puskom, spremali otpor nadolazecem zlu.
Koristeci se parolom o "ugrozenosti" Srba, Milosevic je, krajem osamdesetih godina minulog stoljeca, ozivio mracni srpski san o "velikoj Srbiji", a uz pomoc teroristicke politicke tvorevine Srpske demokratske stranke, za ovaj bezumni projekt pridobija srpsko stanovnistvo u BiH. Ekstremni radikalizam srpskog politickog organiziranja je bivao sve ocitiji, pocevsi od skupa na Gazimestanu, kroz "dogadjanja naroda" i "izvoz birokratske revolucije" iz Srbije u ostale dijelove bivse Jugoslavije. "Svi Srbi u jednoj drzavi!", to je bio posljednji ratni poklic bezumlja i lozinka za pocetak agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Strategija agresije na BiH dugo je i sistematski pripremana
Avdo Hebib, jedan od organizatora otpora agresiji na BiH, u to vrijeme pomocnik ministra policije u Vladi BiH, kompetentna je osoba da o tome govori.
- Kad se, sa ove vremenske distance promatra period pred agresiju na BiH i ono vrijeme koje joj je prethodilo - smatra Hebib - jasno je da su u Beogradu obavljane pripreme za ono sto je uslijedilo. Tamo, uz punu podrsku Generalstaba JNA, pripreman je kompletan plan zlocina na tlu BiH. Uz strucno pripremljen metodoloski koncept uznemiravanja, odnosno ugrozavanja javne sigurnosti, licnih i materijalnih dobara gradjana u BiH, uz pomoc kompletnog establismenta JNA, SDS je, sa svojim najizrazenijim reakcionarnim liderima, napravio projekt potpunog infrastrukturnog blokiranja BiH. Putovi su zatvoreni barikadama, na kojima su zaustavljane kilometarske kolone vozila, cime je izazivano nezadovoljstvo i zastrasivan narod - kazuje Hebib.
Uporedo se vodila kampanja razbijanja medijskog sistema
- Pocelo je sa zauzimanjem RTV-predajnika na Kozari, Majevici, Vlasicu, Velezu, cime su iskidane i veze sa svijetom. To je i bio cilj - napraviti tamnu zavjesu oko BiH kako se ne bi vidjelo i culo sta se stvarno dogadja. SDS organizira i klasicne teroristicke prepade na putovima. Teroristi svakodnevno zaustavljaju ljude, maltretiraju ih i pljackaju, uz ceste fizicke likvidacije. Posebno je to uzelo maha u istocnoj Hercegovini i istocnoj Bosni. U Gacku su ubijena dvojica mladica, u Zivinicama taksist, u Zvorniku taksist, dvojica policajaca u Bratuncu… Tako je temeljito planirano i pripremano sijanje straha i nepovjerenja medju Bosnjacima. Time su, takodjer, ohrabrivani svi potencijalni, a kasnije i potvrdjeni srpski zlocinci, da je doslo vrijeme njihove akcije - kaze Hebib.
Razoruzavanje Teritorijalne odbrane i milicije
Bh. prostor je iscjepkan u zatvorene male regije, koje su bile potpuno blokirane. To je omogucilo Jugoslavenskoj vojsci da aktivno sudjeluje u formiranju i naoruzavanju SDS-ovih cetnickih formacija.
- Sve je to bilo isplanirano projektima JNA i Saveznog ministarstva unutarnjih poslova. BiH je u to vrijeme imala 60.000 ljudi u rezervnom sastavu milicije, sa odgovarajucim naoruzanjem. Savezni SUP u Beogradu je donio odluku da se rezervni sastav policije u BiH prepolovi, a da se svo oruzje iz centara sluzbi sigurnosti oduzme, povuce i stavi pod kontrolu JNA. U isto vrijeme se provodilo cjelovito razoruzavanje TO BiH. Prethodno je izvrsena reorganizacija vojnih potencijala JNA na tlu BiH, cime je potpuno razbijena njena dotadasnja formacijska struktura, a sve linije rukovodjenja i komandovanja jedinicama dislocirane su iz BiH. Ocita je bila namjera agresora da se onemoguci i najmanja mogucnost otcjepljenja nekoj od jedinica u BiH iz sastava JNA.
Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o vojnoj obavezi i Zakona o opcenarodnoj odbrani, Teritorijalna odbrana BiH se u potpunosti potcinila JNA-u.
U to vrijeme je doslo do masovnih bjezanja regruta nesrpske nacionalnosti iz JNA, jer su podvrgnuti torturi. Sve ucestalije su u BiH stizali limeni sanduci sa tijelima bosnjackih regruta, bez ikakvih dokaza o nacinu njihovih pogibija.
- Svaki Bosnjak koji se odvazio suprotstaviti otvorenoj agresiji JNA na Hrvatsku i sve ociglednijim pripremama za agresiju na BiH, zavrsio je u limenom sanduku - kaze Hebib.
Odlukama 14. kongresa SKJ se definitivno raspao komunisticki sistem u Jugoslaviji, a to je znacilo i sustinski raspad Jugoslavije.
- Na tom kongresu je odluceno da se Slovenija moze otcijepiti iz sastava Jugoslavije. Tadasnja JNA je pokusala to sprijeciti, izvrsila je presing i opljackala najkvalitetnije vojne potencijale stacionirane u Sloveniji. Znamo da je tu "rat" trajao desetak dana, koliko im je bilo dovoljno da opljackano izvuku i premjeste u ostale dijelove Jugoslavije - prica Hebib.
Teziste rata je prebaceno u Hrvatsku. Hrvati su bili prilicno dobro organizirani za odbranu. Medjutim, kaze Hebib, dogovor Tudjmana i Milosevica u Karadjordjevu je bio bitniji od samog otpora agresiji u Hrvatskoj. Rat i u Hrvatskoj je trajao onoliko koliko je trebalo JNA-u da dislocira sve svoje vojne potencijale. Najveci njihov dio je prebacen u BiH, da bi se iskoristio u pripremanoj agresiji na nasu zemlju.
Jos dok su trajali sukobi u Hrvatskoj, bilo je izvjesno kakve su agresorske namjere u BiH. Htjelo se BiH, brzim zahvatom, okupirati, a onda, prema dogovoru iz Karadjordjeva, podijeliti.
Pripreme za odbranu od agresije
U tom periodu, kao pomocnik ministra policije BiH, Avdo Hebib je nekoliko puta zau-stavljao misteriozne transporte naoruzanja koje je JNA doturala za naoruzavanje paravojnih formacija SDS-a po cijeloj BIH.
- U Gorazdu su zaustavljena tri kamiona s naoruzanjem. Na Bistriku smo zaustavili kamione koji su prevozili rakete, a na otpremnicama je stajalo da prevoze banane. Pored svakodnevnog transporta naoruzanja iz vojnih skladista u Hrvatskoj, preko BiH je transportirana tehnicka oprema iz Beograda za radiopredajnike u Kninskoj krajini - sjeca se Hebib, koji ne moze zaboraviti masovnu pljacku bh. dobara koju su u to vrijeme masovno organizirali JNA i SDS. Pljackana su vojna skladista i robne rezerve. Svakodnevna slika na svim putnim pravcima kroz BiH bile su kolone vozila, pedesetak do stotinu, bez ikakvih oznaka, koje su u Srbiju i Crnu Goru odvozile sve sto se moglo opljackati u ovoj zemlji.
Narod je vidio da se priprema tesko zlo, pa je pocelo pripremanje za odbranu. Uz sve teskoce sa kojima su se susretali bh. patrioti tokom priprema otpora vec izvjesnoj oruzanoj agresiji na BiH, jedna od najvecih je odluka medjunarodne zajednice o uvodjenju embarga na naoruzanje. Iako je ta odluka vazila za cijeli prostor Jugoslavije, ona se najrigoroznije odrazila na Bosnjake, jer su svi ostali imali naoruzanja i za prodaju.
- U takvim okolnostima - kaze Hebib - narod se snalazi kako zna i umije. Nicu privatne radionice za izradu pjesadijskog naoruzanja. Puske su pravljene rucno i od svega i svacega. Nesto se naoruzanja, uglavnom puske, kupovalo od oficira JNA. Jedan oficir na Koranu kod Pala je prodavao vojno naoruzanje, a narod kupovao. Eto, na taj nacin se organizirao. Drugih nacina i nije bilo.
Bilo je totalno rasulo u sistemu funkcioniranja vlasti. Predstavnici srpskog naroda u institucijama vlasti su na sve nacine opstruirali rad.
Prema Hebibovim rijecima, najveci doprinos organiziranju naroda u pokret otpora u tom periodu je dala policija. Kada je vec bila u znatnoj mjeri ugrozena sigurnost gradjana, Predsjednistvo je donijelo odluku o mobilizaciji rezervnog sastava policije. Pod izgovorom pojacanih mjera ocuvanja javnog reda i mira, oko policije je stvoren front sigurnosti gradjana(?). Policiji se pridruzuju patrioti. Tako nastaje patriotski front, u koji se ujkljucuju oni koji su se zeljeli staviti u odbranu svoje zemlje.
- Policija je - smatra Hebib - odigrala bitnu ulogu, kako u periodu priprema, tako i u prvim danima agresije, u ocuvanju zivota, materijalnih dobara, javnoga reda i mira.
Allahovim emrom prva zvanicna formacija za odbranu BiH organizirana je u dzamiji. Na Soukbunaru, u Sarajevu, 31. marta 1991. godine, formirana je Patriotska liga, odnosno vojno krilo Stranke demokratske akcije. Nesto kasnije, 10. juna iste godine, SDA je u Domu milicije u Sarajevu organizirala skup kome je prisustvovalo 356 uglavnom Bosnjaka iz cijele tadasnje Jugoslavije. Pored "Proglasa", na skupu je donesena odluka o osnivanju "Savjeta za nacionalnu odbranu" pri SDA.
U kontekstu priprema za odbranu od agresije u BiH, valja spomenuti i savjetovanje, odrzano u Mehuricima kod Travnika 7. i 8. februara 1992. godine, na kome je doneseno vise odluka sa preciznijim zadacima o radu Patriotske lige BiH.
Agresija je pocela na Bajram
Agresija na BiH otpocela je 4. aprila 1992. godine, prvog dana Bajrama. Pripadnici zlocinackih bandi iz Beograda, pod Arkanovom komandom, napali su vjernike u bijeljinskim dzamijama dok su klanjali bajram-namaz. Tog dana su zlocinci, naocigled clanova Predsjednistva BiH Fikreta Abdica i Biljane Plavsic, ubijali Bosnjake u Bijeljini.
Agresija je prenijeta na cijelo Podrinje. Dok su gorjela bosnjacka sela, Jugoslavenska vojska, potpomognuta cetnickim bandama iz BiH, pljackala je bosnjacka imanja, a ljudi, zene, djeca, starci prezivljavali su najstravicnije zlocine - klanja, ubijanja, silovanja i odvodjenja u logore smrti.
Agresije se munjevito sirila Bosnom i Hercegovinom
Namjera agresora je bila da se, munjevitim manevrom, okupira cijelu BiH. Snage otpora, iako i brojcano i naoruzanjem neuporedivo slabije, unekoliko su osujetile agresorske nakane.
Ko zna cija je sudbina, kojeg naroda, ponukala knjizevnika Milana Kunderu da konstatira: "Narodi se likvidiraju da im se najprije oduzme sjecanje. Uniste im se knjige, obrazovanje, historija. Neko drugi im napise druge knjige, da im neko drugo obrazovanje i izmisli neku drugu historiju. I narod, onda, postepeno pocne zaboravljati sta je bio i sta je sada, a svijet to zaboravi jos brze".
Ove rijeci nevjerovatno tragicno pristaju sudbini Bosnjaka.
